Koristeći se ovlastima koje su mi date člankom V. Aneksa 10 (Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u glede tumačenja navedenog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u svezi sa civilnom provedbom”;
Pozivajući se na stavak XI. 2 Zaključaka Vijeća za provedbu mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u svezi sa određenim pitanjima, uključujući (sukladno sa točki (c) ovog stavka) mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
Pozivajući se na značaj koji međunarodna zajednica pridaje usvajanju Zakona o sukobu interesa u ustanovama vlasti Bosne i Hercegovine u sklopu borbe protiv korupcije u Bosni i Hercegovini;
Konstatirajući na temelju navedenog primjera pridavanja značaja da je na zasjedanju Vijeća za provedbu mira u Madridu 16. prosinca 1998. godine i u aneksu deklaracije istog prioritet dat uređivanju sukoba interesa putem pravnih propisa i imajući u vidu dalje Deklaraciju pomenutog Vijeća, na temelju koje je usvajanje zakona kojim se uređuje sukob interesa u ustanovama vlasti Bosne i Hercegovine predviđeno do rujna 2000. godine.
Pozivajući se na punu potporu datu opsežnoj antikorupcionoj strategiji OHR-a kao čvrstom temelju za borbu protiv korupcije; i prisjećajući se nadalje da je pomenuto Vijeće apeliralo na sve javne dužnosnike u Bosni i Hercegovini da pruže svoju aktivnu i bezrezervnu potporu ovoj strategiji;
Prisjećajući senadalje da je na Visokog predstavnika apelirano da uporabi svoj autoritet, sukladno svojem mandatu, kako bi osigurao potpuno u ubrzano realiziranje u svim sektorima civilne provedbe;
Imajući u vidu stalnu i duboku zabrinutost koju međunarodna zajednica izražava, pored ostalog u Deklaraciji pomenutog Vijeća donesenoj na pomenutom zasjedanju u Briselu 23-24. svibnja 2000. godine, u svezi sa korupcijom ukorijenjenom u Bosni i Hercegovini, koja pored toga što onemogućava razvoj tržišne privrede isto tako narušava demokratsku vlast i izaziva gubitak javnih resursa; te imajući u vidu nadalje žurno potrebne mjere za poboljšanje transparentnosti u oblasti javnog proračuna i institucioinalnoj izgradnji i jačanju kako bi se iskorijenio sustavni karakter korupcije;
Konstatujući stoga da zakon, koji uređuje pitanje sukoba interesa između onih kojima je povjereno obnašanje javnih dužnosti i onih rukovodilaca poduzeća koji se bave istim tim javnim ovlastima, predstavlja preduvjet na osnovu kojeg se izbjegavaju neprimjereni odnosi između svijeta politke i svijeta poslovanja;
Imajući u vidu da je Zakon o sukobu interesa u ustanovama vlasti Bosne i Hercegovine, koji je izrađen kroz partnerstvo između međunarodne zajednice, Vijeća ministara i entitetskih ministarstva pravde, usvojilo pomenuto Vijeće ministara Bosne i Hercegovine u prosincu 2001. godine;
Sa žaljenjem što je, usprkos svemu prethodno navedenom a na temelju čega je trebalo biti omogućeno Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da usvoji Zakon o sukobu interesa u ustanovama vlasti Bosne i Hercegovine kroz redovitu proceduru, navedni zakon odbijen na zasjedanju Doma naroda održanom 21. ožujka 2002. godine;
Uzimajući u obzir, imajući u na umu i konstatirajući sve gore navedeno, ovim donosim slijedeću odluku:
ODLUKA
Kojom se proglašava Zakon o sukobu interesa u ustanovama
vlasti Bosne i Hercegovine
Ova Odluka i zakon u njenom privitku koji čini njen sastavni dio bit će objavljeni odmah u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srprske” i “Službenom glasniku Brčko Distrikta.”
Priloženi zakon stupa na snagu kako je određeno člankom 23., i to na dan nakon ovjere izbornih rezultata na izborima u listopadu 2002. godine, na privremenom osnovu, sve dotle dok Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji ovaj zakon u odgovarajućem obliku, bez amandmana i dodatnih uvjeta.
Sarajevo, 23. svibnja 2002.
Wolfgang Petritsch
Visoki predstavnik