Glavni tajnik Ujedinjenih naroda gospodin Kofi Annan danas mi je uputio poruku sljedećeg sadržaja i zamolio me da vam je pročitam:
“Prije gotovo osam godina je ovdje u Srebrenici izvršen pokolj nad tisućama nevinih civila. Ova dženaza obilježava kraj dugog perioda iščekivanja i strahovanja za obitelji žrtava, kao i početak značajne faze u procesu zacjeljivanja rana cijele regije.
“Ujedinjeni se narodi s najdubljim bolom sjećaju užasnih dešavanja u Srebrenici. Još uvijek nisu uhićeni visoki dužnosnici koji su pod optužbom da su predvodili masakr. Moramo osigurati da se takvi zločini nikada više ne ponove i da pravda bude u potpunosti zadovoljena putem Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na teritoriju bivše Jugoslavije.“
“Naš zajednički cilj je ne samo pomoći da zacijele rane onih koji su preživjeli ovu tragediju, nego i graditi mir i postaviti temelje za dugoročni oporavak i budući prosperitet. Građani Bosne, koji su preživjeli užasne patnje, ne zaslužuju ništa manje od toga.”
Dame i gospodo, cijenjeni uzvanici,
Ovdje sam danas kao predstavnik međunarodne zajednice;
Kao predstavnik Europske unije;
Kao čovjek;
Kao prijatelj;
Ovaj smo dan dugo čekali.
Ali sada možemo dostojanstveno, svečano i s ljubavlju, konačno ispratiti prve žrtve Srebrenice u njihov vječni rahmet.
Želim zahvaliti svima onima čija je velikodušnost omogućila današnje ukope.
Ali iznad svega želim zahvaliti majkama i obiteljima čiju osobnu patnju i hrabrost teško mogu zamisliti.
Želim im zahvaliti za strpljenje i za moralnu čvrstinu koju su pokazali u tijeku osam užasnih godina koje su protekle od strahota koje su se u ovoj dolini događale na svjetlu dana i – naočigled cijelog svijeta –u srpnju 1995. godine.
Nadam se, obraćajući se obiteljima kao čovjek čovjeku, da ćete ovo mjesto smatrati prikladnim spomen obilježjem kojim se odaje počast vašim voljenim i mirnim mjestom na kome ćete moći žaliti za njima i sjećati ih se.
Isto se tako nadam da će ovo mjesto služiti kao opomena svima nama u Bosni i Hercegovini na ono što se dešava kada jedan narod izgubi glavu i zaboravi vrijednost tolerancije i čovječnosti, koje su jedini temelj za mir.
Najviše od svega se nadam da će ovo mjesto biti opomena svijetu na ono što se desi kad mirno stojimo, ne čineći ništa, dok zlo cvjeta.
Mi, međunarodna zajednica, smo i previše dobro svjesni naše povijesne dužnosti da ispravimo pogreške iz prošlosti. Nećemo odustati dok naša dužnost ne bude izvršena.
Nećemo odustati dok ne okončamo strahote iz prošlosti, dok ne postignemo pravdu za stradale, ne donesemo mir za preživjele i ne izgradimo budućnost za našu djecu.
Za one koje ukopavamo, ovo predstavlja konačno odredište.
Za one koji ih oplakuju, nadam se, ovo predstavlja prekretnicu na dugom putu od bola do smirenja.
A za one koji posmatraju, neka ovo bude trenutak u kojem ćemo ponovno potvrditi svoju opredijeljenost da istrajemo u borbi za istinu, pravdu, pomirenje i oporavak.
Jer, kao što znamo, konačna pobjeda dobra nad zlom se neće osigurati na širokim obzorima političke aktivnosti, već u malom kutku svakog ljudskog srca.
Zlo koje je počinjeno ovdje neće nikada biti zaboravljeno. Neka ovo mjesto predstavlja znak naše odlučnosti da se zlo nikada ponovo ne dogodi.