Koristeći se ovlastima koja su Visokom predstavniku data u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave glede provedbe civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi s tumačenjem Sporazuma o provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Podsjećajući također da je 2. kolovoza 2000. godine Gradsko vijeće Mostara donijelo Odluku o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture temeljem Amandmana XVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona, članka 64. Zakona o lokalnoj samoupravi Hercegovačko-neretvanskog kantona, članka 5. Zakona o dodjeli javnih prihoda Hercegovačko-neretvanskog kantona, članka 7. stavak 2. i članka 64. Prijelaznog statuta Grada Mostara;
Konstatirajući da se naknadama utvrđenim navedenom odlukom osiguralo približno 50% proračuna prihoda za financiranje Uprave Grada Mostara;
Konstatirajući takođe da je jedna od posljedica kasnije usvojenog Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda poduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 44/02) preusmjeravanje prihoda predviđenih u Odluci iz prethodnog stava u proračun općina, a ne u proračun Uprave Grada Mostara;
Konstatirajući isto tako da je time izazvana financijska kriza u Upravi Grada Mostara i bez ovih naknada od utvrđenih poduzeća Upravi Grada Mostara, Uprava će doživjeti financijski krah i neće biti u mogućnosti pružati javne usluge u Gradu Mostaru;
Pozivajući se na stavak 3. Dodatka o Federaciji BiH uz Zaključke sa Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. god. u kojem Vijeće zahtijeva da “Federacija što prije (…) osigura da Grad Mostar i njegova jedinstvena Gradska uprava budu funkcionalne u svakom pogledu”.
Imajući na umu da su već poduzeti koraci na osnivanju povjerenstva zaduženog izraditi sveobuhvatan prijedlog administrativne budućnosti Grada, uključujući i njegovo financiranje;
Vodeći računa da je ujedinjeni Grad Mostar sa funkcionalnom Gradskom upravom neophodan za stvaranje demokratskih i multietničkih političkih procesa na lokalnoj razini;
Imajući sve ovo u vidu i uzevši sve u obzir, Visoki predstavnik donosi slijedeću:
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda poduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata
(“Službene novine Federacije BiH”, br. 44/02)
Ovaj zakon stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine i na snazi je od dana utvrđenog u članku 2. zakona, na privremenom temelju, dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i postavljanja uvjeta.
Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 17. travnja 2003. Paddy AshdownVisoki predstavnik
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda poduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata Federacije Bosne i Hercegovine
Članak 1.
U Zakonu o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda poduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacijskih objekata (“Službene novine Federacije BiH”, br. 44/02), članak 10. se dopunjuje tako što se na kraju članka dodaje novi stavak koji glasi:
“Izuzetno od prethodnog stavka ovog članka, Odluka o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture (“Službene novine Grada Mostara”, br. 1/2000), izmijenjena i dopunjena Odlukom Visokog predstavnika datuma utvrđenog u tekstu te odluke primjenjivat će se u izmijenjenom i dopunjenom obliku do momenta kada se izvrši odgovarajuće ustrojstvo za jedinstvenu administrativnu strukturu za Grad u cjelini, uključujući i njegovo financiranje, ali najkasnije do 30. travnja 2004. godine na kategoriju obveznika plaćanja definiranu u članku 2. stavak 1. navedene Odluke koja obuhvata poduzeća za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije koja koriste hidroakumulacijske objekte na području Grada Mostara.
Od 1. svibnja 2004. godine izmjene i dopune Odluke u pogledu navedene kategorije obveznika plaćanja naknade prestaju važiti.”
Članak 2.
Ovaj zakon stupa odmah na snagu i odmah se objavljuje u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.