Visoki predstavnik Carlos Westendorp je i dalje vrlo zabrinut zbog nepravilnosti u zakonima i administrativnim postupcima Federacije Bosne i Hercegovine, koje se tiču prava izbjeglica i raseljenih osoba na povratak u svoje domove. Procedure uspostavljene u travnju 1998. godine za povrat privatne imovine i imovine u društvenom vlasništvu ne funkcioniraju učinkovito. Mada je došlo do poboljšanja situacije tijekom 1998. godine, ciljevi Aneksa 7 Daytonskog sporazuma su još uvijek daleko od toga da budu realizirani.
Visoki predstavnik priznaje da postoje stvarni praktični problemi u provedbi tih zakona, posebice u svezi odredbe koja predviđa da se nađe alternativni smještaj raseljenim osobama koji borave u stanovima na koje već postoje stanarska prava. On je stoga predložio podizanje suspenzije realiziranja stambenih projekata Europske komisije u Sarajevu da bi se pomoglo povećanju raspoloživog stambenog prostora. Međutim, jasno je da sa strane federalne vlade nije bilo i još uvijek nema adekvatne odanosti da se raspoloživim stambenim prostorom propisno upravlja.
Visoki predstavnik ne može prihvatiti kriterije usvojene od federalne vlade o ponovnom dodjeljivanju stanova po članku 3. paragraf 6. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Ti kriteriji su usvojeni dok su pregovori sa OHR-om još bili u tijeku, i to unatoč primjedbama visokih članova vlade i vladinog pravnog ureda. Usvojeni kriteriji su jasno protivni Aneksu 7 i otvaraju mogućnost da povratnici mogu izgubiti svoje predratne stanove i istodobno biti uskraćeni za alternativni smještaj. To se odnosi na predratne stanare nekih 12 000 stanova u Sarajevu i velikom broju stanova u drugim gradovima Federacije.
Visoki predstavnik poziva Vladu Federacije da izvrši, uz konzultacije sa OHR-om i drugim zainteresiranim međunarodnim organizacijama, sveukupan pregled svih zakona, propisa i administrativnih praksi vezanih za imovinu i stanovanje. Svrha tog pregleda je da se pronađe odgovarajuća ravnoteža između prava onih koji žele da se vrate na svoju imovinu u Federaciji i prava raseljenih osoba koje sad žive u Federaciji, kao i da se omogući progresivna provedba Aneksa 7.
Dok se ovaj pregled ne završi, visoki predstavnik smatra da je potrebno da poduzme mjere koje bi spriječile da izbjeglice i raseljene osobe trajno izgube pravo na povratak u svoje predratne domove. Stoga je visoki predstavnik donio sljedeće odluke:
1. Članak 3., paragraf 6. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima se suspendira. To je odredba koja dopušta da se predratnim stanarima dodijeli alternativni smještaj u slučajevima gdje postoje dva stanarska prava na isti stan.
2. Suspendira se prodaja stanova osobama koje su stekle stanarsko pravo nakon 30. travnja 1991. godine.
Ove mjere ne mijenjaju zakone niti se trajno mijenjaju prava bilo koje osobe. Međutim, mjere sprječavaju daljnje pogoršanje pravnog položaja izbjeglica i raseljenih osoba sve do rješavanja različitih problema u svezi sa postojećim zakonima. Ove odluke ostaju na snazi do daljnjeg.