Br. 04/22
Koristeći se ovlastima koja su visokom predstavniku dana člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Opći okvirni sporazum), prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje navedenog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, i člankom II. 1. (d) prethodno navedenog Sporazuma, koji od visokog predstavnika zahtijeva da olakša rješavanje bilo kojih poteškoća koje se pojave u svezi sa civilnom provedbom Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno gore navedenom, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
Pozivajući se također na stavak 4 Rezolucije 1174 (1998) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda od 15. lipnja 1998. godine, prema kojem Vijeće sigurnosti, sukladno poglavlju VII Povelje Ujedinjenih naroda “…ponavlja da je visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje Aneksa 10 o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora i da u slučaju spora može davati svoja tumačenja i preporuke, te donositi obvezujuće odluke, kako god ocijeni da je neophodno, o pitanjima koja je obrazložilo Vijeće za provedbu mira u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine”;
Imajući u vidu da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda više puta potvrdilo, putem svojih rezolucija usvojenih sukladno poglavlju VII Povelje Ujedinjenih naroda, da uloga visokog predstavnika kao konačnog autoriteta u zemlji u pogledu provedbe Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir obuhvata “ovlast da donese obvezujuće odluke, kada procijeni da je to neophodno, o određenim pitanjima, kako je to obrazložilo Vijeće za provedbu mira u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine”;
Napominjući da Ustav Bosne i Hercegovine utvrđuje da je Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcionira sukladno zakonu i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora te da je načelo periodičnosti izbora čvrsto ugrađeno u međunarodno pravo, budući da mu se osigurava istaknuta pozicija kako na osnovu Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima tako i Dodatnog protokola uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima;
Ističući da je Ustavom Bosne i Hercegovine, u njegovom članku VIII(1), utvrđeno da će Parlamentarna skupština svake godine, na prijedlog Predsjedništva, usvojiti proračun kojim se financiraju troškovi potrebni za izvršavanje nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine, te da se člankom VIII(2) predviđa da, ukoliko se takav proračun ne usvoji blagovremeno, proračun za prethodnu godinu će biti korišten na privremenoj osnovi;
Tumačeći da je obrazloženje imperativne odredbe članka VIII(2) Ustava BiH da se osigura efikasno funkcioniranje države i njenih institucija u situaciji kada zakonodavac nije bio u mogućnosti da proračun usvoji blagovremeno;
Izražavajući žaljenje što Zakon o financiranju institucija Bosne i Hercegovine, propisujući da je za privremeno financiranje potrebna odluka Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, odstupa od odredbe članka VIII(2) Ustava BiH i ograničava djelotvornost navedene ustavne odredbe, te samim tim pruža mogućnost onima koji nisu usvojili proračun sukladno članku VIII(1) Ustava da dalje blokiraju financiranje institucija;
Podsjećajući da su u dopisima upućenim ministru financija i trezora Bosne i Hercegovine u siječnji i travnju 2022. članovi međunarodne zajednice ministra pozivali da osigura sredstva za održavanje Općih izbora 2022. godine, navodeći da nepostojanje proračuna za 2022. godinu i privremeno financiranje ne moraju ograničiti ukupne kapacitete i obim aktivnosti koje je Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine obvezno obaviti u cilju provođenja pripremnih radnji uključujući i nabave neophodne za provođenje Općih izbora, budući da su te aktivnosti već predviđene u odluci o privremenom financiranju;
S obzirom da je Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine 4. svibnja 2022. donijelo Odluku o raspisivanju i održavanju Općih izbora u Bosni i Hercegovini 2022. godine, prema kojoj će se izbori održati u nedjelju, 2. listopada 2022. godine;
S obzirom i na to da je već uvelike istekao zakonski rok od 15 dana u kojem su nadležne institucije bile dužne osigurati sredstva, a da Vijeće ministara Bosne i Hercegovine Središnjem izbornom povjerenstvu Bosne i Hercegovine nije omogućilo da nastavi s aktivnostima koje su potrebne za pravodobno održavanje izbora;
S obzirom da je Izbornim zakonom BiH, u članku 1.2a. st. (1) i (6) propisano da se u proračunu institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine osiguravaju sredstva za osiguranje vršenja ovlaštenja Središnjeg izbornog povjerenstva BiH iz članka 2.9 i članka 2.19 stavak (17) ovog Zakona i da ta sredstva moraju osigurati nadležne institucije u roku od 15 dana od dana donošenja odluke Središnjeg izbornog povjerenstva BiH o raspisivanju izbora, te s obzirom na činjenicu da nadležni organi Bosne i Hercegovine nisu blagovremeno osigurali potrebna sredstva, što predstavlja nedvojbeno kršenje navedenih obveza;
Ponovo potvrđujući da građanima Bosne i Hercegovine mora biti omogućeno da ostvaruju svoja demokratska prava na slobodnim, pravičnim i demokratskim izborima i da uvjeti za takve izbore postoje usprkos nemogućnosti njihovih političkih lidera da postignu kompromis po pitanju izborne reforme;
Imajući na umu istaknuto mjesto koje izbori imaju prema Općem okvirnom sporazumu za mir i njegovim aneksima i uvjereni u potrebu da se olakša rješavanje prethodno navedenih poteškoća kako bi se garantiralo održavanje slobodnih, pravičnih i demokratskih izbora 2. listopada 2022. godine;
Uzimajući u obzir, imajući u vidu i konstatirajući sve prethodno navedeno, ovim donosim sljedeću odluku:
ODLUKA
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju institucija Bosne i Hercegovine
Odluka kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju institucija Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Odluka) koja je priložena u nastavku čini sastavni dio ove Odluke.
Ova Odluka stupa na snagu na privremenoj osnovi, sve dok je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.
Odluka kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju institucija Bosne i Hercegovine stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje na službenoj internetskoj stranici Ureda visokog predstavnika i u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 7. lipnja 2022.
Christian Schmidt
Visoki predstavnik
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju institucija Bosne i Hercegovine
Članak 1.
U članku 11. (Privremeno financiranje), stav 2. Zakona o financiranju institucija Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 61/04, 49/09, 42/12, 87/12 i 32/13) mijenja se i glasi:
“(2) S ciljem obavljanja zakonom utvrđenih aktivnosti proračunskih korisnika, privremeno financiranje ostvaruje se u iznosu od jedne četvrtine proračuna za financiranje institucija Bosne i Hercegovine, sukladno posljednjem zakonu o proračunu institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine. Ministar financija i trezora Bosne i Hercegovine obvezan je izvršiti ovu odredbu i obvezan je to učiniti blagovremeno.”
U članku 11. stavak (6) Zakona o financiranju institucija Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:
“(6) Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvaja zakon o proračunu institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine do 31. ožujka. Ukoliko Parlamentarna skupština proračun za tekuću fiskalnu godinu ne usvoji do 31. ožujka tekuće godine, realizirat će se samo tekući rashodi neophodni za funkcioniranje institucija Bosne i Hercegovine, u okviru iznosa rashoda propisanih stavkom (2) ovog članka.”
U članku 11. iza stavka (6), dodaju se novi stavci (7), (8) i (9), koji glase:
“(7) Izuzetno od odredbi stavka (2) ovog članka, za vrijeme privremenog financiranja, rashodi predviđeni za financiranje izbora koje provodi Središnje izborno povjerenstvo, a koji se pokrivaju iz proračuna institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine sukladno Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/ 14, 31/16 i 41/20) smatraju se tekućim rashodima i realiziraju se u skladu s proračunskim zahtjevom Središnjeg izbornog povjerenstva.
(8) Za izvršenje zahtjeva Središnjeg izbornog povjerenstva nadležno je Ministarstvo financija i trezora Bosne i Hercegovine. Izuzetno od odredbi bilo kojeg drugog zakona, ukoliko ministar financija i trezora Bosne i Hercegovine nije u mogućnosti ili neće da izvrši zahtjev Središnjeg izbornog povjerenstva za financiranje izbora u propisanom roku, zamjenik ministra financija i trezora Bosne i Hercegovine će izvršiti takav zahtjev narednog dana po isteku navedenog roka.
(9) Kaznene odredbe iz članka 34. stavak (2) ovog Zakona primjenjuju se na ministra i zamjenika ministra financija i trezora Bosne i Hercegovine u slučaju neizvršavanja obveza određenih stavcima (2) i (7) ovog članka.”
Članak 2.
Članak 23. (Provedba kontrole) Zakona o financiranju institucija Bosne i Hercegovine mijenja se tako što se brišu riječi “i koji nije utemeljen na odgovarajućim procedurama”.
Članak 3.
U članku 34. stav (2) Zakona o financiranju institucija Bosne i Hercegovine dodaje se nova točka a) koja glasi:
“a) postupa u suprotnosti s odredbama članka 11. ovog Zakona;”.
Dosadašnje točke a) i b) postaju točke b) i c).
Članak 4.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja na službenoj internetskoj stranici Ureda visokog predstavnika, ili prvog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, koji god od tih dana nastupi ranije.