Koristeći se ovlastima koje su visokom predstavniku dane člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje navedenog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, i člankom II 1. (d) prethodno navedenog Sporazuma, koji od visokog predstavnika zahtijeva da olakša rješavanje bilo kojih poteškoća koje se pojave u svezi s civilnom provedbom Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;
Pozivajući sena stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet za tumačenje Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, kako bi olakšao rješavanje bilo kojih poteškoća kao što je gore rečeno „donošenjem obvezujućih odluka kakogod on ocijeni da je neophodno” o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2)„ mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta, kao i neometano funkcioniranje zajedničkih institucija”;
Pozivajući se takođerna članak III. Aneksa Deklaracije Vijeća za provedbu mira donesene u Madridu, 15. i 16. prosinca 1998. godine, u kojoj je Vijeće za provedbu mira ukazalo na potrebu da se zajedničke institucije učine učinkovitim u ulozi koja je kao ključni zadatak za njih utvrđena u Općem okvirnom sporazumu za mir, te u nastavku naznačilo svoju potporu danu visokom predstavniku u radu s organima vlasti Bosne i Hercegovine da “reformiraju rad Vijeća ministara sukladno ustavnim procedurama kako bi se poboljšala njegova sposobnost da donosi i provodi odluke na poslovan i djelotvoran način;
Imajući u viducommuniqué koji donio Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u Briselu 7. prosinca 2000. godine, u kojem je naglašena neophodnost suradnje u cilju izgradnje funkcionalne države, posebice putem učinkovitog Vijeća ministara koje uživa punu političku i financijsku potporu entiteta, i koje je sposobno za suradnju, na ravnopravnim osnovama, s drugim državama i međunarodnim organizacijama;
Podsjećajući seda je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira, u svom communiquéu donesenom u Briselu 3. veljače 2005. godine, istaknuo centralnu ulogu Vijeća ministara u provedbi reformi koje su potrebne unutar procesa stabilizacije i pridruživanja Europskoj uniji i apelirao na Vijeće ministara da nastavi tim tempom reforme i demonstrira svoje vodstvo bh. institucijama te žurno djeluje ukoliko Bosna i Hercegovina želi u skoroj budućnosti ispuniti uvjete Studije izvodljivosti Europske unije;
S obziromda je Vijeće ministara donijelo samo desetak novih zakona u tijeku devet mjeseci svog mandata kao i dvadesetak zakona kojima se vrše izmjene i dopune u postojećem zakonodavstvu, te da nije uspjelo donijeti ključne odluke poput odluke o imenovanju novog direktora Regulatorne agencije za komunikacije;
Imajući u vidu daje načelo kontinuiteta javne službe zasnovano na pravu građana Bosne i Hercegovine da očekuju da će se u njihovo ime neprekidno donositi odluke i izvršavati aktivnosti upravljanja;
Konstatirajući da ustaljena praksa odlaganja, kašnjenja i izostajanja pridonosi umanjenju sposobnosti Vijeća ministara;
S obziromda je u cilju da se Bosni i Hercegovini osigura stabilna, učinkovita i funkcionalna vlada potrebno da se izvrši reforma Vijeća ministara i njegovog procesa donošenja odluka;
Uzevši u obzir, konstatirajući, te imajući u vidu sve prethodno navedeno, visoki predstavnik donosi sljedeću:
ODLUKU
o donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vijeću
ministara Bosne i Hercegovine
(“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 38/02, 30/03, 42/03, 81/06 i 76/07)
Zakon koji slijedi i koji čini sastavni dio ove Odluke, stupa na snagu kako je predviđeno u članku 7. ovog Zakona na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.
Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju da važe sve suprotne odredbe Poslovnika o radu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 22/03).
Ova Odluka objavljuje se na službenoj Internet stranici Ureda visokog predstavnika i stupa na snagu odmah.
Ova Odluka se odmah objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
| Sarajevo, 19. listopada 2007. | Miroslav Lajčák |
|
| Visoki predstavnik |
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VIJEĆU MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE
Članak 1.
U članku 7. stavak (3) Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 38/02, 30/03, 42/03, 81/06, 76/07), ispred riječi: “Zamjenici ministara zamjenjuju ministre” dodaju se riječi: “Ako drugačije nije predviđeno ovim Zakonom,”.
U članku 7., sadašnji stavak (4) zamjenjuje se novim stavkom (4), koji glasi:
“Zamjenik ministra koji sudjeluje na sjednici Vijeća ministara umjesto odsutnog ministra u skladu sa stavkom (3) ovog članka, ima pravo odlučivati u njegovo ime po svim ili po pojedinim pitanjima sukladno ovlastima koje mu odsutni ministar prenese i koji o tome pismeno obavijesti predsjedavajućeg Vijeća ministara.”
Članak 2.
U članku 14. stavak (3), riječi: “najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja njegove ostavke i/ili od dana kada je ustanovljeno da je ministar ili zamjenik ministra trajno spriječen da vrši svoju dužnost” dodaju se iza riječi: “imenuje njegovog nasljednika”.
U članku 14. dodaju se novi stavci (4) i (5), koji glase:
“(4) Zamjenik ministra privremeno obavlja dužnosti ministra tijekom perioda između:
a) dana kada ministar podnese ostavku i dana kada nasljednik navedenog ministra preuzme dužnost sukladno postupku predviđenom ovim zakonom; ili
b) dana kada se ustanovi da je ministar trajno spriječen da vrši svoju dužnost i dana kada nasljednik navedenog ministra prezume dužnost sukladno postupku predviđenom ovim zakonom.
(5) U slučaju da privremeno vršenje dužnosti iz stavka (4) ovog članka nastane u svezi s ostavkom ministra obrane ili ustanovljenje trajne spriječenosti vršenja dužnosti nastane u svezi s ministrom obrane, predsjedavajući Vijeća ministara će odrediti koji od zamjenika ministra obrane će privremeno obavljati dužnosti navedenog ministra tijekom odnosnog perioda propisanog u stavku (4) ovog članka.”
Članak 3.
U članku 15, dodaju se novi stavci (3) i (4), koji glase:
“(3) Ako Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donese odluku o potvrdi smjene ministra u skladu sa stavkom (1) ovog članka, zamjenik ministra će privremeno obavljati dužnosti navedenog ministra tijekom perioda između dana donošenja navedene odluke o potvrdi i dana kada novoimenovani ministar preuzme dužnost sukladno postupku predviđenom ovim zakonom.
(4) Ako Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donese odluku o potvrdi smjene ministra odbrane u skladu sa stavkom (1) ovog članka, predsjedavajući Vijeća ministara će odrediti koji zamjenik ministra će privremeno obavljati dužnosti navedenog ministra tijekom perioda između dana donošenja navedene odluke o potvrdi i dana kada novoimenovani ministar preuzme dužnost sukladno postupku predviđenom ovim zakonom.”
Članak 4.
U članku 16, stavak (2), poslije prve rečenice dodaje se sljedeći tekst:
“Po pravilu, sjednice Vijeća ministra održavaju se najmanje jednom tjedno, osim u opravdanim slučajevima utvrđenim u Poslovniku o radu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Ako suprotno odredbama ovog zakona i odredbama navedenog Poslovnika predsjedavajući Vijeća ministara ne sazove dvije uzastopne sjednice Vijeća ministara, sjednicu će zajednički sazvati zamjenici predsjedavajućeg.”
U članku 16, stavak (3), iza riječi “članova Vijeća ministara”, zarez se zamjenjuje točkom i ostatak teksta se briše.
Članak 5.
U članku 18. stavak (1), riječi: “od ukupnog broja svojih članova” zamjenjuju se riječima: “članova koji su prisutni i glasaju”.
U članku 18. stavak (2), iza riječi “konsenzusom” a prije riječi “a osobito o propisima”, dodaju se riječi: “članova koji su prisutni i glasaju”.
U članku 18. stavak (3) riječi: ”odluku donosi Vijeće ministara većinom glasova koja podrazumijeva i po najmanje dva člana iz svakog konstitutivnog naroda” zamjenjuju se riječima: “odluku donosi Vijeće ministara u skladu sa stavkom (1) ovog članka, s tim da navedena većina podrazumijeva glas najmanje jednog člana iz svakog konstitutivnog naroda”.
U članku 18. dodaje se novi stavak (4), koji glasi:
“(4) U slučaju da zamjenik ministra zamjenjuje ministra sukladno ovom zakonu, glas navedenog zamjenika ministra računa se za potrebe izračunavanja većine propisane u stavku (1) ovog članka i za potrebe utvrđivanja postojanja konsenzusa propisanog u stavku (2) ovog članka. Prilikom računanja većine propisane u stavku (3) ovog članka, uračunava se glas navedenog zamjenika ministra, ali se ne smatra glasom pripadnika bilo kojeg od konstitutivnih naroda.”
Članak 6.
Članak 32. briše se i zamjenjuje novim člankom 32. koji glasi:
“Predsjedavajućeg Vijeća ministara, u slučaju njegove odsutnosti ili druge vrste spriječenosti da obavlja svoje dužnosti, zamjenjuje najmlađi od zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara. U tom slučaju, navedeni zamjenik predsjedavajućeg ima sva prava i dužnosti predsjedavajućeg Vijeća ministara.”
Članak 7.
Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.