Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data u članu V. Aneksa 10. (Sporazum o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir član II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u vezi sa civilnim sprovođenjem”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije o sprovođenju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za sprovođenje mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada procijeni da je to neophodno” u vezi s određenim pitanjima uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) “mjere u svrhu osiguranja sprovođenja Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih Entiteta”;
Pozivajući se na stav 12.1 Deklaracije Vijeća za implementaciju mira koje je na sastanku održanom u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine jasno naglasilo da ovo Vijeće uspostavu vladavine zakona, u koju bi svi građani imali povjerenje, smatra preduslovom za trajni mir i za samoodrživu ekonomiju koja će biti u stanju da privuče i zadrži strane i domaće investitore;
Imajući u vidu osnovna načela Ujedinjenih naroda o ulozi advokata, koje je usvojila Generalna Skupština Ujedinjenih naroda u decembru 1990. godine, a koja, u jednom svom dijelu glase da: “ odgovarajuća zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda na koje sve osobe imaju pravo, bilo da su ta prava i slobode ekonomske, društvene i kulturne, ili građanske i političke, zahtijeva da sve osobe imaju efikasan pristup pravnoj pomoći koju će im pružiti nezavisna advokatura…(i da)…profesionalna udruženja advokata imaju važnu ulogu u održavanju profesionalnih i etičkih normi štiteći svoje članove od progona i neprikladnih ograničenja ili povreda prava, pružajući pravne usluge svima kojima su one potrebne, i sarađujući sa vladinim i drugim institucijama u unapređivanju funkcionisanja pravosuđa i interesa javnosti…”;
Imajući dalje u vidu preporuke Komiteta ministara Vijeća Evrope Rec(2000)21 o slobodi obavljanja advokatske djelatnosti (koje je usvojio Komitet ministara 25. oktobra, 2000. godine) – Načelo I – Opća načela o slobodi obavljanja advokatske djelatnosti, stav 1, koji glasi da “ se trebaju poduzeti sve neophodne mjere kako bi se poštovala, štitila i unaprijedila sloboda obavljanja advokatske djelatnosti bez diskriminacije i bez nekorektnog uplitanja od strane organa vlasti ili javnosti, posebno u smislu relevantnih odredbi Evropske Konvencije o ljudskim pravima.”
Ističući da je potpuno nezavisna i odgovarajuće uređena advokatura ključna za obezbjeđenje vladavine zakona u svim krivičnim, građanskim i privrednim stvarima kao i za osiguranje unapređenja ljudskih prava i sloboda i pomirenja u Bosni i Hercegovini.
Pozivajući se na Memorandum o razumijevanju o uređenju pravne pomoći između institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, potpisanog u maju 1998. godine, u kojem se navodi da se “…u interesu neometanog funkcionisanja advokature na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, oba entiteta obavezuju da će uskladiti svoje zakone koji se odnose na advokaturu kako bi se osiguralo advokatima da mogu biti primljeni u bilo koju Advokatsku komoru u Bosni i Hercegovini i da će moći da obavljaju svoje dužnosti u oba entiteta bez dodatnih zahtjeva.”
Shvatajući da Zakoni o advokaturi, koji su trenutno na snazi u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, nisu usaglašeni oko pitanja koja su od suštinske važnosti za pravično, odgovarajuće i jedinstveno regulisanje advokature u Bosni i Hercegovini;
Priznajući napore onih domaćih pravnika koji su izradili nacrt Zakona o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine i Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine u odnosu na usvajanje tog Zakona kao i savjete i pomoć Vijeća Evrope;
Na osnovu gore navedenog, ovim donosim sljedeću:
ODLUKU
Priloženi Zakon o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine, koji je sastavni dio ove Odluke, stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine.
Ova Odluka, stupa na snagu odmah, a zajedno sa tekstom ovoga Zakona će biti objavljena u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 23 maj 2002
Wolfgang Petritsch
Visoki predstavnik