Koristeći se ovlastima koja su visokom predstavniku dana u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir članak II.1.(d) prethodno navedenog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u svezi sa provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije o provedbi mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o provedbi civilnog dijela mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada procijeni da je to neophodno” o određenim pitanjima uključujući (prema točki (c) ovog stavka) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
Uz uvažavanje stavka I.2.a Zaključaka donesenih na navedenoj konferenciji u Bonu kojima se potvrđuje “da je nepristrano i neovisno pravosuđe” od “suštinskog značaja za vladavinu prava i pomirenje u Bosni i Hercegovini”, da proces imenovanja sudaca i tužitelja mora biti zasnovan na sposobnostima, da se mora uspostaviti institucija za edukaciju sudaca i tužitelja, te da je kontrola pravosudnog sustava element od suštinskog značaja za pomenuti proces;
Imajući na umu stavak 12. 1. Deklaracije koju je donijeloVijeće za provedbu mira na sastanku održanom u Madridu 16. prosinca 1998. godine, u kojem je jasno rečeno da Vijeće smatra da je uspostava pravne države, u koju svi građani imaju povjerenja, preduvjet za trajni mir te za samoodrživu ekonomiju koja može da privuče i zadrži i strane i domaće ulagače;
Konstatirajući također da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u svom communiquéu donesenom u Sarajevu 31. srpnja 2002. godine pozvao organe vlasti da pomognu u pravovremenom upostavljanju Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća i u prestrukturiranju sudbenog i tužiteljskog sustava;
Imajući isto tako u vidu izjavu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 5. ožujka 2004. godine, kojom je Upravni odbor u cijelosti podržao “proces visokih sudbenih i tužiteljskih vijeća kao najbolju priliku za ovu zemlju da uspostavi moderno, neovisno i multietničko pravosuđe i postigne europske standarde u ovoj oblasti”;
Konstatirajući također da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira, u communiquéu donesenom nakon sastanka u Sarajevu 23. lipnja 2006. godine, “apelirao na organe vlasti BiH da se disciplinirano i učinkovito pozabave ključnim reformama u oblasti vladavine prava, uključujući stalnu potporu jakom i neovisnom pravosuđu i radu Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća”;
S obzirom da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 20. listopada 2006. godine, s razočarenjem konstatirao pokušaje političara da naruše neovisnost i učinkovitost sudaca i tužitelja, ali iskazao povjerenje u spremnost institucija Bosne i Hercegovine da riješe ovaj problem, te posebno podržao Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće u nastojanjima da osigura da suci i tužitelji budu oslobođeni i zaštićeni od političkog uplitanja u njihov rad;
Potvrđujući odredbu Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 25/04 i 93/05) kojom se predviđa angažiranje međunarodnih stručnjaka za rad u Vijeću;
Prisjećajući se ranijih odluka visokog predstavnika od 3. lipnja 2004. godine, 3. lipnja 2005. godine i 1. kolovoza 2006. godine, o imenovanju članova i savjetnika Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine;
Upoznat od strane predsjednika Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine u pismu od 7. svibnja 2007. godine, u kojem se izražava jednoglasan sporazum Vijeća postignut na zasjedanju Vijeća održanom 26. travnja 2007. godine, o tome da se zatraži produljenje mandata g. Urkea za jednu godinu, obrazloženo time što je nastavak rada međunarodnog članstva još uvijek neophodan radi pomaganja u razvoju neovisnog i učinkovitog sudbenog i tužiteljskog sustava, te što je daljnje prisustvo g. Urkea od vitalnog značaja za budući napredak, posebice kada se ima u vidu da su u tijeku pripreme za uspostavu Vijeća koje se sastoji isključivo od domaćih članova;
Obaviješten da su financijska sredstva za g. Urkea osigurana od Vlade Kraljevine Norveške;
Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću
ODLUKU
kojom se produljuje mandat gospodina Svena Mariusa Urkea na dužnosti međunarodnog člana Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine
Članak 1.
Ovom Odlukom produljuje se mandat gospodina Svena Mariusa Urkea na dužnosti međunarodnog člana Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine.
Članak 2.
Mandat g. Svena Mariusa Urkea na dužnosti međunarodnog člana Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine produljuje se za jednu godinu i prestaje 30. lipnja 2008. godine.
Članak 3.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 15. lipnja 2007. Dr. Christian Schwarz-Schilling
Visoki predstavnik