Koristeći se ovlastima koje su mi date člankom V Aneksa 10 (Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja navedenog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u svezi sa civilnom provedbom”;
Pozivajući se na stavak XI. 2 Zaključaka Vijeća za provedbu mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u svezi sa određenim pitanjima, uključujući (u sukladno točki (c) ovog stavka) mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
Pozivajući se na značaj koji međunarodna zajednica pridaje usvajanju Zakona o državnoj službi u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine u sklopu uspostavljanja vladavine zakona i jačanja zajedničkih institucija u Bosni i Hercegovini;
Konstatirajući na temelju navedenog primjera pridavanja značaja, da je Vijeće za provedbu mira na svom zasjedanju u Madridu 16. prosinca 1998. godine prioritet dalo stvaranju profesionalne i nepolitične državne službe kao vitalne komponente svake države koja učinkovito funkcionira; i konstatirajući nadalje punu potporu koju je vijeće iskazalo rješenosti Visokog predstavnika da se ojačaju zajedničke institucije kroz suradnju sa organima vlasti Bosne i Hercegovine na donošenju Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine čime bi se osigurali izbor, rukovođenje, napredovanje u karijeri, naknade i socijalne beneficije za državne uposlenike, na način na koji se promiče profesionalizam i politička neovisnost;
Prisjećajući seda je Vijeće za provedbu mira na svom zasjedanju u Briselu 23-24. svibnja 2000. godine pozvalo organe vlasti Bosne i Hercegovine da donesu prethodno navedni zakon do rujna 2000. godine i prisjećajući se nadalje da je na Visokog predstavnika apelirano da uporabi svoj autoritet, sukladno svojem mandatu, kako bi osigurao puno u ubrzano realiziranje u svim sektorima civilne provedbe;
Imajući u vidu da je donošenje Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine bio jedan od zahtjeva navedenih u Mapi puta Europske unije za Bosnu i Hercegovinu i da njegovo donošenje predstavlja obvezu Bosne i Hercegovine za realiziranje smjernica Europske unije;
Imajući u vidu da je Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, koji je izrađen u partnerstvu između međunarodne zajednice i Vijeća ministara, usvojilo pomenuto Vijeće ministara Bosne i Hercegovine u rujnu 2001. godine; a imajući nadalje u vidu da su oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojila zakon u različtim verzijama početkom 2002. godine;
Izražavajući zabrinutost zbog toga što je Parlamentarno povjerenstvo Bosne i Hercegovine za harmonizaciju, kojoj je zakon bio upućen prije više od dva mjeseca, nije uspjela postići suglasnost po pitanju objedinjene verzije zakona;
Izražavajući zabrinutost zbog toga što je zastoj u usvajanju zakona onemogućio početak procesa uspostave profesionalne, na sposobnostima utemeljene državne službe koja bi osigurala nepristrasnu stručnost i profesionalni kontinuitet koji zadovoljava najbolje europske standarde;
Uzimajući u obzir i imajući u na umu sve gore navedeno ovim donosim slijedeću odluku:
ODLUKA
Kojom se proglašava Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
Ova Odluka i zakon u njenom privitku koji čini njen sastavni dio bit će objavljeni odmah u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine i “Službenom glasniku Republike Srprske”.
Priloženi zakon stupa na snagu kako je određeno člankom 70. istog zakona, i to osam dana nakon datuma njegovog objavljivanja u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” na privremenom osnovu sve dotle dok Parlamentarna skupština ne usvoji ovaj zakon u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.
Sarajevo, 23. svibnja 2002.
Wolfgang Petritsch
Visoki predstavnik