23.05.2002

Odluka o amandmanima na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Koristeći se ovlastima koja su mi data člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u vezi tumačenja gore navedenog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada to ocijeni potrebnim, u rješavanju svih  problema koji se pojave u vezi s civilnom provedbom”;

Pozivajući se na točku XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojima je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki c) stava XI.2) “mjere kojima se osigurava provedbu Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se također na točku I.2.a. Zaključaka pomenute Bonske konferencije u kojoj se priznaje “da je nepristrasno i neovisno sudstvo neophodno za vladavinu zakona i pomirenje u Bosni i Hercegovini”, da se postupak imenovanja sudaca mora temeljiti na profesionalnim kriterijima, da se mora uspostaviti institucija za edukaciju sudaca i tužitelja i da je praćenje sudbenog sistema suštinski element pomenutog postupka;

Imajući u vidu točku II.2. Aneksa uz Deklaraciju Vijeća za provedbu mira (Madrid, 16. prosinca 1998.) u kojem se “ističe važnost intenziviranih nastojanja u provedbi reforme pravosuđa kojom koordinira Visoki predstavnik, kako bi se podržali napori tijela vlasti u BiH (Bosni i Hercegovini)” i “od Visokog predstavnika se traži da, u konsultaciji sa organima vlasti, Vijećem Europe, OSCE-om, UNMIBH-om i drugim organizacijama, dalje razvija opsežan strateški plan reforme pravosuđa, utvrđujući kratkoročne i dugoročne prioritete”;

Vodeći računa o tome da je istinski neovisan i nepristrasan sudski i tužiteljski sustav neophodan da se ostvari vladavina zakona u svim kaznenim, građanskim i gospodarskim stvarima i osigura unapređenje ljudskih prava i sloboda te pomirenje u Bosni i Hercegovini, kao i uspostavljanje funkcionalnog tržišnog gospodarstva;

S ciljem da se osigurada međunarodni standardi sadržani u “Osnovnim načelima neovisnosti sudova” UN-a iz 1985., Preporuci Vijeća Europe br. R (94) 12 Ministarskog komiteta zemalja članica o “Neovisnosti, efikasnosti i ulozi sudaca” i Europskoj povelji Vijeća Europe o “Statutu za suce” budu ispoštovani i da se uspostavi profesionalan, efikasan i nepristrasan postupak za odabir, imenovanje, stegovni postupak i postupak smjenjivanja sudaca i tužitelja u Federaciji Bosne i Hercegovine;

Smatrajućida se imenovanje, provedba stegovnog postupka protiv i smjenjivanje sudaca i tužitelja mora provoditi u skladu sa objektivnim kriterijima temeljenim na odgovarajućim stručnim kvalifikacijama i transparentnim procedurama kako bi se osiguralo sudstvo koje će biti legitiman čuvar vladavine zakona u Federaciji Bosne i Hercegovine;

S ciljem da se osigura razvitakneovisnog i nepristrasnog sudstva i tužiteljske dužnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine;

Razmotrivši i imajući u vidu sve gore navedeno, donosim slijedeću:

ODLUKU O

AMANDMANIMA NA USTAV FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

 

Ustav Federacije Bosne i Hercegovine se mijenja i dopunjuje kako slijedi:

Amandman LVI

U članku IV.B.7a (I) Ustava Federacije, riječi “sudaca federalnih sudova” zamjenjuju se riječima “sudaca Ustavnog suda Federacije na prijedlog kandidata od strane Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća. ”.

Amandman LVII

U članku IV.C.3, iza riječi “svim sudovima”, dodaju se riječi “i ustrojstvu svih sudova”

Amandman LVIII

U članku IV.C.4., iza stavka 2, dodaju se novi stavci 3. i 4., koji glase:

“3) Sudska vlast je samostalna i neovisna od izvršne i zakonodavne vlasti Federacije.

4) Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Federacije Bosne i Hercegovine osigurava samostalnost, neovisnost, nepristrasnost, stručnost i efikasnost sudstva i tužiteljske dužnosti u Federaciji. Nadležnosti Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća, između ostalog, uključuju imenovanje, vođenje stegovnog postupka protiv i smjenjivanje sudaca, osim sudaca Ustavnog suda Federacije, i obuhvataju i tužitelje i zamjenike tužitelja u Federaciji. Sastav i dodatne nadležnosti Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća utvrđuju se zakonom.”

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 5.

Amandman LIX

Članak IV.C.6. Ustava Federacije mijenja se i glasi:

“1.  Suce Vrhovnog suda, uključujući i predsjednika Suda, odabira, imenuje, provodi stegovni postupak protiv i smjenjuje Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće, sukladno zakonu.

2.      Suce Ustavnog suda predlaže Predsjednik Federacije uz suglasnost Dopredsjednika, a za imenovanje je potrebna potvrda većine izaslanika Doma naroda koji su prisutni i glasuju.

3.      Suci Vrhovnog suda, osim sudaca u pričuvi, imenuju se doživotno, ukoliko ovim ustavom nije drugačije utvrđeno, osim ako ne podnesu ostavku,  ne odu u mirovinu ili ne budu s razlogom smijenjeni od strane Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća, sukladno zakonu. Sucima Vrhovnog suda također može iznimno prestati sudbena dužnost kao rezultat procesa odabira nakon preustroja Vrhovnog suda tijekom prijelaznog razdoblja, kako se utvrđuje zakonom kojim se osniva Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Federacije.  Navršenje starosne dobi propisane za obvezatan odlazak u mirovinu za suce Vrhovnog suda utvrđuje se zakonom.

4.      Suci Ustavnog suda bit će u službi do dobi od 70 godina, osim ako ne podnesu ostavku ili ne budu s razlogom smijenjeni konsenzusom ostalih sudaca toga suda.”

Amandman LX

Članak IV.C.7,. mijenja se i glasi:

“1) Plaća i druge naknade sucu ne mogu biti umanjeni tijekom vršenja sudbene dužnosti, osim kao posljedica stegovnog postupka sukladno zakonu.”

2) Plaća i drugi uvjeti obavljanja dužnosti, uključujući i imunitet, za sve suce sudova Federacije utvrđuju se zakonom.”

Amandman LXI

U članku V.6. točka c) se briše.

Amandman LXII

Članak V.11. Ustava Federacije mijenja se i glasi:

“1. Kantoni imaju sudove koji imaju prizivnu nadležnost u odnosu na općinske sudove u svom kantonu i prvostupanjsku nadležnost u stvarima koje ne spadaju u nadležnost tih sudova, te druge nadležnosti utvrđene zakonom.

2.      Suce kantonalnih sudova, uključujući i predsjednike sudova, odabira, imenuje, provodi stegovni postupak protiv i smjenjuje Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Federacije sukladno zakonu.

3.       Suci kantonalnih sudova, osim sudaca u pričuvi, imenuju se doživotno, osim ako ne podnesu ostavku,  ne odu u mirovinu ili ne budu s razlogom smijenjeni od strane Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća sukladno zakonu Federacije. Sucima kantonalnih sudova isto tako može iznimno prestati sudbena dužnost kao rezultat procesa odabira nakon preustroja kantonalnih sudova tijekom prijelaznog razdoblja, kako se utvrđuje zakonom kojim se osniva Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće. Navršenje starosne dobi propisane za obvezatan odlazak u mirovinu za suce kantonalnih sudova utvrđuje se zakonom Federacije. Uvjeti obavljanja dužnosti, uključujući i imunitet, za suce kantonalnih sudova utvrđuju se zakonom Federacije. Plaća i druge naknade sucu ne mogu biti umanjeni za vrijeme obavljanja sudbene dužnosti, osim kao posljedica stegovnog postupka sukladno zakonu.”

Amandman LXIII

Članak VI.7. Ustava Federacije mijenja se i glasi:

“1. Općinski sudovi, koji se mogu osnovati za područje jedne ili više općina, imaju

nadležnost u svim građanskim i kaznenim stvarima, osim ako ovim ustavom, kantonalnim ustavom ili zakonom Federacije ili zakonom kantona izvorna nadležnost nije dodijeljena nekom drugom sudu.

2.      Općinski sudovi se osnivaju zakonom kantona i financira ih kantonalna vlast.

3.      Suce općinskih sudova, uključujući i predsjednike sudova, odabira, imenuje, provodi stegovni postupak protiv i smjenjuje Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Federacije sukladno zakonu.

4.      Suci općinskih sudova, osim sudaca u pričuvi, imenuju se doživotno, osim ako ne podnesu ostavku,  ne odu u mirovinu ili ne budu smijenjeni od strane Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća sukladno zakonu. Sucima općinskih sudova isto tako može iznimno prestati sudbena dužnost kao rezultat procesa odabira nakon preustroja općinskih sudova tijekom prijelaznog razdoblja, kako se utvrđuje zakonom kojim se osniva Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće. Navršenje starosne dobi propisane za obvezatan odlazak u mirovinu za suce općinskih sudova utvrđuje se zakonom. Uvjeti obavljanja dužnosti, uključujući i imunitet, utvrđuju se zakonom Federacije. Plaća i druge naknade sucu ne mogu biti umanjeni za vrijeme vršenja sudbene dužnosti.”

 

 

Sarajevo, 23. svibnja 2002.

 

Wolfgang Petritsch

Visoki predstavnik