Koristeći se ovlastima koje su visokom predstavniku dane u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir članak II.1.(d) prethodno navedenog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije o provedbi mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u glede tumačenja Sporazuma o provedbi civilnog dijela mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada procijeni da je to neophodno” o određenim pitanjima uključujući (prema točki (c) ovog stavka) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
Uz uvažavanje stavka I.2.a Zaključaka donesenih na navedenoj konferenciji u Bonu kojima se potvrđuje “da je nepristrasno i nezavisno pravosuđe” od “suštinskog značaja za vladavinu prava i pomirenje u Bosni i Hercegovini”, da proces imenovanja sudaca i tužitelja mora biti zasnovan na sposobnostima;
Imajući na umu stavak 12. 1. Deklaracije koju je donijelo Vijeće za provedbu mira na sastanku održanom u Madridu 16. prosinca 1998. godine, u kojem je jasno rečeno da Vijeće smatra da je uspostava pravne države, u koju svi građani imaju povjerenja, preduvjet za trajni mir te za samoodrživo gospodarstvo koje može da privuče i zadrži i strane i domaće ulagače;
Konstatirajući da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u svom kominikeu donesenom u Sarajevu 31. srpnja 2002. godine pozvao organe vlasti da pomognu u blagovremenom uspostavljanju Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća i u prestrukturiranju sudačkog i tužiteljskog sustava;
Imajući u vidu izjavu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 5. ožujka 2004. godine, kojom je Upravni odbor u cijelosti podržao “proces visokih sudačkih i tužiteljskih vijeća kao najbolju priliku za ovu zemlju da uspostavi moderno, nezavisno i multietničko pravosuđe i postigne europske standarde u ovoj oblasti”;
Imajući isto tako u vidu da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira, u kominikeu donesenom nakon sastanka u Sarajevu 23. lipnja 2006. godine, “apelirao na organe vlasti BiH da se disciplinirano i efikasno pozabave ključnim reformama u oblasti vladavine prava, uključujući stalnu potporu jakom i neovisnom pravosuđu i radu Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća”;
S obzirom da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 20. listopada 2006. godine, s razočarenjem konstatirao pokušaje političara da naruše neovisnost i efikasnost sudaca i tužitelja, ali iskazao povjerenje u spremnost institucija Bosne i Hercegovine da riješe ovaj problem, te posebno podržao Visoko sudačko i tužiteljsko vijeće u nastojanjima da osigura da suci i tužitelji budu oslobođeni i zaštićeni od političkog uplitanja u njihov rad;
Konstatirajući da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 31. listopada 2007. godine pozvao na dalje jačanje državnih institucija i još jednom izrazio zabrinutost zbog najava da bi se određene reforme mogle jednostrano poništiti entitetskim odlukama o povlačenju nadležnosti koje su već ranije prenesene na državu;
Potvrđujući odredbu Zakona o Visokom sudačkom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 25/04, 93/05 i 48/07), članak 91., stavak (7) kojom se predviđa angažiranje međunarodnih eksperata za rad u Vijeću;
Prisjećajući se ranijih odluka visokog predstavnika od 3. lipnja 2004. godine, 3. lipnja 2005. godine, 26. siječnja 2006. godine, 1. kolovoza 2006. godine i 15. lipnja 2007. godine o imenovanju članova i savjetnika Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine, te Odluku kojom se produžava mandat gospodina Svena Mariusa Urkea na dužnosti međunarodnog člana Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine od 25.lipnja 2008. godine;
Upoznat s jednoglasnom odlukom Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine da se zatraži produženje mandata međunarodnog člana Vijeća, g. Svena Mariusa Urkea, donesenom 14. listopada 2009. godine i pratećeg pisma predsjednika Vijeća gospodina Milorada Novkovića od 26. listopada 2009. godine;
Naglašavajući da je profesionalno i neovisno pravosuđe ključni uvjet za euro-atlantsku integraciju Bosne i Hercegovine, te da Visoko sudačko i tužiteljsko vijeće ima temeljnu ulogu u osiguranju održavanja neovisnog, nepristranog i profesionalnog pravosuđa;
Konstatirajući da je Visokom sudačkom i tužiteljskom vijeću i dalje potrebna podrška kako bi se nadalje sačuvalo od stalnih izazova njegovoj ulozi i neovisnosti;
Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću
ODLUKU
o daljem produljenju mandata međunarodnog člana Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine i imenovanju Svena Mariusa Urkea da taj mandat izvršava
Članak 1.
(Produljenje mandata)
Ovom Odlukom određuje se produljenje mandata međunarodnog člana Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine.
Članak 2.
(Mandat)
Međunarodni član Vijeća može biti član internih tijela Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća sukladno Zakonu o Visokom sudačkom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine i Poslovniku Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća.
Članak 3.
(Rok produljenja)
Mandat međunarodnog člana Vijeća prestaje 31. prosinca 2012. godine.
Članak 4.
(Sven Marius Urke kao međunarodni član)
(1) Mandat međunarodnog člana iz čl. 1., 2. i 3. ove Odluke izvršavat će Sven Marius Urke.
(2) U slučaju da Sven Marius Urke ne može izvršavati mandat međunarodnog člana Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine, Vijeće će imenovati međunarodnog člana, uz uvjet da su osigurana sredstva potrebna za izvršavanje tog mandata.
Članak 5.
(Stupanje na snagu)
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 14. prosinca 2009. Dr. Valentin Inzko
Visoki predstavnik