Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se dalje na član III. 2 (d) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem svaki entitet može sklapati sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama uz saglasnost Parlamentarne skupštine;
Konstatujući da član IV. A. 7. 20 (h) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kako je izmijenjen i dopunjen, reguliše da je zakonodavna vlast Federacije Bosne i Hercegovine odgovorna za “odobravanje sporazuma sa državama i međunarodnim organizacijama, većinom glasova, uz prethodnu saglasnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, osim sporazuma one vrste za koje Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine zakonom odluči da im nije potrebna takva saglanost”;
Uzimajući u obzir kominike Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira od 28. marta 2003. godine u kojem Upravni odbor naglašava potrebu za reformom odbrane “u cilju rješavanja pitanja koja su u suprotnosti sa Ustavom BiH i pripreme BiH za integraciju u euroatlantske strukture.
Razmotrivši i imajući na umu sva gore navedena pitanja Visoki predstavnik donosi slijedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odbrani Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, 15/96, 23/02)
Navedni zakon stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine, na dan utvrđen u članu 2. ovog zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.
Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se odmah u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.”
Član 1.
U članu 21. Zakona o odbrani Federacije Bosne i Hercegovine tačka koja glasi “odobrava i otkazuje međunarodne ugovore i druge sporazume” se zamjenjuje riječima: “odobrava sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama u skladu sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.”
Član 2.
Ovaj zakon stupa na snagu odmah i biće odmah objavljen u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine
Sarajevo, 2. april 2003. godine Paddy AshdownVisoki predstavnik