Koristeći se ovlastima koja su Visokom predstavniku data u članku V. Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora) Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja navedenog Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir članak II.1. (d) prethodno pomenutoga Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u svezi sa civilnim provedbom”;
Pozivajući se na članak II, 8 navedenoga sporazuma prema čijim odredbama Visoki predstavnik može, pored civilnih povjerenstava konkretno navedenih u članku II istoga Sporazuma, uspostaviti druga civilna povjerenstva kako bi potpomogao izvršenje svoga mandata;
Pozivajući sena stavak XI.2 Zaključaka Konferencije provedbi mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokoga predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o provedbi civilnoga dijela mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada procijeni da je to neophodno” u svezi s određenim pitanjima uključujući (sukladno točki (c) ovoga stavka) “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnoga sporazuma na cijelokupnom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Uz uvažavanje točke I.2.a Zaključaka donesenih na pomenutoj konferenciji u Bonu prema kojima je uočeno “da je nepristrano i neovisno pravosuđe” od “suštinskog značaja za vladavinu zakona i pomirenje u Bosni i Hercegovini”, da proces imenovanja sudaca i tužitelja mora biti zasnovan na profesionalnim sposobnostima, da je nužno uspostavljanje ustanova za edukaciju sudaca i tužitelja te da je kontrola pravosudnog sistema element od suštinskog značaja za pomenuti proces;
Rukovodeći se stavkom II.2 Aneksa na Deklaraciju Vijeća za provedbu mira (Madrid, 16. prosinca 1998. godine) u kojoj se “naglašava značaj pojačanih napora u provedbi pravosudne reforme, koje usklađuje Visoki predstavnik, kako bi se pružila podrška naporima organa vlasti u Bosni i Hercegovini” te “apelira na Visokog predstavnika da dalje razvija sveobuhvatni strateški plan pravosudne reforme, kojim se utvrđuju kratkoročni i dugoročni prioriteti, u suglasnosti sa tim organima, Vijećem Evrope, OSCE-om, UNMIBH-om i drugim organizacijama.”;
Imajući u vidu Deklaraciju Vijeća za provedbu mira (na sastanku održanom u Briselu 23-24. svibnja 2000. godine) kojom se nameće potreba za jednim istinski neovisnim i nepristranim pravosuđem kako bi se osigurala vladavina zakona u svim krivičnim, građanskim i privrednim pitanjima, te priznajući “trajnu potrebu za međunarodnom nadzornom institucijom za pravosudnu reformu u očekivanju da OHR dođe do rješenja glede Programa pravosudne reforme” te da Vijeće “podrži daljnje napore Visokoga predstavnika da predvodi aktivnosti u reformi pravosuđa i usklađuje napore međunarodne zajednice po tom pitanju.”
Uzimajući u obzir Kominike Upravnoga odbora Vijeća za provedbu mira (Sarajevo, 13. srpnja 2000.godine) u kojem su se “Upravni odbor i Visoki predstavnik suglasili da je po pitanju pravosudne reforme i unapređenja vladavine zakona potreban trajan angažman međunarodne zajednice. Za tu svrhu, Visoki predstavnik će uspostaviti Neovisno pravosudno povjerenstvo čiji će zadatak biti da nadzire rad povjerenstva/vijeća na entitetskoj i kantonalnoj razini, a koje će biti zadužene za odabir i disciplinsko kažnjavanje sudaca i tužitelja, te da nastavi sa nadgledanjem i ocjenjivanjem rada sudova i tužiteljstava sukladno prethodnom mandatu JSAP-a.”
Pozivajućise na Kominike Upravnoga odbora Vijeća za provedbu mira od 28. veljače 2002. godine, u kojem Upravni odbor podržava pooštrenu strategiju reforme pravosuđa Neovisnoga pravosudnoga povjerenstva za 2002/03. godinu, kao i uvažavanje značaja uspostave Visokoga sudbenog vijeća za BiH i reorganizaciju sudova, a što se dalje ponavlja u Kominikeu od 7. svibnja 2002. godine;
Pozivajući se na Odluku broj 94/01 Visokoga predstavnika kojom se uspostavlja Neovisno pravosudno povjerenstvo, a naročito stavak 5. navedene odluke u kojoj se navodi da “Visoki predstavnik zadržava pravo da dodijeli dodatne nadležnosti Neovisnom pravosudnom povjerenstvu, sukladno zahtjevima glede izvršavanja njenoga mandata.”
Na temelju svega gore navedenog, ovim donosim slijedeću:
ODLUKU
O mandatu Neovisnoga pravosudnog povjerenstva
1. Ovom se Odlukom mijenja mandat Neovisnoga pravosudnog povjerenstva kojem se dodjeljuju nadležnosti i ovlasti sukladno slijedećem mandatu.
2. Mandat Neovisnog pravosudnog povjerenstva obuhvata slijedeće:
– pružanje potpore radu Visokoga sudbenog i tužiteljskog vijeća Republike Srpske, Visokoga sudbenog i tužiteljskog vijeća Federacije BiH i Visokog sudbenoga i tužiteljskog vijeća BiH u prijelaznom razdoblju;
– pružanje potpore radu disciplinskog tužitelja u disciplinskim pitanjima pred navedenim vijećima;
– pružanje savjeta lokalnim organima vlasti i stručnim pravnim organizacijama o svim pitanjima koja utječu na sudski sustav i njegovu reorganizaciju;
– izvršavanje zadataka koje joj Visoki predstavnik može povremeno dodijeliti;
– redovito izvještavanje Višeg zamjenika Visokoga predstavnika zaduženog za pitanja vladavine zakona o stvarima u svezi s navedenim mandatom;
– izvještavanje relevantnih članove međunarodne zajednice o pitanjima u svezi sa svojim mandatom.
3. U izvršavanju svog mandata i nadležnosti, Neovisno pravosudno povjerenstvo je ovlašteno inicirati kontakte sa međunarodnim organizacijama i domaćim tijelima, agencijama, institucijama, odnosno organizacijama, kako bi se unaprijedili projekti vladavine zakona koji utječu na sustav sudova, njegovu reorganizaciju, i podršku Visokim sudbenim i tužiteljskim vijećima.
4. Svi sudovi, tužiteljstva i državne agencije na svim razinama, uključujući sve suce, tužitelje, osoblje u sudovima i zvaničnike, obvezni su surađivati sa Neovisnim pravosudnim povjerenstvo i pružati sve informacije koje Neovisno pravosudno povjerenstvo smatra neophodnim u obavljanju svojih zadataka navedenih u stavku 2. ove Odluke.
5. Mandat Neovisnog pravosudnog povjerenstva istječe 31. prosinca 2003. godine. Visoki predstavnik zadržava pravo da donosi odluke o načelima i vremenskim rokovima, uključujući i ovlasti i broj preostalog međunarodnog osoblja potrebnog za eventualni nastavak rada Neovisnog pravosudnog povjerenstva.
6. Ova odluka zamjenjuje odluku broj 94/01 Visokoga predstavnika kojom se uspostavlja Neovisno pravosudno povjerenstvo.
Sarajevo, 6. kolovoza 2002.
Paddy Ashdown, Visoki predstavnik