Upravo sam sada dostavio premijeru Dodiku pravno tumačenje Odluke visokog predstavnika prema dogovoru koji su visoki predstavnik i premijer Dodik imali u ponedjeljak.
Ovaj dokument ćete naći na web stranici OHR-a i pozivam Vas da ga i vi pogledate jer jasno dokazuje da je došlo do pogrešnog tumačenja Odluke visokog predstavnika.
Iz ovog dokumenta je jasno da ne postoji niti jedan razlog da se odluka mijenja: ona nije usmjerena protiv RS, niti bilo kojeg entiteta ili nacionalne grupe, nego samo protiv onih koji ne dolaze na posao.
Očekujemo sada da ce političari iz RS potvrditi ovaj stav.
Čuli smo mnogo izjava od političkih lidera RS-a, no ono sto nismo vidjeli je niti jednu činjenicu na koji način ova odluka narušava Dejtonski sporazum, Ustav BiH ili interese entiteta ili konstitutivnih naroda.
Nakon čitanja tumačenja očekujemo da će izjave koje optužuju visokog predstavnika za ugrožavanje interesa RS prestati.
Uraditi suprotno je samo raspirivanje vještačke političke krize.
Pošto se do sada političari nisu bavili činjenicama dozvolite mi da ja iznesem deset činjenica kao odgovor na izjave koje slušamo već nekoliko dana:
Prva činjenica: mjere proglašene u Odluci u skladu su s Ustavom Bosne i Hercegovine i to naročito s članom pet, stavka 4.
Druga činjenica: mjere se bez razlike jednako primjenjuju na sve članove Vijeća ministara.
Treća: odluka ne mijenja sastav Vijeća ministara a posebno ne mijenja jednaku zastupljenost konstitutivnih naroda.
Četvrta: Kod odlučivanja, dok zamjenik ministra privremeno obavlja dužnosti datog ministra u koliko je ministar spriječen da obavlja svoje dužnosti taj se glas ne može računati kao glas pripadnika bilo kojeg od konstitutivnih naroda.
Peta: Vijeće ministara održava sjednicu samo ako je na toj sjednici prisutno više od jedne polovine ukupnog broja članova, dakle šest, što znači da jedan narod ne može sam održati sjednicu Vijeća ministara.
Šesta – koja se tiče načina donošenja odluka u Vijeću ministara. Ne mijenja se uslov većinskog odlučivanja kada Vijeće ministara odlučuje o pitanjima o kojima konačnu odluku donosi Parlamentarna skupština: dakle prostom većinom. Jedina izmjena se odnosi na to da se ta većina izračunava na osnovu članova koji su prisutni i glasaju.
Sedma: kada Vijeće ministara odlučuje o pitanjima gdje donosi konačnu odluku, kao na primjer imenovanje direktora neke od agencija ili podzakonskih akata. Ne mijena se uslov konsenzusa u odlučivanju, no sada se konsensus računa na osnovu onih prisutnih i koji glasaju.
No, ako konsenzus nije postignut, propisana većina mora uključiti najmanje jedan glas iz svakog konstitutivnog naroda. Nikada nije bilo entitetskog glasanja u Vijeću ministara.
Osma činjenica: dok će se sjednice Vijeća ministara održavati najmanje jednom sedmično dopušteni su izuzeci u opravdanim slučajevima koji se tek trebaju utvrditi, a tu bi se mogli naći praznici, vremenske ili prirodne nepogode i slično.
Deveta, Ustavom je propisano da sve članove Vijeća ministara mora potvrditi Parlamentarna skupština. Tu nema promjene, što znači da članovi parlamenta i dalje mogu koristiti entitetsko glasanje kako bi osigurali nacionalni balans u Vijeću ministara.
I konačno deseta činjenica: Ne krijemo da se ovom odlukom mijenja zakon koji je proglasio visoki predstavnik 2. decembra 2002. godine.
Međutim, vrijeme je pokazalo da su ovi mehanizmi redovno zloupotrebljavani, jer ministri nisu ni dolazili na sjednice niti vršili funkcije na koje su izabrani i za koje su ipak vrlo dobro plaćeni.
Praviti se da sve funkcionira u sistemu gdje se zakoni ne usvajaju, jer ljudi ne dolaze na posao, je nenormalno. Da podsjetim, 3 nova zakona u 12 mjeseci je porazna statistika.
Ovo tumačenje će uskoro biti objavljeno na našoj Internet stranici i moći ćete se sami uvjeriti da nikakva prava nisu nikome oduzeta. Jednostavno ministri sada moraju doći na sjednicu i na taj način zaraditi svoje plate.