Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI. 2 Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora da bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa podstavom (c) ovog stava) i “druge mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se dalje na član I:1. pomenutog Aneksa 10 koji se isključivo odnosi na promoviranje poštivanja ljudskih prava i povratka raseljenih osoba i izbjeglica;
Uzimajući u obzir značaj koji Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira daje pitanju ubrzanja povratka izbjeglica i osiguravanju potpune i nediskriminirajuće implementacije imovinskih zakona BiH;
Uzimajući nadalje u obzir potrebu da se na cjelokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine, na najefikasniji i najpravičniji način provedu zakoni u vezi sa povratom imovine, te da se osigura usklađeno provođenje tih zakona u svakom entitetu;
Svjestan da entitetski dužnosnici nadležni za rješavanje izbjegličkih i stambenih pitanja nisu bili u mogućnosti da nakon višemjesečnih pregovora postignu dogovor o konkretnim odredbama neophodnim za gore spomenuti proces usklađivanja, te da je istekao rok koji su postavili entiteti na imovinskoj konferenciji u Tesliću, da se postigne potpuna harmonizacija do 15. novembra 2001. godine;
Konstatujući da se zakoni koji regulišu pitanja u vezi sa izbjeglicama i raseljenim licima trebaju uskladiti za zakonima o napuštenoj imovini, kako bi se osiguralo da se alternativni smještaj čuva samo za najugroženija lica;
Uzimajući u obzir i imajući u vidu gore navedeno, ovim donosim slijedeću odluku:
ODLUKA
kojom se proglašava Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o raseljenim osobama – prognanicima – i izbjeglicama – povratnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Dole navedeni Zakon će stupiti na snagu kao što je i navedeno u članu 3. na privremenoj osnovi, dok Federalni Parlament ne usvoji ovaj Zakon u odgovarajućoj formi, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RASELJENIM OSOBAMA – PROGNANICIMA I IZBJEGLICAMA – POVRATNICIMA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
Č
lan 1.U članu 12. Zakona o reseljenim osobama – prognanicima i izbjeglicama – povratnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH, br. 19/00) iza stava 3. dodaje se novi stav 4. koji glasi:
“Takav smještaj neće biti dodjeljen ukoliko te osobe imaju na raspolaganju dovoljno sredstava, uključujući primanja, koja su dovoljna za potrebe njihovog smještaja. Nadležni organ će utvrditi najniži iznos sredstava na respolaganju koji odgovara iznosu sredstava utvrđenog u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana.”
Sadašnji stav 4. postaje stav 5.
Č
lan 2.
U članu 19. stav 1., iza riječi “obim prava iz člana 11.” dodaju se riječi “tačka 2. do 6.”
Č
lan 3.Ova Odluka se objavljuje bez odlaganja u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine, i stupa na snagu osam dana nakon objavljivanja.
Sarajevo, 4. decembar 2001. godine
Wolfgang Petritsch
Visoki predstavnik