Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data članom V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa konferencije Vijeća za implementaciju mira održane 9. i 10. decembra 1997. godine u Bonu, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa podstavom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Uzimajući u obzir Mišljenje broj 234. (2002) Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope o “Molbi Bosne i Hercegovine za prijem u članstvo Vijeća Evrope”, u kojem se navodi usvajanje i implementacija izmijenjenih i dopunjenih zakona entiteta o unutrašnjim poslovima kao uslov koji treba ispuniti nakon prijema u Vijeće Evrope;
Imajući u vidu član 1(1) Aneksa 11. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kojim se regulira da će strane “na područjima pod njihovom jurisdikcijom svim osobama osigurati bezopasnu i sigurnu okolinu time što će održavati organe za provođenje zakona koji će djelovati u skladu sa međunarodno priznatim standardima i uz poštivanje međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda …”;
Uzimajući u obzir da, u skladu sa članom 1(1) Aneksa 11, postoji potreba za depolitiziranom policijom u Federaciji koja radi u skladu sa najvišim evropskim standardima;
Imajući na umu potrebu za apolitičnim policijskim rukovodiocem koji će biti odgovoran za operativne aspekte obavljanja policijskih poslova u Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova;
Vodeći računa o značajnom napretku koji je ovaj zakon ostvario u parlamentarnoj proceduri;
Imajući na umu i uzimajući u obzir cjelovitost gore navedenih pitanja, Visoki predstavnik donosi slijedeću
ODLUKU
kojom se proglašava Zakon o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine
Zakon koji slijedi, a na koji se ova Odluka odnosi, stupa na snagu odmah, ali na privremenoj osnovi dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i postavljanja bilo kakvih uvjeta. Ova Odluka takođe stupa na snagu odmah. I Odluka i Zakon se odmah objavljuju u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 21. avgust 2002. godine Paddy AshdownVisoki predstavnik