23.05.2002

Odluka u vezi Zakona o Centru za edukaciju sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine

Koristeći seovlaštenjima koja su mi data u članu V. Aneksa 10. (Sporazum o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir član II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u vezi sa civilnim sprovođenjem”;

Pozivajući se na stav I.2.a Zaključaka Konferencije o sprovođenju mira održane 9. i 10. decembra 1997. godine u Bonu prema kojima je uočeno “da je nepristrasno i neovisno pravosuđe” od “suštinskog značaja za vladavinu zakona i pomirenje u Bosni i Hercegovini” te da se u tom cilju “mora osnovati institucija za edukaciju sudija i tužilaca”;

Pozivajući se dalje na stav 12.1 Deklaracije Vijeća za implementaciju mira koje je na sastanku održanom u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine jasno naglasilo da ovo Vijeće smatra uspostavu vladavine zakona, u koju bi svi građani imali povjerenje, preduslovom za trajni mir i za samoodrživu ekonomiju koja će biti u stanju da privuče i zadrži strane i domaće investitore;

Imajući u viduEvropsku Povelju o statutu sudija usvojenu na multilateralnom sastanku održanom u Strazburu od 8. do 10. jula 1998. godine, kojeg je organizovalo Vijeće Evrope, a kojom je ukazano da se stručnost, nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa može dijelom garantovati obezbjeđivanjem odgovarajuće edukacije za sudije, koju će finansirati država, da bi se kandidati pripremili za obavljanje pravosudne funkcije, a da nezavisno tijelo zaduženo za odabir, angažovanje, imenovanje i napredovanje u karijeri sudija osigura prikladne programe za edukaciju kao i odgovarajuću organizaciju koja će ih provesti;

Uzimajući u obzir važnost poboljšanja vršenja pravosudne funkcije kao i usavršavanja sposobnosti i znanja sudija i tužilaca potrebnih za jačanje vladavine zakona i zaštite prava i sloboda građana kao što se garantuje članom 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda;

Uz uvažavanjenaporadomaćih pravnika koji su izradili nacrt Zakona o centru za edukaciju sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i napore Parlamenta Federacije da se donese ovaj zakon, te savjeta i pomoći Vijeća Evrope pri izradi zakona;

Imajući u vidu Komunike Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira od 7. maja 2002. godine u kojem je Upravni odbor ponovo naglasio potrebu za provođenjem temeljne reforme pravosudnog sistema i za pružanjem pune podrške toj reformi, te pozdravio namjeru Visokog predstavnika da osigura okončanje prve faze reforme “obezbjeđivanjem uspostavljanja centara za edukaciju u oba entiteta čiji će rad koordinirati Visoko sudsko vijeće”.

Na osnovu gore navedenog donosim slijedeću

ODLUKU

Zakon o Centru za edukaciju sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je priložen kao sastavni dio ove Odluke, stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine u roku određenom u članu 23. tog zakona, na privremenoj osnovi, dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u odgovarajućem obliku bez izmjena i dopuna i postavljanja bilo kakvih uslova.

Ova Odluka stupa na snagu odmah, a zajedno sa tekstom Zakona će biti bez odlaganja objavljena u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.

 

 

Sarajevo, 23 maj 2002.  

 

Wolfgang Petritsch

Visoki predstavnik