Koristeći se ovlastima koja su Visokom predstavniku date člankom V Aneksa 10 (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u vezi tumačenja pomenutog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u pronalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa provedbom civilnog dijela Ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije Vijeća za provedbu mira održane 9. i 10. prosinca 1997. godine u Bonu, u kojima je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi tumačenja Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) ovog stavka) “mjere kojima se osigurava provedba civilnog dijela Mirovnog sporazuma na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Uzimajući u obzir četiri djelomične Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu br. 5/98 – Odluku Ustavnog suda od 28, 29. i 30. siječnja 2000. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 11/00 od 17. travnja 2000. godine), Odluku od 18. i 19. veljače 2000. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 17/00 od 30. lipnja 2000. godine), Odluku od 30. lipnja i 1. srpnja 2000. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 23/00 od 14. rujna 2000. godine) i Odluku od 18. i 19. kolovoza 2000. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 36/00 od 31. prosinca 2000. godine);
Uzimajući u obzir nadalje da se ove četiri djelomične Odluke odnose na neke odredbe ustava entiteta Bosne i Hercegovine za koje je utvrđeno da su u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine iz Aneksa 4. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini od 14. prosinca 1995. godine (Ustav Bosne i Hercegovine);
Konstatirajući nadalje da je Ustavni sud u svojoj trećoj djelomičnoj Odluci u predmetu br. 5/98 od 30. lipnja i 1. srpnja 2000. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 23/00 od 14. rujna 2000. godine) donio odluku da uskraćivanje ne samo građanskih nego i nacionalnih prava u cijeloj Bosni i Hercegovini bilo kojem konstitutivnom narodu predstavlja jasno kršenje pravila o nediskriminaciji iz pomenutog Aneksa 4. koja imaju za cilj ponovo uspostaviti multietničko društvo temeljeno na jednakim pravima Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda i svih građana;
Podsjećajući da je Visoki predstavnik 19. travnja 2002. godine donio Odluku o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (Odluka br. 149/02, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 16/02 od 28. travnja 2002. godine), te dodatnu Odluku od 6. listopada 2002. kojom se također vrše izmjene i dopune Ustava Federacije Bosne i Hercegovine s ciljem osiguranja daljnje provedbe odluke Ustavnog suda;
Imajući na umu da je kao posljedica prethodno pomenutih izmjena i dopuna Ustava Federacije Bosne i Hercegovine sada primjereno donošenje određenih izmjena i dopuna Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine;
Razmotrivši i imajući na umu sva gore navedena pitanja, Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću
ODLUKU
kojom se proglašava Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine
Zakon koji slijedi, a koji je sastavni dio ove Odluke, stupa na snagu sukladno članku 11. Zakona, na privremenom temelju dok ga ne usvoji Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta. Ova Odluka stupa na snagu odmah i bit će odmah objavljena u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.”
Sarajevo, 21. listopada 2002. godine Paddy Ashdown Visoki predstavnik
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA
ZAKONA O VLADI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Članak 1.
U članku 1. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 1/94 i 8/95), riječ “Dopredsjednika” zamjenjuje se riječima “jednog od Dopredsjednika”.
Članak 2.
Članak 2. mijenja se i glasi:
“Premijer/Predsjednik Vlade Federacije i njegovi zamjenici, ministri i Vlada Federacije u cjelini za svoj rad odgovorni su Parlamentu Federacije, Predsjedniku i Dopredsjednicima Federacije. Ministri su odgovorni i Premijeru/Predsjedniku Vlade Federacije, sukladno Ustavu Federacije.”
Članak 3.
U članku 5. stavak 2. mijenja se i glasi:
“Premijer/Predsjednik Vlade Federacije i zamjenici Premijera/Predsjednika Vlade Federacije imaju jedan zajednički područni ured u Mostaru.”
Članak 4.
Članak 6. mijenja se i glasi:
“Vladu čine: Premijer/Predsjednik Vlade Federacije koji ima dva zamjenika, iz različitih konstitutivnih naroda koji se biraju iz reda ministara i ministri.
Vlada Federacije se sastoji od osam ministara iz reda bošnjačkog, pet ministara iz reda hrvatskog i tri ministra iz reda srpskog naroda. Jednog ministra iz reda ostalih može imenovati Premijer/Predsjednik Vlade iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda.
Nakon potpune provedbe Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini najmanje 15% članova Vlade Federacije mora biti iz jednog konstitutivnog naroda. Najmanje 35% članova Vlade mora biti iz dva konstitutivna naroda. Jedan član Vlade mora biti iz reda ostalih.”
Članak 5.
Iza članka 6. dodaje se novi članak 6a, koji glasi:
“Članak 6a.
Predsjednik Federacije uz suglasnost oba Dopredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konzultacija s Premijerom/Predsjednikom Vlade Federacije ili sa kandidatom za tu dužnost. Vlada Federacije je izabrana nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupnički dom Parlamenta Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom.
Ukoliko Zastupnički dom ne potvrdi imenovanje Vlade Federacije, Predsjednik Federacije u suglasnosti sa Dopredsjednicima Federacije, a uz konzultaciju sa Premijerom ili kandidatom za tu dužnost, ponovo će postupiti sukladno stavku 1. ovoga članka.”
Članak 6.
Članak 7. mijenja se i glasi:
“Premijer/Predsjednik Vlade Federacije i njegovi zamjenici, kao i ministri, nakon potvrđivanja imenovanja u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije daju svečanu izjavu pred predsjedavajućim Zastupničkog doma Parlamenta Federacije.”
Članak 7.
Članak 8. stavak 2. mijenja se i glasi:
“Tajnik Vlade Federacije odgovara za svoj rad Vladi Federacije, Premijeru/Predsjedniku Vlade Federacije i zamjenicima Premijera/Predsjednika Vlade Federacije.”
Članak 8.
Članak 10. mijenja se i glasi:
“Zamjenici Premijera/Predsjednika Vlade Federacije pomažu Premijeru/Predsjedniku Vlade Federacije u obavljanju njegovih poslova.
U slučaju odsutnosti Premijera/Predsjednika Vlade Federacije ili u drugim slučajevima kada Premijer/Predsjednik Vlade Federacije nije u mogućnosti obavljati dužnost zamjenjuje ga jedan od zamjenika Premijera/Predsjednika Vlade Federacije kojega on odredi.
U slučaju kada Premijer/Predsjednik Vlade Federacije nije u mogućnosti odrediti koji od zamjenika Premijera/Predsjednika Vlade Federacije će ga zamjenjivati, kao i u slučaju upražnjenjenja mjesta Premijera/Predsjednika Vlade Federacije, dok novi Premijer/Predsjednik Vlade Federacije ne preuzme dužnost, Predsjednik Federacije, uz suglasnost oba Dopredsjednika Federacije, odredit će jednog od dva zamjenika Premijera/Predsjednika Vlade Federacije koji će obavljati dužnost Premijera.
Premijer/Predsjednik Vlade Federacije, u okviru svojih ovlasti, može pojedine svoje ovlasti prenijeti na zamjenike Premijera/Predsjednika Vlade Federacije.”
Članak 9.
Članak 13. briše se.
Članak 10.
Članak 16. mijenja se i glasi:
“Vlada Federacije donijet će Poslovnik o svome radu u roku od 30 dana od dana svoga konstituiranja, koji će pored ostalog urediti postupak i način zakazivanja sjednica Vlade Federacije, određivanje mjesta održavanja sjednica, postupak i formu prethodnog razmatranja materijala, utvrđivanje prijedloga i zaključaka, način jednakopravne upotrebe jezika i pisma konstitutivnih naroda u pripremi i izradi pisanih materijala, način izvršenja zaključaka, prenošenje ovlasti i zaduženja i druga poslovnička pitanja.
Pojedina pitanja iz stavka 1. ovog članka, ukoliko nisu uređena Poslovnikom Vlade Federacije, uređuju se zaključkom Vlade Federacije.”
Članak 11.
Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.