Dame i gospodo,
Dozvolite mi da na početku kažem kako mi je zadovoljstvo ponovno biti na Sveučilištu u Grazu.
Kao visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu osobito mi je zadovoljstvo što imam priliku obratiti se ovdje. Postoji, naravno, dugogodišnja sveza između ovog sveučilišta i akademskog i kulturnog života u Bosni i Hercegovini. Ta veza je utemeljena na dugogodišnjoj razmjeni studenata i profesora. Također je utemeljena i na činjenici da između Austrije i Bosne i Hercegovine postoji neprocjenjiva kulturološka srodnost.
To je važno imati na umu za razumijevanje sadašnjih napora Bosne i Hercegovine da okonča svoj poslijeratni oporavak i ponovno pokrene zaustavljeni proces euro-atlantskih integracija.
Danas je od mene zatraženo da govorim o sljedećim pitanjima:
- Daytonski mirovni sporazum je okončao rat, no da li je donio dugotrajan mir?
- Što treba učiniti kako bi se konsolidirao mir u Bosni i Hercegovini?
Dozvolite mi da se prvo koncentriram na prvo pitanje, a na drugo ću se vratiti malo kasnije.
I Daytonski mirovni sporazum
Unatoč teškim okolnostima u kojima je postignut, taj sporazum je šesnaest godina uspio održati mir u BiH. Ovo je važan uspjeh.
Istodobno, dugotrajan mir – unutar jedne zemlje i među državama – je prirodno stanje. Ono se razvija kroz kompleksne sociološke, kulturološke, ekonomske i političke aktivnosti. Jedan sporazum ne može biti zamjena za ovakav dugotrajan proces, često pun izazova.
Sporazum, međutim, može kreirati prostor u kojemu se može uspostaviti dugotrajan mir. Uvjeren sam da Daytonski mirovni sporazum ima taj potencijal. Daytonski mirovni sporazum stvara prostor u kojemu se može organizirano graditi mir; prostor u kojemu se institucije države mogu razviti u funkcionalnu modernu demokraciju i raditi na pružanju sigurnosti i prosperiteta za građane.
Naravno, da bi se to dogodilo, da bi Sporazum mogao ispuniti svoj potencijal, politički lideri zemlje moraju gledati u budućnost – poštujući prošlost – i raditi na provedbi tog sporazuma.
U tome je mandat i uloga visokog predstavnika: Ured visokog predstavnika je uspostavljen kako bi nadgledao provedbu civilnih aspekata Daytonskog mirovnog sporazuma.
U teškim godinama nakon završetka rata, visoki predstavnik je također dobio i tzv. bonske ovlasti: pravo da smjenjuje sa dužnosti javne zvaničnike koji krše pravne odredbe Daytonskog mirovnog sporazuma i da donosi zakone koji su bitni za provedbu Mirovnog sporazuma u slučaju kada to ne uradi Parlament Bosne i Hercegovine.
Međunarodna zajednica je donijela sve ove odluke kako bi se omogućilo da sporazum ispuni svoj potencijal i osigura prostor u kojemu se može organizirano graditi mir.
II Trenutačni izazovi
Jedno vrijeme je bilo pomaka. Ako se osvrnemo na poslijeratni period, vidimo jasan slijed reformi koje su otpočele 1997. godine i nastavile se sve do 2005. godine. U tom periodu, Bosni i Hercegovini je ponuđena mogućnost pristupa u članstvo EU i NATO saveza. Do kraja 2005. godine, reforme su toliko uzele maha da su mnogi smatrali da je taj proces nemoguće zaustaviti. Međunarodna zajednica je tada odlučila da je potreban pristup sa manje intervencionizma, pristup koji će se posebno fokusirati na privlačnost integracije u EU.
Nažalost, unatoč prilikama koje je još uvijek nudila euro-atlantska integracija, mnogi političari u BiH prihvatili su lakšu opciju vraćanja u prošlost, ponovnog prihvaćanja nacionalističkih programa umjesto da krenu u budućnost. Politička retorika postala je oštrija, a političari su počeli odbijati kompromis, izbjegavati dijalog o suštinskim pitanjima i – u konačnici – zlouporabljivati sustav.
Početkom 2006. godine, BiH je doživjela ozbiljan udarac: odbacivanje tzv. travanjskog paketa ustavnih reformi, koji je potencijalno mogao ovu zemlju učiniti politički samoodrživom.
Od tog trenutka, razvoj situacije na političkom planu se pogoršao. Politički lideri nisu bili u stanju vršiti ni osnovne funkcije vlasti, što je predstavljalo vraćanje na prevaziđenu praksu iz prošlosti i izravno osporavanje Daytonskog mirovnog sporazuma, Ustava i vladavine zakona.
Dozvolite mi da vam dam jedan svjež primjer nemogućnosti političkih lidera da vrše osnovne funkcije vlasti.
Trebalo je više od petnaest mjeseci da se formira državna vlada. I cijelo to vrijeme, drugi osnovni zadaci i funkcije vlasti stavljene su na čekanje. Ovdje govorim o usvajanju globalnog fiskalnog okvira i državnog proračuna, usvajanju mjera za promoviranje ekonomskog rasta i stimuliranje zapošljavanja, usvajanju mjera koje osiguravaju pomake prema integraciji u EU, te poduzimanju potrebnih koraka da se omogući početak realizacije Akcijskog plana za članstvo u NATO-u.
Sa nedavnom najavom o postizanju sporazuma između političkih lidera postoji nada da će ovaj sporazum konačno dovesti do formiranja nove državne vlade i rješenja pitanja proračuna. Ali to ostaje da se vidi.
Ilustracija toga da se politički lideri vraćaju praksi iz prošlosti je činjenica da je politika dominantnija od instrumenata i resursa države.
Političke stranke i lideri još uvijek pokušavaju vršiti utjecaj nad policijom, pravosuđem, javnom upravom, javnim emiterima, javnim poduzećima, itd. To se dešava unatoč zakonima koji su na snazi, unatoč značajnim ulaganjima međunarodne zajednice. Politička kontrola stranaka nad javnim institucijama suprotna je imperativima moderne demokracije.
No trend koji najviše zabrinjava je osporavanje Daytonskog mirovnog sporazuma, Ustava i vladavine zakona, uključivši i izjave zvaničnika u prilog raspada države i šovinističke komentare protiv pripadnika drugih naroda.
Bosna i Hercegovina ima dugu povijest suživota ljudi različitog porijekla, kulture i uvjerenja. Većina ljudi je ljubazna. Većina ljudi bi više voljela da se slaže sa susjedima nego da razmišlja o tome u čemu su različiti. Ali iz najvećeg broja sadašnjih političkih dešavanja i javne retorike lidera u zemlji to se ne vidi.
III Što treba uraditi da bi se učvrstio mir u Bosni i Hercegovini?
I tako dolazim do drugog pitanja. Imajući u vidu sve ovo, što treba uraditi da bi se učvrstio mir?
Moramo ostati angažirani. Mislim da bi prestanak angažmana međunarodne zajednice dao priliku onima koji žele oslabiti državu, što bi opet dovelo do kaosa.
Moramo nastaviti jačati dijalog između stranaka. Nebitno koliko su udaljeni početni stavovi kada ljudi krenu u razgovore – pitanja se ipak rješavaju. A kada se šuti, ne dešava se ništa. Dijalog i zdravi kompromis moraju biti pravilo, a ne iznimka.
Moramo biti jednoglasni. Jedini način suprotstavljanja nacionalističkim planovima nekih političkih snaga koji vode ka podjelama je da međunarodna zajednica pokaže jak i ujedinjen stav i u svojim gledanjima i u svojim potezima.
Moj ured i EU imaju dva različita mandata, dvije različite uloge, no podržavaju iste ciljeve za BiH. Osiguravajući poštivanje Daytona i samim tim osiguravajući stabilnost, Ured visokog predstavnika osigurava okruženje u kojemu EU i druge međunarodne organizacije mogu vršiti svoje mandate.
Moramo jasno govoriti u prilog Daytonskog mirovnog sporazuma. Daytonski mirovni sporazum stvara prostor u kojemu se može organizirano graditi mir; prostor u kojemu se institucije države mogu razviti u funkcionalnu modernu demokraciju i raditi na pružanju sigurnosti i prosperiteta za građane. U tom kontekstu moramo istaknuti važnost vladavine zakona, kao osnova svakog napretka.
Moramo jasno govoriti u korist integracije u europske i euro-atlantske strukture. Proces euro-atlantske integracije – čak i pri sadašnjem tempu – mijenja društveno-političko tkivo Bosne i Hercegovine, kao što je to učinjeno kod svake druge zemlje članice. U konačnici, to će donijeti prevagu u korist progresivnih društvenih i političkih sila.
IV Zaključak
Dame i gospodo,
Međunarodna zajednica još uvijek ima posla koji treba uraditi kako bi ispunila svoje opredjeljenje da pomogne Bosni i Hercegovini da se oporavi od rata i postigne trajni politički dogovor koji će osigurati čvrste izglede za mir.
Građani Bosne i Hercegovine – koji su tako dugo morali podnositi tako mnogo – pokazuju iznimnu sposobnost za rješavanje problema u svakodnevnom životu.
Međunarodna zajednica se mora solidarizirati sa građanima ove zemlje. Naša stalna opredijeljenost za i fokus na Bosnu i Hercegovinu je put za postizanje našeg zajedničkog cilja – Bosna i Hercegovina koja je stabilna i sigurna i koja je u stanju rješavati svoje probleme kroz institucije kako se bude kretala ka potpunoj integraciji u euro-atlantske strukture.
Unatoč trenutačnim poteškoćama, vjerujem da će ovaj kurs u konačnici polučiti uspjeh.
Hvala.