Koristeći seovlaštenjima koja su mi data u članku V. Aneksa 10. (Sporazum o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja navedenog Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir članak II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u vezi sa civilnim sprovođenjem”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije o sprovođenju mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za sprovođenje mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada procijeni da je to neophodno” u svezi s određenim pitanjima uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stavka) “mjere u svrhu osiguranja sprovođenja Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih Entiteta”;
Pozivajući sena stavak I.2.a Zaključaka Konferencije o sprovedbi mira održane 9. i 10. prosinca 1997. godine u Bonu prema kojima je uočeno “da je nepristrano i neovisno pravosuđe” od “suštinskog značaja za vladavinu zakona i pomirenje u Bosni i Hercegovini” te da se u tom cilju “mora osnovati institucija za edukaciju sudaca i tužitelja”;
Imajući u viduEuropsku Povelju o statutu sudaca usvojenu na multilateralnom sastanku održanom u Strazburu od 8. do 10. srpnja 1998. godine, kojeg je organiziralo Vijeće Europe, a kojom je ukazano da se stručnost, neovisnost i nepristranost pravosuđa može dijelom garantirati osiguranjem odgovarajuće edukacije za suce, koju će financirati država, kako bi se kandidati pripremili za obnašanje pravosudne dužnosti, a da neovisno tijelo zaduženo za odabir, angažiranje, imenovanje i napredovanje u karijeri sudaca osigura prikladne programe za edukaciju kao i odgovarajuću organizaciju koja će ih sprovesti;
Uzimajući u obzir važnost poboljšanja obnašanja pravosudne dužnosti kao i usavršavanja sposobnosti i znanja sudaca i tužitelja potrebnih za jačanje vladavine zakona i zaštite prava i sloboda građana kao što se garantira člankom 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda;
Uz uvažavanjenaporadomaćih pravnika koji su izradili nacrt Zakona o Centru za edukaciju sudaca i tužitelja u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i napore Parlamenta Federacije da se donese ovaj zakon, te savjeta i pomoći Vijeća Europe pri izradi zakona;
Imajući u viduKomunike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 7. svibnja 2002. godine u kojem je Upravni odbor ponovo naglasio potrebu za provođenjem temeljne reforme pravosudnog sustava i za pružanjem pune podrške toj reformi, te pozdravio namjeru Visokog predstavnika da osigura okončanje prve faze reforme “osiguranjem uspostavljanja centara za edukaciju u oba entiteta čiji će rad koordinirati Visoko sudsko vijeće”.
Na osnovu gore navedenog donosim slijedeću
ODLUKU
Zakon o Centru za edukaciju sudaca i tužitelja u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je priložen kao sastavni dio ove Odluke, stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine u roku određenom člankom 23. tog zakona, na privremenoj osnovi, dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i postavljanja bilo kakvih uvjeta.
Ova Odluka stupa na snagu odmah, a zajedno sa tekstom Zakona bit će bez odlaganja objavljena u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 23. svibnja 2002
Wolfgang Petritsch
Visoki predstavnik