05/06
Koristeći se ovlastima koje su visokom predstavniku data u članku V Aneksa 10 (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji za tumačenje gore navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta, kao i nesmetano funkcioniranje zajedničkih institucija (Zaključci)”;
Konstatirajući da je, temeljem Daytonskoga mirovnoga sporazuma i zaključaka, visoki predstavnik koristio svoje ovlasti da smijeni dužnosnike sa javnih dužnosti u stotinu šezdeset (160) slučajeva;
Podsjećajući da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u više navrata potvrdilo svojim rezolucijama donesenim temeljem poglavlja VII Povelje Ujedinjenih naroda da uloga visokog predstavnika kao konačnoga autoriteta u zemlji u pogledu provedbe Aneksa 10. Daytonskoga mirovnoga sporazuma uključuje «ovlasti za donošenje obvezujućih odluka kada to ocijeni neophodnim o pitanjima koja je Vijeće za provedbu mira razmatralo u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine» (Vidi, npr. S/RES/1247(1999), S/RES/1305(2000), S/RES/1357(2001), S/RES/1396(2002) ili S/RES/1491(2003)), («Rezolucije»),
Uvjeren da se korištenje tih ovlasti pokazalo i da se i dalje pokazuje neophodnim u sprječavanju opstrukcije provedbe Daytonskoga mirovnoga sporazuma;
Imajući na umu, međutim, da sankcija smjenjivanja sa dužnosti koja je izrečena dužnosnicima temeljem ovlasti koje ima visoki predstavnik predstavlja izvanrednu mjeru koja utječe na određena prava osobe koja je u pitanju, i da, budući da je sveobuhvatnoga karaktera, ovakva sankcija može biti opravdana samo ako se: (1) smatra privremenim sredstvom, primjenjuje u jednom periodu i važi za jedan period u kojem služi unaprjeđenju legitimnih ciljeva utvrđenih u Daytonskome mirovnome sporazumu i zaključcima; i (2) donosi odmjereno i promišljeno, nakon detaljnoga razmatranja svih relevantnih činjenica i čimbenika;
Konstatirajući zaključke Vijeća za opće poslove i vanjske odnose Vijeća Europske unije u kojem je ono «pozdravilo napredak koji je Bosna i Hercegovina postigla za deset godina od kraja rata, (…) s radošću pozdravilo činjenicu da je napredak koji je Bosna i Hercegovina postigla sada omogućio (Europskom) Povjerenstvu dati preporuku za početak pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju» i «ovlastilo Povjerenstvo započeti pregovore u najkraćemu roku»;
Uvjeren da početak pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju označava povijesni prag koji će, kada bude pređen, omogućiti Bosni i Hercegovini da se pridruži zajednici europskih država, kao i pružiti nove instrumente i mehanizme za prevazilaženje zaostaloga nasljeđa rata;
Konstatirajući također u svezi s tim izjavu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira izdatu lipnja 2005. godine u kojoj izražava svoju «namjeru nastaviti proces prijenosa nadležnosti na vlasti Bosne i Hercegovine (…). Krajnja točka ovog procesa predstavljat će važan korak u razvitku Bosne i Hercegovine – to će biti trenutak u kojem će Bosna i Hercegovina preuzeti odgovornost za svoju sudbinu u svoje ruke i krenuti naprijed putem koji vodi ka integraciji u Europsku uniju»;
Prisjećajući se Kominikea koji je donio Upravni odbor Vijeća za provedbu mira ožujka 2006. godine, prema kojemu je visoki predstavnik, između ostalog, ustanovio svoje planove novih mjera za rješavanje statusa dužnosnika koji su smijenjeni sa dužnosti i da je Upravni odbor odobrio plan rada visokog predstavnika;
Prisjećajući se također da sve odluke o smjenjivanju dužnosnika sa njihovih javnih dužnosti također uključuju i zabranu obnašanja javne dužnosti u budućnosti;
Duboko uvjeren da je zabrana tako velikog obujma bila neophodna kako bi se odgovorilo na izazove koji su stajali pred Bosnom i Hercegovinom u njenom nastojanju da vrati mir, izgradi institucije, objedini državni identitet, premosti etničke podjele i djeluje u pravcu regionalne integracije, i to sve ubrzanim tempom da bi se prevazišao retrogradni zamah prošlosti ove države;
Podjednako uvjeren da takvu zabranu ubuduće treba izricati odmjereno budući da Bosna i Hercegovina pokazuje sve veću političku zrelost, između ostalog, pristupanjem pregovorima sa Europskom unijom;
Pozdravljajući činjenicu da je Bosna i Hercegovina postigla veliki napredak u tom smislu, što dokazuje započinjanje pregovora o stabilizaciji i pridruživanju;
Priznajući da se, s obzirom na ovaj napredak, privremena izvanredna mjera kojom se smijenjenim dužnosnicima zabranjuje sudjelovanje u javnom životu mora preispitati i revidirati kako bi se osiguralo da predstavlja kontinuirani odgovor na aktuelne okolnosti i da bude sukladna njima;
Izvršivši ovo preispitivanje i revidiranje i zaključivši da, uz određena ograničenja, zabranu koja je izrečena smijenjenim dužnosnicima treba ukinuti (“ukidanje zabrane”);
Podsjećajući da je u studenom 2005. godine, nakon pomenutog preispitivanja i revidiranja, visoki predstavnik donio Odluku kojom se ograničava obim zabrane obnašanja javne dužnosti kao daljnji korak u liberalizaciji dosadašnjih smjenjivanja;
Podsjećajući također da su, temeljem prethodno pomenute Odluke, osobe na koje se primjenjuju odluke visokog predstavnika kojima im se zabranjuje obnašanje javnih dužnosti, stekle pravo prijavljivati se i, ako budu postavljene, zauzimati mjesta u tijelima državne službe na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini, uz izuzetak rukovodnih mjesta u državnoj službi i svih vrsta mjesta u sektoru sigurnosti;
Ističući, međutim, da se ukidanje zabrane ne odnosi na dužnosnike koji su smijenjeni sa svoje dužnosti zbog onemogućavanja napora Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (“MKSJ”), posebno u slučaju optuženih za ratne zločine Radovana Karadžića i Ratka Mladića;
Uvjeren da je ovo ograničenje ukidanja zabrane nužno kao rezultat sljedećih čimbenika: (1) bezrezervna suradnja sa MKSJ-om neophodna je radi daljnje obnove, pomirenja i integracije zemlje; (2) napredak Bosne i Hercegovine u tom smislu nije bio toliko značajan kao u drugim oblastima i (3) vraćanje tih osoba u javni život još uvijek predstavlja prijetnju da se unazade nedavno postignuti ograničeni pomaci;
S obzirom da je Vijeće za opće poslove i vanjske odnose Vijeća Europske unije u svojim prethodno pomenutim zaključcima ponovilo ovaj zaključak podvlačeći potrebu za ubrzanom i intenzivnom suradnjom sa MKSJ-om kao preduvjet za brzo i zadovoljavajuće zaključivanje pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju;
Uzimajući u obzir to da je proces liberalizacije dosadašnjih smjenjivanja trajan i da je to proces koji se u narednom periodu može ili proširiti ili vratiti na početak, ovisno o cijelom nizu čimbenika, uključujući i napredovanje Bosne i Hercegovine ka euro-atlantskoj integraciji;
I dalje svjestan potrebe da se u odgovarajućoj mjeri uspostavi ravnoteža javnog dobra sa pravima pojedinaca i potrebe da politika ide u korak s promjenama u političkim okolnostima;
Iz prethodno utvrđenih razloga visoki predstavnik ovim donosi sljedeću:
ODLUKU
kojom se dodatno ograničava obim zabrane obavljanja javne dužnosti u odlukama visokog predstavnika o smjenjivanju dužnosnika
Članak 1.
Izuzetno od odredaba odluke visokog predstavnika kojom se određenoj osobi zabranjuje obavljanje javne dužnosti, ovom Odlukom se osobama na koje se odnose takve odluke daje pravo prijaviti se i, ako budu postavljene, obavljati dužnosti na radnim mjestima u tijelima državne službe iz članka 1. Odluke visokog predstavnika od 28. studenog 2005. godine, u javnom poduzeću, javnoj ustanovi i svakoj drugoj instituciji na koju se ne primjenjuju dati zakoni kojima se uređuje državna služba a koja se djelimično ili u cjelosti financira iz proračuna na bilo kojoj razini vlasti u Bosni i Hercegovini, uz izuzetak radnih mjesta navedenih u članku 4. ove Odluke.
Članak 2.
Ova Odluka se na bilo koji način ili u bilo kakvom vidu ne primjenjuje, bilo izravno ili neizravno, na bilo koju osobu na koju se odnosi odluka visokog predstavnika o zabrani obnašanja javnih dužnosti iz razloga izravno ili neizravno vezanih za nepostojanje suradnje sa Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Članak 3.
Prilikom prijavljivanja na radno mjesto na koje ima pravo temeljem članka 1. ove Odluke, osoba je dužna pismeno izvijestiti tijelo zaduženo za postavljenje i tijelo zaduženo za izbor o činjenici da se na nju odnosila odluka visokog predstavnika kojom joj je zabranjeno obnašanje javne dužnosti i druge dužnosti obuhvaćene navedenom odlukom, te proslijediti primjerak te odluke navedenom tijelu i/ili tijelima.
Članak 4.
Radi otklanjanja svake sumnje, ova Odluka se ni na koji način i ni u kakvom vidu ne primjenjuje na:
- svaki položaj u zakonodavnom tijelu na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini na koji se bira izravno ili neizravno;
- svaku izvršnu dužnost na svim razinama vlasti uključujući članove Predsjedništva, predsjednike, dopredsjednike, predsjedatelja Vijeća ministara, premijere, ministre, zamjenike ministara, gradonačelnike i načelnike općina, dogradonačelnika i zamjenike načelnika općina i članove vlade Brčko Distrikta;
- savjetnike (bez obzira da li radno mjesto plaćeno ili neplaćeno) osobama na položajima i dužnostima iz točke (1) ili (2) ovog stavka, osim ako se ova mjesta popunjavaju putem javnog natječaja;
- sva radna mjesta u sektoru sigurnosti na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini prema odredbama Odluke visokog predstavnika od 28. studenog 2005. godine;
- sva rukovodna radna mjesta u tijelima državne službe na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini prema odredbama Odluke visokog predstavnika od 28. studenog 2005. godine.
Članak 5.
Radi otklanjanja svake sumnje, ova Odluka nema povratno dejstvo. Ova Odluka samo omogućava osobama na koje se odnosi da se od dana njenog donošenja prijavljuju i, ako budu postavljene, obnašaju dužnosti na radnim mjestima iz ove Odluke. Ova Odluka ni izričito niti upućivanjem ne daje pravo da osobe nastave vršiti poslove na radnim mjestima na kojima su se nalazile u suprotnosti sa bilo kojom odlukom o smjenjivanju i pratećom zabranom.
Članak 6.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Brčko Distrikta».
Sarajevo, 3. travnja 2006.
Dr. Christian Schwarz-Schilling
Visoki predstavnik