Koristeći se ovlastima koje su date Visokom predstavniku člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II. 1. (d) gorenavedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u svezi sa civilnom provedbom”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Vijeća za provedbu mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u svezi sa određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c) ovog stavka) i “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta koje “mogu uključivati poduzimanje mjera protiv osoba koje obnašaju javne dužnosti ili dužnosnika (…) za koje Visoki predstavnik ustanovi da su prekšili zakonske obveze utvrđene Mirovnim sporazumom odnosno uvjete za njegovu provedbu”;
Konstatirajući da se u stavku X. 4 Aneksa Deklaracije Vijeća za provedbu mira donesenoj na sastanku održanom u Madridu 16. prosinca 1998. godine navodi da je Vijeće potvrdilo da se rukovodnim osobama kojima Visoki predstavnik zabrani obnašanje zvanične dužnosti “do daljnjeg može zabraniti i kandidiranje na izborima kao i bilo koja druga izborna ili imenovana javna dužnost kao i dužnost unutar političkih stranaka”;
Imajući na umu značaj koji se Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, i njegovim aneksima, pridaje povratku izbjeglica i raseljenih osoba u njihove prijeratne domove;
Imajući dalje na umu činjenicu da je proces povratka vitalan i nužan činilac u uspostavljanju trajnog mira u Bosni i Hercegovini;
Uzimajući u obzir ovdje navedne razloge Visoki predstavnik ovim donosi slijedeću
O D L U K U
Kojom se smjenjuje gosp. Kemal Terzić sa položaja načelnika općine Donji Vakuf i zabranjuje mu se obnašanje svake službene, izborne ili imenovane dužnosti te kandidiranje na izborima kao i obnašanje dužnosti unutar političkih stranaka, osim ili dok ga Visoki predstavnik, eventualno, izričito ne ovlasti da iste obnaša.
Odluka stupa na snagu odmah i neće zahtijevati poduzimanje dodatnih proceduralnih aktivnosti. Gosp. Kemal Terzić mora svoj ured napustiti odmah. Isto tako odmah prestaje svako njegovo pravo na primanje naknada ili bilo koje privilegije odnosno status koji proistječe iz njegovog položaja načelnika općine Donji Vakuf.
Ova odluka objavljuje se odmah u “Službenim novinama Federacije” i “Službenim novinama Srednjebosanskog kantona”.
RAZLOZI ZA SMJENJIVANJE
Gospodin Terzić je obnašao dužnost načelnika općine Donji Vakuf od 1990. godine. On je zlouporabio svoje ovlasti time što je uporno i ozbiljno onemogućavao realiziranje Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Gospodin Terzić se kategorički suprotstavio iznalaženju alternativnog smještaja, unatoč postojanju pozitivne zakonske obveze utemeljene na imovinskim zakonima da se takav smještaj osigura. Unatoč tome što se iz općinskog proračuna izdvajaju veliki iznosi sredstava za osiguranje altnernativnog smještaja, gosp. Terzić nije uporabio ta sredstva što je imalo neposredan utjecaj na ograničavanje mogućnosti alternativnog smještaja, čime je dodatno otežan proces povratka. Štoviše, Općinska uprava, pod ravnateljstvom gosp. Terzića, nije dostavila točne i potpune podatke o stanovima u općini za koje nisu podneseni zahtjevi za povrat stanarskog prava, čime je dodatno ograničeno učinkovito korištenje ovih sredstava za alternativni smještaj.
Povratnici sa pravom na posjed svoje imovine suočavaju se sa neprihvatljivim zastojima u izvršenju deložacija. Općinska uprava pod ravnateljstvom gosp. Terzića štiti u velikom broju slučajeva dvostruko korištenje, uključujući one koji su od međunarodne zajednice primili pomoć za obnovu.
Odnedavni porast interesa za povratak u općinu Donji Vakuf doveo je u listopadu 2001. godine do formiranja jedne višenacionalne udruge za povratak. Gosp. Terzić je sustavno onemogućavao rad ove udruge za povratak i pokušao je diskreditirati članove ove udruge. Razni nastupi i javne izjave gosp. Terzića, kako na sastancima Općinskog odbora tako i putem medija, po svom su karakteru služili aktivnom obeshrabrivanju povratka u Donji Vakuf i na taj način bili usmjereni protiv politike povratka utvrđene Aneksom 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir.
Gosp. Terzić je uspješno ometao provedbu imovinskih zakona, i treba se smatrati odgovornim za spori tempo povrataka u ovu općinu.
Na temelju svega prethodno pomenutog, jasno je da je gosp. Terzić očevidno djelovao na način na koji je onemogućavao povratak izbjeglica i raseljenih lica. Njegovi postupci ne samo da su u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te konkretno čl. II.4. i II.5. i III.2. (c) istog, nego predstavljaju i kršenje Sporazuma o izbjeglicama i raseljenim osobama, tj. Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir.
Iz svega pomentuog jasno slijedi da je gospodin Terzić opstruirao provedbu Općeg okvirnog sporazuma za mir.
Sarajevo, 24. lipnja 2002. godine Paddy AshdownVisoki predstavnik