Koristeći se ovlastima koja su visokom predstavniku data člankom V. Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora) Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gore narečenoga Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istoga Sporazuma sukladno kojemu visoki predstavnik “pomaže, kada visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnoga dijela Mirovnoga ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije za provedbu mira održane 9. i 10. prosinca 1997. godine u Bonnu, u kojemu je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru visokoga predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u svezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c) ovoga stavka) i “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnoga sporazuma na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se daljena stavak 12.1 Deklaracije Vijeća za provedbu mira sa sjednice održane u Madridu 15. i 16. prosinca 1998. godine, kojim se jasno stavlja do znanja da Vijeće smatra da je uspostava vladavine prava koja uživa povjerenje svih građana preduvjet za trajni mir i samoodrživo gospodarstvo koje će biti sposobno da privuče i zadrži međunarodne i domaće ulagače;
Imajući u viduosnaženu strategiju za provedbu sudske reforme u cilju jačanja napora na uspostavi vladavine prava u Bosni i Hercegovini u 2002/03. godini, kojoj je potporu dao Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 28. veljače 2002. godine, te podsjećajući da je gore narečena strategija izrađena kao odgovor na pozive organa Bosne i Hercegovine da međunarodna zajednica pokrene snažnije aktivnosti u borbi protiv privrednog kriminala, korupcije i problema unutar sudskog sustava;
Imajući takođe u vidukomunikeUpravnoga odbora Vijeća za provedbu mira, izdat 7. svibnja 2002. godine u Sarajevu, u kojem se navodi da će osnivanje jedinstvenoga Visokoga sudačkoga i tužiteljskoga vijeća “postaviti temelj za daljnju reformu pravosuđa, kao što je restrukturiranje sudskoga i tužiteljskoga sustava”;
S obziromda se u komunikeu Upravnoga odbora Vijeća za provedbu mira, izdatom u Sarajevu 31. srpnja 2002. godine, organi vlasti u Bosni i Hercegovini pozivaju da pruže pomoć u blagovremenoj uspostavi Visokoga sudačkoga i tužiteljskoga vijeća i restrukturiranju sudskoga i tužiteljskoga sustava;
Svjestanpotrebe za nastavkom restrukturiranja i procesa odabira sudaca i tužitelja nakon uspostave Visokoga sudačkoga i tužiteljskoga vijeća za Federaciju Bosne i Hercegovine, te da je restrukturiranje korak od ključnoga značaja za reformu i jačanje tužiteljskoga sustava;
Uviđajućida kriminalne aktivnosti i dalje ugrožavaju gospodarska, fiskalna, komercijalna i druga socijalna prava i interese građana Bosne i Hercegovine, te da će restrukturiranje tužiteljskoga sustava u Federaciji Bosne i Hercegovine unaprijediti energičnu borbu protiv kriminala u Bosni i Hercegovini;
Uvjerenda je od ključnoga značaja za Bosnu i Hercegovinu da se osigura jačanje i poštivanje vladavine prava s ciljem stvaranja osnova za gospodarski rast i strana ulaganja;
Prema tome, imajući u vidužurnost i potrebu za restrukturiranjem tužiteljskoga sustava u Federaciji Bosne i Hercegovine i iz svih gore narečenih razloga,
donosim slijedeću
ODLUKU
kojom proglašavam Zakon o Kantonalnom tužiteljstvu Hercegovačko-neretvanskog kantona,
koji čini sastavni dio ove Odluke. Ovaj Zakon stupa na snagu na privremenom osnovu, kao što je to predviđeno u članku 40. ovoga Zakona, sve dok ga u odgovarajućoj formi, bez izmjena i dopuna i bilo kakvih uvjeta, ne usvoji Kantonalna skupština.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i bit će odmah objavljena u Službenim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona.
ZAKON O KANTONALNOM TUŽITELJSTVU HERCEGOVAčKO-NERETVANSKOG KANTONA
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Kantonalno tužiteljstvo (u daljem tekstu: Tužiteljstvo) je samostalan državni organ koji, u okviru prava Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljem tekstu: Kanton) poduzima zakonom određene mjere glede istražnih radnji i gonjenja osoba za koje se sumnja da su počinile kaznena djela i privredne prijestupe, te vrši druge poslove određene federalnim i kantonalnim zakonom.
Članak 2.
Tužiteljstvo obnaša svoju funkciju sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine, Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavu Kantona, te na temelju zakona Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Kantona.
Članak 3.
U okviru svojih nadležnosti, Tužiteljstvo štiti ostvarivanje ljudskih prava i građanskih sloboda koje garantira Ustav Bosne i Hercegovine, Ustav Federacije Bosne i Hercegovinei Ustav Kantona, kao i ostvarivanje prava i interesa pravnih osoba utvrđenih zakonom, te osigurava ustavnost i zakonitost.
Članak 4.
Tužiteljstvo se uspostavlja i ukida zakonom.
Članak 5.
(1) Funkciju Tužiteljstva obnaša glavni kantonalni tužitelj (u daljem tekstu: glavni tužitelj) i zamjenici glavnoga kantonalnoga tužitelja (u daljem tekstu: zamjenici glavnoga tužitelja) i kantonalni tužitelji (u daljem tekstu: tužitelji).
(2) Glavnoga tužitelja, zamjenike glavnoga tužitelja i tužitelje bira i imenuje Visoko sudačko i tužiteljsko vijeće Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Visoko sudačko i tužiteljsko vijeće).
(3) Glavni tužitelj ima najviše dva zamjenika. Broj zamjenika glavnoga tužitelja i broj tužitelja određuje Visoko sudačko i tužiteljsko vijeće.
(4) Ako glavni tužitelj ima dva zamjenika, Visoko sudačko i tužiteljsko vijeće, na prijedlog glavnoga tužitelja, imenuje jednoga od dva zamjenika za prvog zamjenika glavnoga tužitelja.
Članak 6.
(1) Tužiteljstvo predstavlja i vodi glavni tužitelj.
(2) Zamjenici glavnoga tužitelja i tužitelji obavljaju zadaće koje im povjerava glavni tužitelj i za izvršenje tih zadaća odgovaraju glavnome tužitelju.
(3) Zamjenici glavnoga tužitelja i tužitelji mogu poduzimati sve mjere u postupku pred sudom ili organom vlasti, za čije poduzimanje glavni tužitelj ima zakonske ovlasti.
Članak 7.
(1) Mandat glavnoga tužitelja i zamjenika glavnoga tužitelja traje šest godina, nakon čega mogu biti ponovno imenovani. Mandat prestaje u slučaju ostavke, navršenja starosne dobi propisane za odlazak u mirovinu po sili zakona ili smjenjivanja s dužnosti iz utvrđenih razloga. Po isteku mandata, glavni tužitelj i zamjenik glavnoga tužitelja nastavljaju obnašati dužnosti tužitelja.
(2) Funkcija tužitelja je stalna. Njihov mandat prestaje u slučaju ostavke, navršenja starosne dobi propisane za odlazak u mirovinu po sili zakona ili smjenjivanja s dužnosti iz utvrđenih razloga.
Članak 8.
Kantonalni kolegij tužitelja sastoji se od glavnoga tužitelja, zamjenika glavnoga tužitelja i tužitelja.
Članak 9.
(1) Rad Tužiteljstva nadzire glavni tužitelj Federacije s ciljem osiguravanja zakonitosti i učinikovitosti postupaka. Na zahtjev glavnoga tužitelja Federacije, glavni tužitelj dostavlja izvješća o pojedinim slučajevima, s detaljnim opisom mjera koje poduzima Tužiteljstvo.
(2) Glavni tužitelj redovito, a najmanje jedanput u šest mjeseci, Tužiteljstvu Federacije podnosi izvješća o stanju kriminaliteta i rješavanju slučajeva.
Članak 10.
Tužiteljstvo ima pravo i dužnost, u okviru ostvarivanja svojih funkcija, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev, izvještavati Skupštinu Kantona, Vladu Kantona ili predsjednika, odnosno potpredsjednika Kantona o provedbi Kaznenoga zakona u Kantonu i radu Tužiteljstva.
Članak 11.
(1) Tužiteljstvo može izvještavati javnost i odgovarajuće organe vlasti i organizacije, putem sredstava informiranja ili drugim putem, o stanju kriminaliteta u Kantonu.
(2) U okviru djelokruga rada utvrđenog zakonom, i sukladno interesima postupka, Tužiteljstvo može izvještavati javnost o pojedinim slučajevima kaznenoga gonjenja ukoliko su te informacije od interesa za javnost. Prilikom izvještavanja javnosti, Tužiteljstvo se rukovodi interesima pravednosti, imajući na umu standarde narečene u članku 6.(1) Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Članak 12.
(1) Tužiteljstvo prati i analizira probleme u tužiteljskoj praksi Kantona, koji su od značaja za provedbu Kaznenoga zakona.
(2) O pitanjima iz djelokruga Tužiteljstva Federacije i Tužiteljstva koja su od značaja za provedbu Kaznenoga zakona Federacije, glavni tužitelj Federacije i glavni tužitelj mogu zauzimati zajedničke stavove na sastancima koje saziva glavni tužitelj Federacije na osobnu inicijativu ili na prijedlog glavnoga tužitelja.
Članak 13.
(1) U Tužiteljstvu su u jednakopravnoj uporabi bosanski, hrvatski i srpski jezik.
(2) Tužiteljstvo može koristiti i ostale jezike kao sredstvo komuniciranja.
(3) U Tužiteljstvu su u jednakopravnoj uporabi latinično i ćirilično pismo.
Članak 14.
(1) Kantonalni propisi o radnom odnosu djelatnika u organima uprave sukladno se primjenjuju i na zapošljavanje djelatnika u Tužiteljstvu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Kantonalni propisi o državnoj upravi koji se odnose na rukovođenje i odgovornost funkcionera i njegovog zamjenika sukladno se primjenjuju i na glavnoga tužitelja, njegovog zamjenika, odnosno zamjenike, i tužitelje, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Članak 15.
(1) Tužiteljstvo ima pečat sukladno Zakonu o pečatu Kantona.
(2) Na zgradi u kojoj je smješteno Tužiteljstvo mora biti istaknut naziv Tužiteljstva i grb Federacije Bosne i Hercegovine i Kantona.
II OPĆE NADLEŽNOSTI I OVLASTI
Članak 16.
Tužiteljstvo vodi istragu i goni osobe za koje sumnja da su počinitelji kaznenih djela i privrednih prijestupa i vrši druge poslove određene zakonom.
Članak 17.
(1) Kad nađe da zbog povrede kantonalnoga zakona ili međunarodnoga ugovora postoje osnovani razlozi da uporabi pravno sredstvo protiv izvršne sudske odluke ili odluke donesene u upravnom ili drugom postupku, glavni tužitelj može zahtijevati da se odloži, odnosno prekine izvršenje takve odluke, ako bi njenim izvršenjem mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice.
(2) Ako glavni tužitelj podnese zahtjev iz stavka 1. ovog članka, odložit će se, odnosno prekinut će se izvršenje odluke. Odlaganje, odnosno prekidanje izvršenja odluke traje do donošenja odluke o pravnom sredstvu glavnoga tužitelja.
(3) Odluka o odlaganju, odnosno o prekidanju izvršenja, prestaje da važi i ako glavni tužitelj u roku od 30 dana od dana primitka odluke ne uporabi pravno sredstvo.
Članak 18.
(1) U okviru svojih ovlasti iz članka 9. Zakona o Federalnom tužiteljstvu, glavni tužitelj Federacije može Tužiteljstvu izdati opće ili pojedinačne obvezne naputke i provesti kaznenu istragu i gonjenje pred kantonalnim i općinskim sudovima, kad glavni tužitelj Federacije opravdano vjeruje da Tužiteljstvo nije primijenilo odredbe Kaznenog zakona Federacije ili da Tužiteljstvo u svojoj nadležnosti ne može učinkovito goniti osobe za koje smatra da su počinili kazneno djelo.
(2) Glavni tužitelj Federacije može prenijeti određene predmete ili mjere koje spadaju u nadležnost Tužiteljstva na drugo tužiteljstvo. Bez obzira na nadležnosti Tužiteljstva, glavni tužitelj Federacije može povjeriti i pojedinačne predmete glavnim tužiteljima, zamjeniku, odnosno zamjenicima glavnog tužitelja, tužitelju Federacije, odnosno tužiteljima ili tužitelju, odnosno tužiteljima Tužiteljstava.
Članak 19.
(1) Glavni tužitelj, odnosno zamjenik glavnog tužitelja ili tužitelj mogu se privremeno dodijeliti drugom tužiteljstvu ili Tužiteljstvu Federacije bez njegovog pristanka na period od najviše šest mjeseci u roku od pet godina.
(2) Glavni tužitelj Federacije donosi odluku o privremenom premještaju i o tome izvještava Visoko sudačko i tužiteljsko vijeće.
(3) Glavni tužitelj, zamjenik glavnog tužitelja, odnosno tužitelj koji je dodijeljen drugome tužiteljstvu ili Tužiteljstvu Federacije ima pravo na plaću, naknade i druga zakonom utvrđena primanja.
Članak 20.
Pravo i dužnost glavnog tužitelja je da izda obvezne naputke zamjenicima glavnog tužitelja i tužiteljima u svezi s njihovim radom. Pored toga, glavni tužitelj može:
a. poduzeti određene mjere iz nadležnosti zamjenika glavnog tužitelja, odnosno tužiteljâ, ili tužitelja, odnosno tužiteljâ;
b. ovlastiti drugoga zamjenika, odnosno zamjenike glavnoga tužitelja ili tužitelja, odnosno tužitelje da procesuira određene slučajeve iz nadležnosti drugoga, odnosno drugih zamjenika glavnoga tužitelja ili tužitelja, odnosno tužiteljâ; i
c. ovlastiti zamjenika glavnoga tužitelja, odnosno zamjenike ili tužitelja, odnosno tužitelje da vrše posebne aktivnosti koje su u nadležnosti drugoga, odnosno drugih zamjenika glavnoga tužitelja ili drugog tužitelja, odnosno tužitelja.
Članak 21.
(1) U smislu ovoga Zakona, obvezni radni naputci znače naputke opće prirode glede rada i aktivnosti zamjenika glavnoga tužitelja i tužitelja, kao i naputke za poduzimanje mjera u određenim slučajevima.
(2) Glavni tužitelj izdaje obvezne radne naputke opće prirode, sukladno Pravilniku.
III. ORGANIZACIJA I RAD
Članak 22.
(1) Tužiteljstvo se uspostavlja sa jurisdikcijom za cijeli teritorij Kantona.
(2) Na prijedlog glavnoga tužitelja i nakon što sasluša glavnoga tužitelja Federacije i Vladu Kantona, Visoko sudačko i tužiteljsko vijeće odlučuje o uspostavi ili prestanku rada područnih tužiteljstava Tužiteljstva u općinama Kantona. Područna tužiteljstva se mogu otvoriti samo ukoliko postoji žurna i neophodna potreba za takvim područnim tužiteljstvom.
(3) Kantonalna tužiteljstva i područna tužiteljstva predstavljaju jedinstven organizacioni organ. Područna tužiteljstva se uspostavljaju kako bi se zagarantirala učinkovitost predmetnoga postupka.
Članak 23.
U ispunjavanju svoje funkcije, Tužiteljstvo sudjeluje u postupcima pred Kantonalnim i općinskim sudovima Kantona.
Članak 24.
(1) Sjedište Tužiteljstva se nalazi u Mostaru.
(2) Područno tužiteljstvo Tužilaštva nalazi se u Konjicu.
(3) Prestanak rada područnih tužilaštava uspostavljenih sukladno stavku 2. ovog članka uređuje se člankom 22. stavak 2. ovog Zakona.
Kada je glavni tužitelj izočan ili spriječen, mijenja ga (prvi) zamjenik glavnoga tužitelja, a zatim zamjenik glavnoga tužitelja, ukoliko je isti imenovan. U slučaju kada su glavni tužitelj i njegov zamjenik, odnosno zamjenici izočni ili spriječeni, tužitelj, koji ima najduže radno iskustvo, obnaša funkciju privremenoga glavnog tužitelja. Ukoliko su glavni tužitelj i njegovi zamjenici izočni ili spriječeni duže od jednog mjeseca, glavni tužitelj Federacije određuje vršitelja dužnosti glavnoga tužitelja, za period ne duži od šest mjeseci. Po isteku ovoga perioda, glavni tužitelj Federacije izvještava Visoko sudačko i tužiteljsko vijeće o upražnjenome mjestu u Tužiteljstvu, koje potom može objaviti oglas za popunjavanje ovoga radnoga mjesta.
Članak 26.
Glavni tužitelj, zamjenici glavnoga tužitelja, i tužitelji ne mogu biti pozvani na kaznenu ili građansko-pravnu odgovornost ni za jedno djelo učinjeno tijekom obnašanja svojih službenih dužnosti.
Članak 27.
(1) Kanton odgovara za štetu koju glavni tužitelj, zamjenici glavnoga tužitelja, ili tužitelji nanesu građaninu ili pravnoj osobi tijekom obnašanja svojih dužnosti nepropisnim ili nezakonitim radom.
(2) Kanton može zahtijevati da glavni tužitelj, zamjenici glavnoga tužitelja, ili tužitelji izvrše naknadu plaćenoga iznosa za štetu samo ukoliko je šteta prouzročena namjerno ili iz krajnje nepažnje.
(3) Zahtjev za naknadu štete iz stavka 2 ovoga članka zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana prvobitno isplaćene naknade.
Članak 28.
(1) Na kraju svake proračunske godine, glavni tužitelj izrađuje statistički pregled svojih aktivnosti koje se odnose na:
a) neriješene i okončane predmete (opis kaznenoga djela, nadnevak kada je isto počinjeno, ime, prezime i nadnevak rođenja navodnoga počinitelja, nadnevak podnošenja),
b) broj primljenih predmeta tijekom tekuće godine (vidi točku a),
c) nadnevak i vrstu konačne ili privremene odluke o tekućim predmetima u Tužiteljstvu,
d) nadnevak i vrstu konačne ili privremene odluke o predmetima gdje je prihvaćena optužnica od strane suda ili gdje je donesena sudska presuda.
(2) Na kraju svake proračunske godine, na osnovu statističkoga pregleda, glavni tužitelj podnosi izvješće Kantonalnoj skupštini. Glavni tužitelj daje detaljno izvješće o stanju kriminala u Kantonu i tokovima kriminala. Glavni tužitelj može u svojim zaključcima dati prijedloge da se izvrši reforma zakona. Prethodno narečeni zaključci se objavljuju u medijima i drugim odgovarajućim forumima.
(3) Glavni tužitelj dostavlja glavnom tužitelju Federacije potrebite podatke u svrhe narečene u članku 28, stavak 2 Zakona o Tužiteljstvu Federacije.
IV. UNUTARNJA ORGANIZACIJA TUŽITELJSTVA
Članak 29.
(1) Postoji Pravilnik Tužiteljstva, kojim se, inter alia, uređuje organizacija Tužiteljstva, broj administrativno-tehničkoga osoblja, te uvjeti za obavljanje tih poslova.
(2) Pravilnik Tužiteljstva donosi glavni tužitelj, po odobrenju Kolegija tužitelja i Visokoga sudačkoga i tužiteljskog vijeća.
Članak 30.
(1) Glavni tužitelj rukovodi Tužiteljstvom. Glavni tužitelj izdaje opće naputke tužiteljskim i administrativnim odjelima Tužiteljstva sukladno Pravilniku.
(2) Na početku svake godine, glavni tužitelj donosi opći plan za distribuciju predmeta te za administrativna pitanja. U svezi s distribucijom predmeta, opći plan mora odrediti objektivne kriterije prema kojim će se predmeti distribuirati. Opći plan se može izmijeniti i dopuniti tijekom godine ukoliko to bude potrebito zbog promjene u broju primljenih predmeta ili sličnih administrativnih pitanja ili drugih nepredviđenih okolnosti.
Članak 31.
(1) Tužiteljstvo ima arhivara kojega imenuje Kolegij tužitelja. Tužiteljstvo ima i druge djelatnike nadležne za stručne, administrativne i tehničke poslove.
(2) Arhivar pomaže glavnome tužitelju u obavljanju administrativnih poslova i izradi administrativnoga dijela plana sukladno članku 30., stavak 2. ovoga Zakona.
(3) Poslove arhivara može obavljati osoba koja je diplomirani pravnik i ima najmanje 2 godine odgovarajućega iskustva iz oblasti prava.
(4) Arhivar pomaže glavnome tužitelju u pripremi i izvršavanju proračuna Tužiteljstva.
Članak 32.
(1) Tužiteljstvo vodi evidenciju o predmetima. Kada Tužiteljstvo zaprimi predmet, registrira ga navodeći, između ostalog, slijedeće podatke, ukoliko su mu oni poznati:
– ime i prezime osobe protiv koje je podnesena kaznena prijava,
– državljanstvo osobe protiv koje je podnesena kaznena prijava,
– adresa osobe protiv koje je podnesena kaznena prijava ,
– nadenvak kada je počinjeno kazneno djelo,
– pravna narav kaznenoga djela,
– odgovarajuće odredbe Kaznenoga zakona,
– broj dosijea u Tužiteljstvu,
– dosije pod kojim je predmet zavela institucija za provedbu zakona,
– nadnevak uvođenja predmeta u evidenciju Tužiteljstva.
(2) Glavni tužitelj donosi detaljnije propise o upravi u okviru Pravilnika, izrađenom u suradnji s arhivarom, ukoliko ti propisi nisu donešeni u okviru općih naputaka i plana distribucije.
Članak 33.
(1) Državljanin Bosne i Hercegovine koji je diplomirani pravnik i koji ispunjava opće uvjete za upošljavanje u organima vlasti može biti uposlen kao pripravnik.
(2) Pripravnici se upošljavaju u Tužiteljstvu i postepeno im se dodjeljuju sve vrste poslova kako bi stekli praktična iskustva u svim oblastima rada Tužiteljstva.
(3) Pripravnici se upošljavaju na određeno vrijeme na period od najviše dvije godine.
(4) Tijekom dijela njihovoga pripravničkog staža, pripravnici se upućuju na praktičan rad u općinske i kantonalne sudove.
(5) Dužina trajanja praktičnoga rada pripravnika, uvjeti za sticanje prava na polaganje pravosudnoga ispita, te program i način polaganja pravosudnoga ispita reguliraju se zasebnim propisom.
Članak 34.
Odredbe o zasebnim propisima kojima se reguliraju funkcije, prava i dužnosti djelatnika u kantonalnim organima vlasti odnose se i na djelatnike u Tužiteljstvu, osim ukoliko to nije drugačije utvrđeno ovim ili drugim Zakonom.
V. Financiranje Tužiteljstva
Članak 35.
(1) Tužiteljstvo ima svoj proračun koji je sastavni dio kantonalnoga proračuna. Prije početka proračunske godine, glavni tužitelj prezentira prijedlog proračuna Visokome sudačkome i tužiteljskome vijeću. Glavni tužitelj ima pravo da brani prijedlog Visokoga sudačkoga i tužiteljskoga vijeća i da nazoči sjednicama Kantonalne skupštine i njenih odgovarajućih povjerenstava svaki put kada se na sjednicama razgovara ili odlučuje o proračunskim pitanjima koja se odnose na Tužiteljstvo.
(2) Glavni tužitelj je, uz pomoć arhivara, nadležan za pripremanje i izvršenje proračuna.
(3) Na kraju svake proračunske godine, glavni tužitelj izvještava Kantonalnu skupštinu o izvršenju proračuna Tužiteljstva.
VI. Prijelazne i završne odredbe
Članak 36.
(1) Tužiteljstvo se sukladno ovome Zakonu uspostavlja na dan koji odredi Visoko sudačko i tužiteljsko vijeće. Visoko sudačko i tužiteljsko vijeće objavljuje ovu odluku u Službenim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona.
(2) Na dan iz stavka 1. ovoga članka svi zakoni i propisi koji se odnose na tužiteljske funkcije na općinskoj razini smatraće se tužiteljskim funkcijama na kantonalnoj razini. Ukidaju se sve odredbe zakona Federacije ili njenih kantona koje su u suprotnosti s ovim Zakonom.
(3) Postojeći Zakon o Tužiteljstvu Hercegovačko-neretvanskog kantona (Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona, br. 8/99) i Zakon o Tužiteljstvu Centralne zone grada Mostara (Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona, br. 10/99) stavlja se van snage na dan iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 37.
(1) Do donošenja propisa o unutarnjim aktivnostima Tužiteljstva sukladno ovome Zakonu, primjenjuju se postojeći propisi o unutarnjim aktivnostima Tužiteljstva, ukoliko ti propisi nisu u suprotnosti s ovim Zakonom.
Članak 38.
Glavni tužitelj, zamjenici glavnoga tužitelja i tužitelji imaju pravo na plaću i druge naknade definirane zakonom.
Članak 39.
(1) Postojeće Kantonalno tužiteljstvo i općinska tužiteljstva Hercegovačkoneretvanskog kantona izvršit će prijenos imovine, predmeta iz njihove nadležnosti i arhiva na novo Tužiteljstvo na dan uspostave novoga Tužiteljstva sukladno članku 36, stavak 1. ovoga Zakona.
(2) Prijenos imovine, predmeta i arhiva iz stavka 1. ovoga članka izvršit će postojeći kantonalni i općinski tužitelji i tužitelji Centralne zone koji će sačiniti službenu zabilješku o gorenarečenome prijenosu.
(3) Preslik službene zabilješke dostavlja se Ministarstvu pravde Kantona i novouspostavljenome Tužiteljstvu.
Članak 40.
Ovaj Zakon o Kantonalnome tužiteljstvu stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja u Službenim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Sarajevo, 21. kolovoza 2002. godine Paddy Ashdown Visoki predstavnik