U četvrtak, 19. novembra 1998. godine, istekao je rok za donošenje odluke o omjeru između potraživanja vojnika Armije Bosne i Hercegovine i vojnika HVOa u vezi sa njihovom participacijom u procesu privatizacije u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Istog dana je Visoki predstavnik Carlos Westendorp primio pismo od predsjednika HDZa Ante Jelavića, u kojem on piše da prihvata omjer od 28% naprema 72% u korist komponente Armije Bosne i Hercegovine u Vojsci Federacije. Slično tome, OHR je primio kopiju pisma zamjenika ministra odbrane Sakiba Mahmuljina upućenog premijeru Edhemu Bičakčiću, u kojem se kaže da je stav Armije BiH da omjer bude 20% naprema 80% u korist Armije.
Visoki predstavnik je izrazio duboko žaljenje zbog toga što politički lideri nisu uspijeli postići dogovor, posebno uzimajući u obzir da su spomenuti rok sami odredili na sjednici Vlade Federacije 6. oktobra 1998. Godine. Visoki predstavnik smatra ovo neuspijehom da se pokaže potrebni nivo poltičkog rukovodjenja.
Uzimajući u obzir hitnost početka procesa privatizacije u Federaciji, Visoki predstavnik odlučio je da arbitrira i da postavi omjer između dvije komponente Vojske Federacije 24% naprema 76% u korist Armije. Do ovih brojki se došlo na čisto matematičkoj osnovi. One predstavljaju sredinu između dva gore pomenuta stava.
Visoki predstavnik traži od organa zaduženih za implementaciju ove odluke da djeluju što brže kako bi se sa dodjelom certifikata njihovim korisnicima započelo što prije.