U četvrtak, 19. studenog 1998. godine, istekao je rok za donošenje odluke o omjeru između potraživanja vojnika Armije Bosne i Hercegovine i vojnika HVO-a u svezi sa njihovom participacijom u procesu privatizacije u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Istog dana je visoki predstavnik Carlos Westendorp primio pismo od predsjednika HDZ-a Ante Jelavića, u kojem on piše da prihvaća omjer od 28% prema 72% u korist komponente Armije Bosne i Hercegovine u Vojsci Federacije. Slično tome, OHR je primio kopiju pisma zamjenika ministra obrane Sakiba Mahmuljina upućenog premijeru Edhemu Bičakčiću, u kojemu se kaže da je stav Armije BiH da omjer bude 20% prema 80% u korist Armije.
Visoki predstavnik je iskazao duboko žaljenje zbog toga što politički lideri nisu uspjeli postignuti dogovor, posebice uzimajući u obzir da su spomenuti rok sami odredili na sjednici Vlade Federacije 6. listopada 1998. godine. Visoki predstavnik smatra ovo neuspjehom da se pokaže potrebna razina poltičkog rukovođenja.
Uzimajući u obzir hitnost početka procesa privatizacije u Federaciji, visoki predstavnik odlučio je da arbitrira i da postavi omjer između dvije komponente Vojske Federacije 24% prema 76% u korist Armije. Do ovih brojki se došlo na čisto matematičkoj osnovi. One predstavljaju sredinu između dva gore pomenuta stajališta.