Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku povjerene člankom V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora) Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gorenarečenoga Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II 1. (d) istoga Sporazuma prema kojemu Visoki predstavnik “pomaže, kada to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi sa provedbom civilnoga dijela Mirovnoga ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojemu je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokoga predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi sa tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno gorenarečenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnoga sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se dalje na članak III. 2 (d) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem svaki entitet može sklapati sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama uz suglasnost Parlamentarne skupštine;
Konstatirajući da članak IV. A. 7. 20 (h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kako je izmijenjen i dopunjen, regulira da je zakonodavna vlast Federacije Bosne i Hercegovine odgovorna za “odobravanje sporazuma sa državama i međunarodnim organizacijama, većinom glasova, uz prethodnu suglasnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, osim sporazuma one vrste za koje Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine zakonom odluči da im nije potrebna takova suglasnost”;
Uzimajući u obzir kominikej Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 28. ožujka 2003. godine u kojem Upravni odbor naglašava potrebu za reformom obrane “u cilju rješavanja pitanja koja su u suprotnosti sa Ustavom BiH i pripreme BiH za integraciju u euroatlantske strukture.
Razmotrivši i imajući na umu sva gore narečena pitanja Visoki predstavnik donosi slijedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obrani Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, 15/96, 23/02)
Narečeni zakon stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine, na dan utvrđen u članku 2. ovog zakona, na privremenom temelju, sve dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.
Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se odmah u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.”
Članak 1.
U članku 21. Zakona o obrani Federacije Bosne i Hercegovine točka koja glasi “odobrava i otkazuje međunarodne ugovore i druge sporazume” se zamjenjuje riječima: “odobrava sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama sukladno odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.”
Članak 2.
Ovaj zakon stupa na snagu odmah i biće odmah objavljen u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine
Sarajevo, 1. travnja 2003. godine
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik