Poštovani ministri, dame i gospodo,
Vrlo sam sretan što sam danas ovdje. Činjenica je da u posljednje vrijeme u Bosni i Hercegovini nismo imali puno razloga za slavlje, i zato je prvi sastanak nedavno osnovane Konferencije ministara obrazovanju u BiH još važniji i vrjedniji. Ovo je dobra prilika da konstatiramo napredak u obrazovanju, oblasti koja je od izuzetnog značenja za budućnost BiH.
Prije točno deset godina, u ožujku 1998., Vijeće Europe i Ured visokog predstavnika su – prvi puta nakon rata – okupili i organizirali sastanak entitetskih i kantonalnih ministara obrazovanja. Kako tada nije postojala institucija na državnoj razini koja bi se bavila saradnjom u reformi obrazovanja, godinama je međunarodna zajednica bila ta koja je pokušavala određivati prioritete i promovirati koordinirani pristup domaćih vlasti u ovoj oblasti. Misija OESS-a preuzela je vodeću ulogu u ovoj koordinaciji 2002. godine, a zatim smo (mi u međunarodnoj zajednici) 2003. godine dobili partnera na državnoj razini u Ministarstvu civilnih poslova.
Kad danas pogledamo unazad, unatoč nepovoljnim okolnostima i čestim blokadama i zastojima, može se zaključiti da je u protekloj deceniji ipak postignut značajan napredak u reformi obrazovanja u BiH.
Nakon prošlogodišnjeg usvajanja nekoliko dugo očekivanih zakona iz oblasti obrazovanja i postizanja sporazuma o osnivanju agencija za obrazovanje, dobro je što se današnjom konferencijom realizira i nedavni Memorandum o osnivanju Konferencije ministara obrazovanja u BiH. Početak rada ove konferencije je jedinstvena prilika za konsolidiranje napretka u obrazovanju u 2008. godini.
Kad agencije počnu s radom, a Zakon o srednjem stručnom obrazovanju i obuci bude konačno usvojen, BiH će napokon imati pravni i institucionalni okvir za provedbu reforme obrazovanja, u sukladnosti sa zahtjevima europskog partnerstva i modernim europskim standardima.
Nadam se da će ova konferencija funkcionirati kao učinkovit mehanizam za harmoniziranje i koordiniranje procesa reforme obrazovanja na državnoj razini, i donositi zajedničke prioritete, strategije i politike obrazovanja.
Puna harmonizacija i provedba zakona iz oblasti obrazovanja je sljedeći korak, koji će iziskivati više napora i vremena od usvajanja zakona.
Od vas očekujem da učinite sve što je potrebno kako biste osigurali da novi obrazovni zakoni ne ostanu “mrtvo slovo na papiru”, a da nove agencije od početka budu korisne i imaju jasnu ulogu.
Također bih vas želio zamoliti da dva važna pitanja tretirate kao zajednički prioritet u radu.
Prvo je da zaustavite praksu diskriminacije koja još uvijek postoji u nekim školama u BiH, a manifestira se kao nacionalna i konfesionalna segregacija (u onim kantonima gdje postoje “dvije škole pod jednim krovom”), ili prikrivena asimilacija (prisutna širom BiH). Zaustavljanje ovih tendencija od vitalne je važnosti za razvoj BiH kao inkluzivnog, tolerantnog i otvorenog društva – i kao normalne, kohezivne, demokratske države u kojoj se poštuju sva načela pravne države.
Drugo je hitna potreba za uvođenjem europske dimenzije i sadržaja u bosanskohercegovačke škole i sveučilišta, čime bi se učenicima i studentima omogućilo da o Europskoj uniji što više nauče u redovnoj nastavi. Mladi zaslužuju znati ne samo što članstvo u EU znači za njih i za BiH, nego i kako oni mogu sudjelovati u procesu integracija. Kao što je obrazovanje cjeloživotni proces osobnog razvoja svakog pojedinca, tako je i EU projekat u razvoju. Siguran sam da će generacija koja je danas u školi i na sveučilištu igrati ključnu ulogu u uvođenju BiH u EU. A kao odrasli, oni će biti odgovorni i za uvođenje EU u BiH.
Na kraju, dozvolite mi da kažem da ovo što danas započinjete ne bi bilo moguće bez velikog osobnog angažmana ministra civilnih poslova, gospodina Novića. Želim, stoga, zahvaliti i čestitati i njemu i njegovom timu za ubrzanje napretka u reformi obrazovanja u prošloj i ovoj godini.
Želim vam svima konstruktivan i uspješan sastanak.
Hvala.