Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku date u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gorenarečenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno gorenarečenom, “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”, koje “mogu uključivati poduzimanje mjera protiv osoba koje obnašaju javne dužnosti ili dužnosnika (…) za koje visoki predstavnik ustanovi da su prekšili zakonske obveze utvrđene Mirovnim sporazumom odnosno uvjete za njegovu provedbu”;
Svjesni potrebe za uspostavom funkcionalnog i pravnog jedinstva Grada Mostara na način na koji se unapređuje djelotvornost u pružanju usluga građanima, unapređuju osnovna prava svih građana i osiguravaju zajednička prava konstitutivnih naroda, sukladno europskim standardima;
Uvjereni da sveobuhvatno rješenje institucionalnog ustrojstva Grada Mostara iziskuje dalji angažman međunarodne zajednice;
Odajući priznanje radu Povjerenstva koje je uspostavilo Gradsko vijeće dana 15. travnja 2003. godine;
Konstatirajući da su, u svezi s Povjerenstvom uspostavljenim od strane Gradskog vijeća, izrađeni nacrti Statuta za Grad Mostar kojima se pruža dobar osnov za dalju diskusiju o budućnosti Mostara;
Imajući u vidu temeljna načela izložena u mojem pismu Povjerenstvu koje je osnovalo Gradsko vijeće dana 21. travnja 2003. godine, čija namjera je da posluže kao principi kojima će se rukovoditi svi oni koji rade na reformi institucija Grada Mostara;
Imajući u vidu da je Ustavni sud u svojo trećoj djelomičnoj Odluci u predmetu br. 5/98 od 30. lipnja i 1. srpnja 2000. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 23/00 od 14. rujna 2000. godine) odlučio da je isključenje bilo kojeg konstitutivnog naroda iz uživanja ne samo građanskih nego i prava naroda u cijeloj Bosni i Hercegovini u očevidnoj suprotnosti s pravilima o nediskriminaciji koja su sadržana u navedenom Aneksu 4, a ta pravila su utvrđena u cilju ponovne uspostave multietničkog društva koje se zasniva na jednakim pravima Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda i svih građana;
Razmotrivši i imajući na umu sve gorenarečeno Visoki predstavnik donosi slijedeću:
ODLUKU
o uspostavljanju Povjerenstva za reformu Grada Mostara
Članak 1.
Povjerenstvo za reformu Grada Mostara (u daljem tekstu: Povjerenstvo), koje se ovom Odlukom uspostavlja, će prema uputama predsjedatelja navedenog Povjerenstva biti nadležno za izradu te predlaganje izmjena i dopuna zakona i srodnih pravnih propisa čije se donošenje može dalje zahtijevati od institucija Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegovačko-neretvanskog kantona, Gradskog vijeća grada Mostara odnosno općina Grada Mostara, u oblasti utvrđenoj na temelju ove Odluke. Povjerenstvo će također biti nadležno za izradu plana provedbe tih zakona i pravnih propisa.
Članak 2.
Povjerenstvo će razmotriti pravne mjere neophodne za reformu institucionalnih struktura u Gradu Mostaru, utvrditi ustavne i zakonske i ostale pravne odredbe koje su u suprotnosti s takvim zahtjevima, i predlagati zakone i druge pravne instrumente za uklanjanje tih suprotnosti.
Članak 3.
Sukladno članku 2. ove Odluke, Povjerenstvo će pripremiti slijedeće zakone i propise odnosno njihove izmjene i dopune:
1. Statut Grada Mostara;
2. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02, 18/03) i Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona (“Službene/Narodne novine Hercegovačko-neretvanskog kantona”, br. 2/98, 3/98 i 4/00);
3. Izborni zakon Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02);
4. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji BiH i financiranju Federacije BiH (“Službene novine Federacije”, br. 26/96, 32/98, 54/01, 37/03);
5. Zakon o lokalnoj samoupravi Hercegovačko-neretvanskog kantona (“Službene/Narodne novine Hercegovačko-neretvanskog kantona”, br. 4/00); i
6. sve druge zakone ili propise koje predsjedatelj bude smatrao neophodnim.
Članak 4.
U sastav Povjerenstva ulazi najviše dvanaest (12) članova, uključujući šest predstavnika političkih stranaka, predsjedatelja i najviše pet eksperata.
Visoki predstavnik će potvrditi sve nominacije izvršene sukladno ovoj Odluci, osim imenovanja izvršenog na temelju članka 5.
Članak 5.
Visoki predstavnik imenuje međunarodnog predsjedatelja Povjerenstva.
Članak 6.
Svaka od političkih stranaka zastupljenih u Gradskom vijeću grada Mostara će nominirati po jednog zastupnika radi imenovanja u Povjerenstvo. Zastupnici političkih stranaka bit će ovlašteni da nastupaju i odlučuju u ime svojih političkih stranka.
Svaka od političkih stranaka zastupljenih u Gradskom vijeću grada Mostara će imenovati po jednog eksperta koji će pomagati njihovim zastupnicima u Povjerenstvu. Eksperti koje nominiraju političke stranke neće biti u članstvu Povjerenstva. Oni će imati pravo da se uključuju u diskusiju prema nahođenju predsjedatelja, ali neće sudjelovati u donošenju odluka.
Članak 7.
Predsjedatelj ima pravo nominirati najviše pet (5) eksperata radi imenovanja u Povjerenstvu. Prilikom odabira ovih eksperata, vodit će se računa o dva kriterija:
1. odgovarajuća stručna sprema kandidata, i
2. neophodnost da se osigura da je u sastavu Povjerenstva kao cjeline postignuta ispravna zastupljenost svih konstitutivnih naroda kao i skupine ostalih.
Članak 8
Predsjedatelj će biti nadležan za usmjeravanje rada ovog Povjerenstva, izrađuje program rada i saziva sjednice Povjerenstva, koje se prema potrebi mogu održavati na različitim lokacijama unutar cijeloga grada Mostara.
Za održavanje sjednica Povjerenstva nije potrebit poseban kvorum.
Predsjedatelj će razmatrati načine za konzultiranje s građanima Mostara i može također pozvati osobe izvan Povjerenstva da daju ekpertnu pomoć odnosno dokaze na sjednicama Povjerenstva, bude li to smatrao neophodnim za ispunjenje mandata Povjerenstva u skladu s odredbma ove Odluke.
Predsjedatelj može zahtijevati formiranje radnih podskupina ukoliko to bude smatrao neophodnim za ispunjenje mandata Povjerenstva sukladno odredbama ove Odluke.
Članak 9.
Predsjedatelj će na mjesečnom osnovu izvještavati Visokog predstavnika o rezultatima rada Povjerenstva.
Članak 10.
Povjerenstvo će poduzeti sve napore kako bi došlo do sveobuhvatnog rješenja za sporna pitanja koja se odnose na ustrojstsvo Grada Mostara do 15. prosinca 2003. godine.
Članak 11.
Spisak zakonskih odredaba o kojima Povjerenstvo postigne suglasnost te izviješće o postiguntim rezultatima, predsjedatelj Povjerenstva će uputiti Visokom predstavniku, Vijeću ministara, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona kao i gradonačelniku i dogradonačelniku Mostara do 15. prosinca 2003. godine.
Članak 12.
Povjerenstvo će sukladno eventualnim potrebama opsluživati pomoćno osoblje i pružat će mu potrebitu tehničku pomoć.
Članak 13.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenim/Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona” i “Gradskom službenom glasniku Grada Mostara”.
Sarajevo, 17. rujna 2003. godinePaddy AshdownVisoki predstavnik