Saopćenja i informacije za javnost
Strane koje su bile u sukobu od 1992. do 1995. godine nisu u Daytonu mogle postići dogovor oko Međuentitetske linije razgraničenja na području Brčkog. Međutim, da ne bi nastavile sa ratovanjem, u Aneksu 2 Dejtonskog mirovnog sporazuma pristale su na arbitražu koja bi bila konačna i obvezujuća za sve strane. Nakon prve i dopunske odluke, Arbitražni tribunal je 1999. godine donio Konačnu odluku i Aneks, kojima se uspostavlja Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine.
Od svog uspostavljanja, Brčko Distrikt je od simbola društvenog i fizičkog razaranja postao simbol napretka i međuetničke suradnje, kao i inkubator reformi u tranziciji od komunistčke dirigovane ekonomije ka demokratskoj tržišnoj ekonomiji.
Brčko je danas prosperitetna, multietnička društvena zajednica čija teritorija postoji kao kondominijum dva entiteta, ali sa sopstvenim institucijama lokalne samouprave za koje se smatra da su entiteti na njih trajno prenijeli svoje ovlasti koje se odnose na upravljanje.
Brčko Distrikt je postao uspješna postkonfliktna priča koju izučavaju mnogi, neki na njoj zavide, a nitko je ne kopira. Može biti da je to zbog toga što njegov uspjeh ovisi prvo i prije svega o trudu i volji građana Brčkog, koji su odlučili da žive zajedno i u miru. Smjelost čelnika Distrikta i zvaničnika prijelazne vlade i skupštine, uz pomoć međunarodne zajednice kroz režim supervizije koji je uspostavljen temeljem Prve odluke od 14. veljače 1997. godine, također je doprinijela ovakvom ishodu.
Pravni temelji za Brčko Distrikt postavljeni su u dvama aneksima Daytonskog mirovnog sporazuma: Aneksu 4, koji je Ustav Bosne i Hercegovine; i Aneksu 2, u kojem su strane pristale na obvezujuću arbitražu, kao i njenim odlukama, aneksima i dopuni Konačne odluke, koje je Arbitražni tribunal donio sukladno Ustavu. Upravo se Konačnom odlukom zahtijevala izrada Statuta, koji je nekoliko puta revidiran kako bi struktura, učinkovitost i procedure izvršne vlasti Distrikta bili poboljšani na takav način da nijedan narod ne može biti dominantan u odnosu na neki drugi.
U svjetlu stalnog i suštinskog napretka u provedbi Konačne arbitražne odluke o sporu oko međuentitetske granice u oblasti Brčkog (Konačna odluka) tijekom niza godina, i nakon opsežnih konsultacija, kako unutar međunarodne zajednice tako i s građanima Brčkog i njihovim predstavnicima, visoki predstavnik je zatvorio ured u Brčkom 31. kolovoza 2012. godine, a supervizor je od tog datuma suspendirao svoje funkcije.
Odluka o zatvaranju ureda i suspenziji funkcije supervizora, bila je veliki korak na dugom putu Bosne i Hercegovine ka potpunom poslijeratnom oporavku. Ona je bila odraz procjene međunarodne zajednice da je u Distriktu već postignut stvarni napredak. Istodobno, to je ilustracija odlučnosti međunarodne zajednice da podrži oporavak Bosne i Hercegovine tako što će joj pomoći izgraditi institucionalne kapacitete koji joj omogućavaju da ide naprijed vlastitim snagama, i izmakne se u stranu kada izgradnja tih kapaciteta bude završena.
Uz sve što je rečeno, zaštitni mehanizmi ostaju. Nadležnost Tribunala za Brčko i dalje je na snazi sve dok supervizor, uz suglasnost visokog predstavnika, ne obavijesti Tribunal da su ispunjeni uvjeti za njegovo zatvaranje. Najviše pravosudno tijelo Bosne i Hercegovine – Ustavni sud – ima pune ovlasti, prema ustavu ove zemlje, da donosi odluke u sporovima o statusu i nadležnostima Distrikta Brčko. Mandat visokog predstavnika prema Daytonskom mirovnom sporazumu i relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a ostaje nepromijenjen, a supervizor zadržava puni autoritet iz Konačne odluke te bi mogao odlučiti ponovno vršiti svoje ovlasti u Distriktu ukoliko bi okolnosti to nalagale. Štoviše, Upravni odbor Vijeća za provedbu mira (PIC), Delegacija Europske unije i OSCE nastavljaju raditi izravno s građanima Brčkog i njihovim predstavnicima.