Br. 10/23
Koristeći se ovlastima koja su mi dana člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja spomenutog Sporazuma o civilnoj provedbi navedenog Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom provedbom”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Vijeća za provedbu mira koje se sastalo u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u svezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c) ovog stavka) i “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
Podsjećajući također da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u više navrata potvrdilo svojim rezolucijama donesenim na osnovu poglavlja VII Povelje Ujedinjenih naroda da uloga visokog predstavnika kao konačnog autoriteta u zemlji glede provedbe Aneksa 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma uključuje “ovlast za donošenje obvezujućih odluka kada ocijeni da je to neophodno o pitanjima koja je Vijeće za provedbu mira razmatralo u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine”;
Imajući u vidu najnoviji Kominike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, u kojem je Upravni odbor još jednom potvrdio svoju punu podršku visokom predstavniku u osiguranju punog poštivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH i provođenju njegovog mandata sukladno Aneksu 10 i odgovarajućim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda;
Prisjećajući se da u Rezoluciji 2549 (2020) Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda “poziva strane da se sukladno Mirovnom sporazumom pridržavaju svoje obveze da u cijelosti surađuju sa svim institucijama uključenim u provedbu ovog mirovnog sporazuma, kako je opisano u Mirovnom sporazumu”;
Rukovođen potrebom da se ojača integritet izbora, konkretno učinkovitim sankcioniranjem svih slučajeva podmićivanja izabranih dužnosnika;
Imajući u vidu da se korupcijskim aktivnostima i dalje povrjeđuju demokratska, ekonomska i druga prava i interesi građana Bosne i Hercegovine, te da je za Bosnu i Hercegovinu od ključnog značaja da se osigura jačanje i poštivanje vladavine prava kako bi se stvorio osnov za ekonomski rast i strana ulaganja;
Uzimajući u obzir Komunike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 12. rujna 2022. u kojem je ovo Vijeće ponovno pozvalo na djelotvorno, pravovremeno i održivo djelovanje protiv organiziranog kriminala i sistemske političke korupcije, uz žaljenje što nepotizam i korupcija ostaju temeljni kamen spoticanja, uzrokujući ogromnu štetu ekonomiji, svakodnevnom životu građana i političkoj klimi, te naglašavajući da bi se djelovanjem u ovom slučaju pokazala posvećenost vladavini prava i transparentnosti, koji su ključni za europski put, te bi se doprinijelo sigurnosti i blagostanju svih građana Bosne i Hercegovine;
Imajući u vidu sadržaj Izvješća Europske komisije o Bosni i Hercegovini iz 2022. godine, prema kojem se stanje u Bosni i Hercegovini opisuje kao široko rasprostranjena korupcija i politička zarobljenost koji neposredno utječu na svakodnevni život građana, te se dalje naglašava da su “kaznenopravna politika i zakonodavni okvir u cijeloj zemlji uglavnom neučinkoviti i neadekvatni u borbi protiv korupcije”;
Uzimajući u obzir činjenicu da je Bosna i Hercegovina daleko najniže rangirana u regiji i treća najgore pozicionirana zemlja u Europi kada je u pitanju stanje korupcije u zemlji prema Indeksu percepcije korupcije (CPI) za 2022. koji objavljuje Transparency International (TI);
Imajući također u vidu obveze Bosne i Hercegovine iz Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije, u kriminalizaciji osnovnih vidova korupcije kao što je podmićivanje;
Svjestan potrebe da se Bosna i Hercegovina na smislen način pokrene i angažira u reformama koje su neophodne kako bi ova zemlja postigla napredak na svom putu ka integraciji u Europsku uniju i kako bi to mogla učiniti što je prije moguće;
Uzimajući u obzir i imajući na umu sve prethodno rečeno, visoki predstavnik ovim donosi sljedeću odluku:
ODLUKA
kojom se donosi Zakon o dopuni
Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine
(“Službeni glasnik BiH”, br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15, 40/15, 35/18 i 46/21)
1. Zakon koji slijedi i koji čini sastavni dio ove Odluke stupa na snagu kao što je predviđeno u članku 2. tog Zakona, na privremenom osnovu sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.
2. Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje na službenoj internetskoj stranici Ureda visokog predstavnika i u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 27. travnja 2023.
Christian Schmidt
Visoki predstavnik
ZAKON
O DOPUNI
KAZNENOG ZAKONA BOSNE I HERCEGOVINE
Članak 1.
(Novi članak 219.b)
U Kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15, 40/15, 35/18 i 46/21) iza članka 219.a Kaznenog zakona dodaje se novi članak 219.b, koji glasi:
“Podmićivanje na izborima i u službi koja se financira iz javnih sredstava
Članak 219.b
(1) Tko posredno ili neposredno zatraži, zahtijeva ili uzme novac ili bilo koji financijski instrument ili drugu vrijednost ili drugu materijalnu ili nematerijalnu korist ili prednost ili uslugu ili bilo kakvu vrstu poticaja za sebe ili za drugoga, uključujući i pravnu osobu, ili ponudu ili obećanje takve koristi ili prednosti ili poticaja za sebe ili za drugoga, uključujući i pravnu osobu, kako bi učinio nešto što inače ne bi smio učiniti ili propustio učiniti nešto što bi inače bio dužan učiniti u vršenju službene dužnosti ili predstojeće službene dužnosti, u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelomično financira iz javnih sredstava na razini Bosne i Hercegovine, ili tko posreduje u takvom pasivnom podmićivanju,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina i novčanom kaznom.
(2) Tko posredno ili neposredno zatraži, zahtijeva ili uzme novac ili bilo koji financijski instrument ili drugu vrijednost ili drugu materijalnu ili nematerijalnu korist ili prednost ili uslugu ili bilo koju vrstu poticaja za sebe ili za drugoga, uključujući i pravnu osobu, ili ponudu ili obećanje takve koristi ili prednosti ili poticaja za sebe ili za drugoga, uključujući i pravnu osobu, kako bi učinio nešto što bi inače i bio dužan učiniti ili propustio učiniti nešto što inače i ne bi smio učiniti u vršenju službene dužnosti ili predstojeće službene dužnost u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelomično financira iz javnih sredstava na razini Bosne i Hercegovine, ili tko posreduje u takvom pasivnom podmićivanju,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom.
(3) Tko posredno ili neposredno ponudi, obeća ili dade novac ili bilo koji financijski instrument ili drugu vrijednost ili drugu materijalnu ili nematerijalnu korist ili prednost ili uslugu ili bilo kakvu vrstu poticaja, nekoj osobi, i za tu osobu ili za drugoga, uključujući i pravnu osobu, a koja može iskoristiti službenu dužnost ili predstojeću službenu dužnost u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelomično financira iz javnih sredstava na razini Bosne i Hercegovine, učiniti nešto što inače ne bi smjela učiniti ili propusti učiniti nešto što bi inače bila dužna učiniti, ili tko posreduje u takvom aktivnom podmićivanju,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom.
(4) Tko posredno ili neposredno ponudi, obeća ili dade novac ili bilo koji financijski instrument ili drugu vrijednost ili drugu materijalnu ili nematerijalnu korist ili prednost ili uslugu ili bilo kakvu vrstu poticaja, nekoj osobi, i za tu osobu ili drugoga, uključujući i pravnu osobu, a koja može iskoristiti službenu dužnost ili predstojeću službenu dužnost u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelomično financira iz javnih sredstava na razini Bosne i Hercegovine, da učini nešto što bi inače i bila dužna učiniti ili da propusti učiniti nešto što inače i ne bi smjela učiniti, ili tko posreduje u takvom aktivnom podmićivanju,
kaznit će se kaznom zatvora do tri godine i novčanom kaznom.
(5) Tko u vršenju službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelomično financira iz javnih sredstava na razini Bosne i Hercegovine, učini nešto što inače ne bi smio učiniti ili propusti učiniti nešto što bi inače bio dužan učiniti, kad ne bi bilo novca ili financijskog instrumenta ili druge vrijednosti ili druge materijalne ili nematerijalne koristi ili prednosti ili usluge ili bilo kakve vrste poticaja za sebe ili za drugoga, uključujući i pravnu osobu, bez obzira kada je takav neprikladan poticaj zaprimljen ili obećan,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina i novčanom kaznom.
(6) Kaznena djela iz ovog članka postoje bez obzira na to jesu li učinitelj iz stavka (1), (2) i (5) ovog članka ili osoba koju je učinitelj iz stavka (3) i (4) ovog članka nastojao pobuditi, ispunjavali uvjete da djeluju, iz razloga što nisu preuzeli dužnost ili nisu bili nadležni, ili iz bilo kojeg drugog razloga.
(7) Za kaznena djela iz stavka (1) do (5), izreći će se sigurnosna mjera zabrane vršenja dužnosti iz stavka (1) do (5) ovog članka.
(8) Novac ili drugi financijski instrument ili druga vrijednost ili korist ili drugi poticaj iz stavka (1) do (5) oduzet će se.
(9) Imovinska korist, prihod, dobit ili druga korist proistekla iz imovinske koristi stečene izvršenjem kaznenih djela iz stavka (1) do (5) i svaka druga korist proistekla iz vrijednosti ili koristi ili prednosti ili usluge ili drugog poticaja iz stavka (1) do (5) ovog članka, oduzet će se.
(10) Sukladno člancima 113. i 114. ovog zakona, osude za kaznena djela iz stavka (1) do (5) ovog članka imaju za pravnu posljedicu osude:
a) prestanak službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelomično financira iz javnih sredstava na razini Bosne i Hercegovine, i prestanak takvog zaposlenja;
b) oduzimanje odličja;
c) zabranu obavljanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelomično financira iz javnih sredstava na razini Bosne i Hercegovine, u trajanju od pet godina od dana izdržane, oproštene ili zastarjele kazne; i
d) zabranu stjecanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelomično financira iz javnih sredstava na razini Bosne i Hercegovine, u trajanju od pet godina od dana izdržane, oproštene ili zastarjele kazne.
Članak 2.
(Stupanje na snagu)
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave na službenoj stranici Ureda visokog predstavnika ili dan nakon objave u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, štogod nastupi ranije.