Koristeći se ovlastima koja su mi data člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i poseito uzevši u obzir članak II. 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u svezi s civilnom provedbom”;
Pozivajući se na stavak XI. 2 Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u svezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno podstavku (c) ovog stavka) i “druge mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se dalje na članak I:1. pomenutog Aneksa 10 koji se isključivo odnosi na promoviranje poštivanja ljudskih prava i povratka prognanika i izbjeglica;
Uzimajući u obzir značaj koji Upravni odbor Vijeća za provedbu mira daje pitanju ubrzanja povratka izbjeglica i osiguravanju cjelovite i nediskriminirajuće provedbe imovinskih zakona BiH;
Uzimajući nadalje u obzir potrebu da se na cjelokupnom teritoriju Bosne i Hercegovine, na najučinkovitiji i najpravičniji način provedu zakoni u svezi s povratom imovine, te da se osigura usuglašeno provođenje tih zakona u svakom entitetu;
Svjestan da entitetski dužnosnici nadležni za rješavanje izbjegličkih i stambenih pitanja nisu bili u mogućnosti da nakon višemjesečnih pregovora postignu dogovor o konkretnim odredbama neophodnim za gore spomenuti proces usklađivanja, te da je istekao rok koji su postavili entiteti na imovinskoj konferenciji u Tesliću, da se postigne cjelovita harmonizacija do 15. studenoga 2001. godine;
Konstatirajući da se zakoni koji reguliraju pitanja u svezi s izbjeglicama i prognanim osobama trebaju uskladiti za zakonima o napuštenoj imovini, kako bi se osiguralo da se alternativni smještaj čuva samo za najugroženije osobe;
Uzimajući u obzir i imajući u vidu gore navedeno, ovim donosim slijedeću odluku:
ODLUKA
kojom se proglašava Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o raseljenim osobama – prognanicima – i izbjeglicama – povratnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Dole navedeni Zakon će stupiti na snagu kao što je i navedeno u članku 3. na privremenoj osnovi, dok Federalni Parlament ne usvoji ovaj Zakon u odgovarajućoj formi, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RASELJENIM OSOBAMA – PROGNANICIMA I IZBJEGLICAMA – POVRATNICIMA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
Č
lanak 1.U članku 12. Zakona o reseljenim osobama – prognanicima i izbjeglicama – povratnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH, br. 19/00) iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:
“Takav smještaj neće biti dodijeljen ukoliko te osobe imaju na raspolaganju dovoljno sredstava, uključujući primanja, koja su dovoljna za potrebe njihovog smještaja. Nadležni organ će utvrditi najniži iznos sredstava na respolaganju koji odgovara iznosu sredstava utvrđenog sukladno Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i Zakonu o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana.”
Sadašnji stavak 4. postaje stavak 5.
Č
lanak 2.U članku 19. stavak 1., iza riječi “obim prava iz članka 11.” dodaju se riječi “točka 2. do 6.”
Č
lanak 3.Ova Odluka se objavljuje bez odlaganja u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine, i stupa na snagu osam dana nakon objavljivanja.
Sarajevo, 4. prosinac 2001. godine
Wolfgang Petritsch
Visoki predstavnik