Okrugli stol pod nazivom “Povratak izbjeglica i prognanika – obnova kao preduvjet povratka” odrzan je u Mostaru 11. srpnja u organizacjii Udruge gradjana za zastitu ljudskih prava i pod pokroviteljstvom Vijeca Europe i austrijske vlade.
Medju mnogim sudionicima, predstavnicima lokalne, medjunarodne i nevladine zajednice, Nigel Moore, voditelj odjela za obnovu i povratak pri OHR-u Mostar i Murray McCullough, voditelj ureda Europske komisije u Mostaru, govorili su o ulaganjima medjunarodne zajednice u obnovu u Herecegovacko-neretvanskoj zupaniji od 1994. godine i vremena Uprave Europske unije nad Mostarom do danas, kao i o planovima za obnovu u 2000. godini i dalje.
Od 1994. godine pa do danas, medjunarodna zajednica ulozila je oko 600 milijuna njemackih maraka u obnovu u ovome podrucju, od cega je svake godine oko 28 milijuna ulozeno u obnovu stambenih jedinica. Iako su ovi napori rezultirali pozitivnim promjenama u svim podrucjima zivota i intenzivirali povratak, medjunarodna zajednica jos uvijek je nezadovoljna sporom provedbom imovinskih zakona diljem zemlje kao i izostankom povratka u vec obnovljenu imovinu.
Govoreci o planovima za obnovu za naredni period, ponovno je receno kako ce medjunarodna zajednica svakako nastaviti sa pruzanjem pomoci i ulaganjima, ali je zabiljezeno i smanjenje sredstava medjunarodne zajednice. Ove godine, Europska komisija osigurala je sredstva u visini do 12 milijuna njemackih maraka za obnovu u HN zupaniji, ali takodjer se i nada da ce dodatna sredstva biti dobijena putem bilateralnih sporazuma. Stoga medjunarodna zajednica ocekuje veci angazman svih domacih struktura u provedbi imovinskih zakona, kao i njihovo dosljedno inzistiranje na povratu u obnovljenu imovinu. Propust da to bude i ucinjeno bit ce jasnom ilustracijom potpunog nepostivanja vladavine zakona i nepostivanja ljudskih prava.
Sudionici su zakljucili da je nuzno animirati sve postojece strukture te ustanoviti suradnju na svim razinama po pitanju povratka i obnove. Bilo bi pozeljno formirati savjetodavno tijelo sacinjeno od predstavnika raznih struktura koji bi ponudili realisticne preporuke medjunarodnoj zajednici o tomu kamo usmjeriti svoja sredstva. Na kraju, provedba imovinskih zakona u iskljucivoj je nadleznosti lokalnih tijela vlasti, stoga medjunarodna zajednica ocekuje provedbu ovih zakona bez odlaganja.