Koristeći se ovlaštenjima koja su data Visokom predstavniku u članu V Aneksa 10 (Sporazum o provođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojoj je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir član II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije o implementaciji mira održane u Bonu 09. i 10. decembra 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačan autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka , kada procijeni da je to neophodno: u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom ( c ) ovog stava ) “mjere u svrhu osiguranja provođenja Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se dalje na stav 12.1 Deklaracije Vijeća za implementaciju mira koje se sastalo u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine, a u kojoj se jasno kaže da spomenuto Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine zakona, u koju svi građani imaju povjerenja, predstavlja preduslov za dugotrajan mir i samoodrživu ekonomiju sposobnu da privuče i zadrži međunarodne i domaće ulagače;
Imajući u vidu potrebu da se obezbijedi efikasna istraga, krivično gonjenje i suđenje za djela koja su u nadležnosti države Bosne i Hercegovine po Ustavu Bosne i Hercegovine tako što će se uvesti principi na osnovu kojih se ta svrha može ostvariti na najbolji mogući način;
Pozivajući se na gore navedeno, radna grupa sastavljena od najeminentnijih pravnih stručnjaka iz sfere krivično porocesnog prava iz oba entiteta Bosne i Hercegovine i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine je pripremila nacrt teksta Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, a koji je podnešen Vijeću ministara Bosne i Hercegovine u septembru 2002. godine;
Pozivajući se dalje na činjenicu da je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvojilo navedeni Zakon na svojoj 95. sjednici od 19. decembra, 2002. i uputilo ga Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine na razmatranje po hitnom postupku, a čiji Predstavnički dom, na svojoj 7. sjednici od 13. januara 2003, nije usvojio prijedlog Vijeća ministara da postupa sa Zakonom u skladu sa članom 104 Poslovnika Predstavničkog doma, nego je odlučio da Zakon ide po redovnom postupku;
Žaleći što, bez obzira na sve gore navedeno, spomenuti zakon još nije usvojen;
Naglašavajući potrebu za postojanjem krivičnog postupka na nivou države Bosne i Hercegovine koji je u skladu sa modernim i međunarodno priznatim standardima iz sfere krivično procesnog prava i koji je u skladu sa garancijama zajamčenim Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, a koja je i sama dio Ustava Bosne i Hercegovine i ima prioritet nad svim ostalim zakonima Bosne i Hercegovine;
Imajući na umu i hitnost i potrebu za usvajanjem Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine zbog svih gore navedenih razloga i u svrhu zaštite interesa građana Bosne i Hercegovine;
Imajući na umu da je Nacrt Zakona o krivičnom postupku izrađen tako da predviđa poseban zakon o zaštiti svjedoka;
Potvrđujući da je potreban pravni okvir koji na jasno regulisan način omogućuje mjere zaštite svjedoka da bi se zagarantovala prava pojedinaca na pošteno suđenje zajamčena Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, pravedni rezultat suđenja u kojima su svjedoci izloženi nezakonitoj prisili, bezbjednost svjedoka koji su pod prijetnjom i dobrobit svjedoka koji su, kao rezultat krivičnog djela ili na drugi način, pod štetnim psihološkim pritiskom;
Uzimajući u obzir i imajući u vidu gore navedeno, ovim Visoki predstavnik donosi
ODLUKU
Kojom se proglašava Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka,
a koji se nalazi u prilogu kao sastavni dio ove Odluke. Navedeni zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine u skladu sa datumom iz člana 27 ovog teksta, na privremenoj osnovi, sve dok Parlamentarnsa skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji ovaj zakon u odgovarajućoj formi, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.
Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u službenom glasniku Bosne i Hercegovine.
ZAKON O ZAŠTITI SVJEDOKA POD PRIJETNJOM I UGROŽENIH SVJEDOKA
Sarajevo, 24 januar, 2003. Paddy AshdownVisoki predstavnik