Koristeći se ovlastima povjerenima Visokome predstavniku člankom V Dodatka 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnoga ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, po kojima je Visoki predstavnik konačna vlast u zemlji glede tumačenja toga Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnoga ugovora, i posebice uzimajući u obzir članak II, 1., d. toga Sporazuma po kojemu Visoki predstavnik: “pruža pomoć, kada to ocijeni prijeko potrebnim, u pronalaženju rješenja za sve poteškoće u svezi civilne provedbe”;
Uzimajući u obzir stavak XI, 2. Zaključaka konferencije o provođenju mira, održane u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, kojim je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokoga predstavnika da uporabi svoju konačnu vlast u zemlji glede tumačenja Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnoga ugovora, kako bi olakšao rješavanje bilo koje takve poteškoće, “donošenjem obvezujućih odluka, kada procijeni da je to prijeko potrebno” o određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki c. ovoga stavka) “mjere radi osiguranja provedbe Mirovnoga sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Uzimajući nadalje u obzir stavak 12. 1. Deklaracije Vijeća za provedbu mira koje se sastalo u Madridu 15. i 16. prosinca 1998. godine, koji je jasno iskazao da to Vijeće smatra uspostavu pravne države, kojoj bi svi građani vjerovali, preduvjetom dugotrajnog mira i samoodrživog gospodarstva sposobnoga privući i zadržati međunarodne i domaće ulagatelje;
Imajući u vidu potrebu omogućavanja učinkovitog provođenja istrage, kaznenog progona i suđenja kaznenih djela koja su po Ustavu Bosne i Hercegovine u nadležnosti države Bosne i Hercegovine, uvođenjem načela kojima se ta svrha na najbolji mogući način može postići;
Uzimajući u obzir da je slijedom gore rečenog, radna grupa sastavljena od najistaknutijih pravnih stručnjaka iz oblasti kaznenog postupovnog prava, iz oba entiteta Bosne i Hercegovine i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, pripremila Nacrt zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine, koji je u rujnu 2002. godine podnesen Vijeću ministara Bosne i Hercegovine;
Uzimajući nadalje u obzir da je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na svojoj 95. sjednici 19. prosinca 2002. godine usvojilo taj Zakon te ga na razmatranje u žurnom postupku uputilo Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, čiji Zastupnički dom nije na svojoj 7. sjednici 13. siječnja 2003. godine usvojio prijedlog Vijeća ministara da postupa sa Zakonom sukladno članku 104. Poslovnika Zastupničkog doma, već je odlučio da Zakon prolazi redovni postupak;
Žaleći što usprkos svemu iznad rečenom, spomenuti zakon još nije usvojen;
Naglašavajući potrebu postojanja kaznenog postupka na državnoj razini Bosne i Hercegovine, koji bi bio ugođen suvremenim međunarodno priznatim standardima u oblasti kaznenog postupovnog prava i koji bi bio suglasan jamstvima Europske konvencije o ljudskim pravima, koja je i sama dio Ustava Bosne i Hercegovine s prvenstvom pred svim ostalim zakonima Bosne i Hercegovine;
Imajući na umu oboje, i žurnost i potrebu usvajanja Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine zbog svih iznad narečenih razloga te u cilju zaštite interesa građana Bosne i Hercegovine;
Imajući nadalje na umu da je Nacrt zakona o kaznenom postupku sačinjen tako da predviđa posebni zakon o zaštiti svjedoka;
Potvrđujući da je potreban pravni okvir koji jasno propisuje mjere zaštite svjedoka kako bi se osiguralo pravo pojedinca na pravično suđenje zajamčeno Europskom konvencijom o ljudskim pravima, pravičan ishod suđenja u kojima su svjedoci izloženi protupravnoj prisili, sigurnost svjedoka pod prijetnjom i dobrobit svjedoka pod štetnim duševnim pritiskom zbog određenog kaznenog djela ili slično;
Razmotrivši i uzevši sve to u obzir, Visoki predstavnik ovime donosi
ODLUKU
Kojom se proglašava Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka,
koji je ovdje priložen kao sastavni dio ove odluke. Taj Zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine sukladno članku 27. toga Zakona, na privremenoj osnovi dok Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine taj zakon ne usvoji u dužnom obliku, bez izmjena i dopuna i bez pridodanih uvjeta.
Ova odluka na snagu stupa odmah i objavljuje se bez odgode u Službenim novinama Bosne i Hercegovine.
ZAKON O ZAŠTITI SVJEDOKA POD PRIJETNJOM I UGROŽENIH SVJEDOKA
Sarajevo, 24 siječnja, 2003. Paddy AshdownVisoki predstavnik