Koristeći se ovlaštenjima koja su mu data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI. 2. Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
S obzirom na stav I.2.a Zaključaka navedene Konferencije iz Bona, kojim je utvrđeno “da je nepristrasno i nezavisno pravosuđe” od “suštinske važnosti za vladavinu zakona i pomirenje u Bosni i Hercegovini”;
Uzimajući u obzir Aneks Deklaracije Vijeća za implementaciju mira od 16. decembra 1998. godine, u kojem je Upravni odbor apelirao na potrebu “usvajanje zakona, do 30. juna 1999. godine, kojim bi se uspostavilo nezavisno i nepristrasno pravosuđe, sa akcentom na sudskim i tužilačkim imenovanjima, primjerenim platama i objektivnim standardima za imenovanje sudija i tužilaca, koji će biti u skladu sa istim koji se primjenjuju u evropskoj demokratskoj praksi, te unapređivanju multietničkog pravosuđa širom Bosne i Hercegovine”;
Potvrđujući da je Odluku o privremenom finansiranju Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine donijelo Vijeće ministara i da je ista objavljena u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” br. 29/03;
Shvatajući da je finansijska situacija u sudstvu i tužilaštvu na svim nivoima u Bosni i Hercegovini i dalje izrazito kritična i da godišnji troškovi plata i naknada za sudije i tužioce jasno predstavljaju neproporcionalan dio ukupnih budžeta;
Shvatajući takođe da je trenutno situacija neodrživa i da bi mogla dovesti do kolapsa pravosuđa u Bosni i Hercegovini;
Uzimajući u obzir Kominike Upravnog odbora vijeća za implementaciju mira od 3. decembra 2004. godine, u kojem je Upravni odbor naglasio da “efikasan rad pravosuđa, ključni element poslijeratnog oporavka BiH, ovisi o pravilnom funkcioniranju i odgovarajućoj nagrađenosti pravosudnih tijela”, i u kojem je dao svoju punu podršku stavu “da je hitno potrebno izvršiti reviziju plata u pravosuđu da bi se osigurala odgovarajuća raspodjela sredstava koja će omogućiti efikasan rad pravosudnog sistema”.
Konstatirajući takođe da je, u cilju izbjegavanja daljeg pogoršanja situacije, visoki predstavnik zamrznuo plate u entitetskom pravosuđu decembra 2004. godine i da je uspostavljena Radna grupa koju čine predstavnici iz ministarstava pravde na nivou entiteta i Bosne i Hercegovine, Pravosudne komisije Brčko Distrikta, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine kao i udruženja sudija i tužilaca u oba entiteta sa zadatkom da izvrši reviziju plata u pravosuđu i izradi nove zakonske propise;
Prihvatajući preporuke Radne grupe da bi plate sudija i tužilaca trebale biti usklađene između entiteta, da naknade koje su ukinuli entitetski parlamenti 2003. godine ne bi trebalo ponovo uvesti, da bi plate za sudije i tužioce trebale biti umjereno umanjene, da bi sadašnje plate trebale ostati i dalje zamrznute sve dok prosječna plata u Bosni i Hercegovini ne dostigne određeni nivo, te da će, nakon što ponovo počnu da rastu, plate rasti u istom procentu kao i prosječna plata u Bosni i Hercegovini čime će se osigurati fiksni omjer između prosječne plate u Bosni i Hercegovini i plata u pravosuđu kao i dalje usklađivanje između entiteta;
Prihvatajući činjenicu da je Visoko sudsko i pravosudno vijeće Bosne i Hercegovine, na svojoj sjednici održanoj 23. avgusta 2005. godine, izrazilo podršku preporukama Radne grupe;
Konstatirajući da je Registrar Suda Bosne i Hercegovine osnovan međunarodnim sporazumom, ali je planirano da se u doglednoj budućnosti integrira u Sud;
S obzirom na Kominike Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira od 24. juna 2005. godine u kojem je ukazano na to da je Upravni odbor i dalje zabrinut “zbog izazova fiskalne održivosti sa kojim se suočavaju vlasti u BiH”;
Shvatajući da je realizacija preporuka Radne grupe od ključnog značaja za za funkcioniranje pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini i da je u tom pogledu od vrhunske važnosti da se one ostvaruju od početka naredne budžetske godine i to počevši od 1. januara 2006 godine;
Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, visoki predstavnik donosi sljedeću:
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o platama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine
koji se nalazi u prilogu Odluke i čini njen sastavni dio.
Taj Zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine danom predviđenim u članu 20. Zakona, osim ako navedeni Zakon u istovjetnom tekstu Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku,bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova prije 31. decembra 2005. godine. Ovaj Zakon neće stupiti na snagu ukoliko ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine eventualno usvoji u drugačijem tekstu, sa izmjenama i dopunama i sa dodatnim uslovima.
U slučaju da Zakon koji čini sastavni dio ove Odluke stupi na snagu u skladu sa odredbama ove Odluke, stupiće na snagu na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna ili dodatnih uslova.
Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 9. decembar 2005. Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
ZAKON O PLATAMA I DRUGIM NAKNADAMA U SUDSKIM I TUŽILAČKIM INSTITUCIJAMA NA NIVOU BOSNE I HERCEGOVINE
I
OPŠTE ODREDBE
Član 1.
Okvir Zakona
Ovim zakonom utvrđuju se plate, naknade i određena materijalna prava sudija i tužilaca i određenih kategorija stručnog osoblja u pravosudnim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine.
II
PLATE, NAKNADE I DRUGA MATERIJALNA PRAVA SUDIJA I TUŽILACA
Član 2.
Osnovna mjesečna plata sudija
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Osnovna mjesečna plata sudija iznosi:
a) Za sudije Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine: 4.200 KM.
b) Za predsjednika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine: 4.800 KM.
Član 3.
Osnovna mjesečna plata sudija
Suda Bosne i Hercegovine
Osnovna mjesečna plata sudija iznosi:
a) Za sudije Suda Bosne i Hercegovine: 3.800 KM.
b) Za šefove odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine: 4.000 KM.
c) Za predsjednike Suda Bosne i Hercegovine: 4.400 KM.
Član 4.
Osnovna mjesečna plata tužilaca
Tužilaštva Bosne i Hercegovine
Osnovna mjesečna plata tužilaca iznosi:
a) Za tužioce Tužilaštva Bosne i Hercegovine: 3.800 KM.
b) Za šefove odsjeka Tužilaštva Bosne i Hercegovine: 4.000 KM.
c) Za glavnog tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine: 4.400 KM.
Član 5.
Dodatak na radni staž
Osnovna mjesečna plata svakog sudije i tužioca iz člana 2. odnosno 3. i 4. ovog Zakona povećava se za 0,5% za svaku punu godinu radnog staža, najviše do 40 godina.
Član 6.
Regulisanje osnovne mjesečne plate
1. Plate propisane članom 2., 3. i 4. ovog Zakona neće se povećavati sve dok prosječna mjesečna neto plata u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne ili ne pređe iznos od 800 KM.
2. Počevši od godine koja uslijedi nakon godine u kojoj prosječna mjesečna neto plata u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu po prvi put dostigne ili pređe iznos od 800 KM, osnovna mjesečna plata sudija i tužilaca propisana članom 2. odnosno 3. i 4. će se godišnje korigovati za procenat povećanja prosječne mjesečne neto plate u Bosni i Hercegovini.
3. Procenat povećanja iz stava 2. ovog člana izračunat će se tako što će se uporediti prosječna mjesečna neto plata u Bosni i Hercegovini za kalendarsku godinu sa prosječnom mjesečnom neto platom u Bosni i Hercegovini iz prethodne kalendarske godine.
4. U slučaju da se u nekoj godini prosječna mjesečna neto plata u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu smanji, osnovna mjesečna plata sudija i tužilaca ostaje ista i neće se ponovo povećavati sve dok prosječna mjesečna neto plata u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne najviši nivo od prvog povećanja plata u skladu sa stavom 2. ovog člana. Nakon toga, plate sudija i tužilaca se povećavaju u skladu sa stavom 2. ovog člana.
5. Prosječna mjesečna neto plata je ona plata koju objavi Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine.
Član 7.
Radno vrijeme
1. Broj radnih sati za sudije i tužioce je 40 sati sedmično.
2. Ukoliko sudija odnosno tužilac radi pola radnog vremena, a u skladu sa posebnim zakonom ili propisima, osnovna mjesečna plata iz člana 2. odnosno 3. i 4. ovog zakona, korigovaće se u skladu sa brojem odrađenih dana u odnosu prema broju redovnih radnih dana za taj mjesec.
Član 8.
Plaćeni godišnji odmor i odsustvo za zadovoljavanje vjerskih potreba
1. Sudije i tužioci imaju pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana.
2. Pored prava na godišnji odmor definisanog u stavu 1. ovog člana, sudije i tužioci imaju pravo na dva plaćena i dva neplaćena dana odmora godišnje za zadovoljenje vjerskih potreba.
3. Svi sudije i tužioci imaju pravo na neto naknadu za godišnji odmor u iznosu od 50% osnovne mjesečne plate iz tačke a) člana 2 ovog Zakona.
4. Neto naknada za godišnji odmor iz stava 3. ovog člana plaća se kao dodatak na redovnu platu u julu svake godine, bez obzira na to kada se uzima godišnji odmor.
5. Plaćeni godišnji odmor za svakog sudiju i tužioca bit će regulisan planom godišnjih odmora kojeg će odrediti predsjednik suda ili glavni tužilac na godišnjoj bazi u skladu sa propisima o unutrašnjem poslovanju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine odnosno Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
Član 9.
Vanredno plaćeno odsustvo
Pored godišnjeg odmora i odsustva za zadovoljavanje vjerskih potreba regulisanog članom 8. ovog Zakona, sudije i tužioci imaju pravo na sedam plaćenih dana odmora u kalendarskoj godini kako slijedi:
(i) U slučaju ženidbe/udaje: 5 dana;
(ii) U slučaju smrti bliskog srodnika (supružnika, partnera, majke, oca, očuha, maćehe, djeteta, pastorka/pastorke, brata, sestre, polubrata, polusestre): 3 dana;
(iii) U slučaju smrti manje bliskog srodnika (dede, bake ili bliskog srodnika bračnog druga ili partnera): 1 dan;
(iv) U slučaju rođenja djeteta: 2 dana;
(v) U slučaju selidbe iz stalnog prebivališta u drugo prebivalište: 1 dan.
Član 10.
Plaćeno odsustvo
1. Visoko sudsko i tužilačko vijeće može odlučiti da sudija odnosno tužilac nastavi primati svoju platu tokom odsustva koje mu odobri Visoko sudsko i tužilačko vijeće u skladu sa članom 17. tačkom 13. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 25/04).
2. Visoko sudsko i tužilačko vijeće u saradnji sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine donosi propise u vezi sa okolnostima pod kojim sudija odnosno tužilac nastavlja primati platu tokom odsustva definiranog u stavu 1. ovog člana.
Član 11.
Naknada prilikom odlaska u penziju
Sudije i tužioci imaju pravo na jednu osnovnu mjesečnu platu kao naknadu prilikom odlaska u penziju, kao što je to propisano u članu 2. odnosno 3. i 4. ovog zakona.
Član 12.
Zdravstveno osiguranje i bolovanje
Sudije i tužioci imaju pravo na zdravstveno osiguranje i bolovanje u skladu sa važećim Zakonom o zdravstvenom osiguranju u Republici Srpskoj ili u Federaciji Bosne i Hercegovine, zavisno od stalne adrese prebivališta sudije ili tužioca.
Član 13.
Penzijsko i invalidsko osiguranje
Sudije i tužioci imaju pravo na penzijsko i invalidsko osiguranje u skladu sa važećim Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju u Republici Srpskoj ili u Federaciji Bosne i Hercegovine, zavisno od stalne adrese prebivališta sudije ili tužioca.
Član 14.
Naknada za putne troškove
Visoko sudsko i tužilačko vijeće u saradnji sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine donosi propise u vezi sa okolnostima pod kojim sudija odnosno tužilac ima pravo na naknadu za putne troškove nastale tokom obavljanja službenih dužnosti (dnevnice, prevoz i smještaj) i iznosu te naknade. Za Ustavni sud Bosne i Hercegovine te propise donosi Ustavni sud Bosne i Hercegovine u saradnji sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine.
Član 15.
Naknada za troškove edukacije
Sudije i tužioci imaju pravo na naknadu za troškove nastale u toku edukacije u skladu sa propisima o unutrašnjem poslovanju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine odnosno Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
Član 16.
Naknada za upućivanje u drugi sud sa ili bez pristanka sudije
U slučaju upućivanja sudije da vrši dužnost sudije u drugom sudu u skladu sa članom 50. ili 51. Zakona o visokom sudskom i tužilačkom vijeću, taj sudija ima pravo na naknadu za troškove u skladu sa odredbama koje donese Visoko sudsko i tužilačko vijeće u saradnji sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine.
III
PLATE, NAKNADE I DRUGA MATERIJALNA PRAVA ZA ODREĐENE KATEGORIJE STRUČNOG OSOBLJA
Član 17.
Osnovna mjesečna plata
Osnovna mjesečna plata sljedećeg stručnog osoblja iznosi:
a) Za generalnog sekretara Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i direktora Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine: 3.800 KM.
b) Za registrara Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, registrara Suda Bosne i Hercegovine i zamjenika direktora Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine: 3.400 KM.
c) Za generalnog sekretara Suda Bosne i Hercegovine i sekretara Tužilaštva Bosne i Hercegovine, te disciplinskog tužioca Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine: 3.000 KM
d) Za šefove odjela Ustavnog suda Bosne i Hercegovine: 2.800 KM.
e) Za više pravne savjetnike Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, šefove odjela i više pravne savjetnike Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine: od 2.400 do 2.600 KM.
f) Za pravne savjetnike Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pomoćnika generalnog sekretara Suda Bosne i Hercegovine, pravne savjetnike Suda Bosne i Hercegovine i pravne savjetnike i zamjenike šefova odjelâ Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine: od 1.900 do 2.400 KM.
g) Za stručne saradnike Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, stručne saradnike i sekretare odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, stručne saradnike/pomoćnike tužilaca u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, pravnike/stručno osoblje Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine: od 1.200 do 1.800 KM:
2. Kriteriji za utvrđivanje plata u rasponima propisanim u stavu 1 (e), 1(f) i 1(g) ovog člana uređuju se internim propisima institucija.
Član 18.
Druge naknade i materijalna prava
1. Članovi 5. do 7., član 8. stavovi 2., 4., i 5., član 9. i članovi 11. do 15. ovog Zakona primjenjuju se na sve kategorije osoblja iz člana 17. ovog Zakona.
2. Kategorije osoblja iz stavova 1(a) do 1(e) člana 17. ovog Zakona imaju pravo na 30 dana plaćenog godišnjeg odmora.
3. Kategorije osoblja iz stavova 1(f) i 1(g) člana 17. ovog Zakona imaju pravo na 25 dana plaćenog godišnjeg odmora.
4. Sve kategorije osoblja iz člana 17. imaju pravo na neto naknadu za godišnji odmor u iznosu od 50% od njihove osnovne mjesečne plate utvrđene u članu 17.
IV
ZAVRŠNE ODREDBE
Član 19.
Stavljanje odredbi van snage
Odredbe sadržane u drugim zakonima, propisima ili odlukama na nivou Bosne i Hercegovine koje su u suprotnosti s odredbama ovog zakona prestaju da važe danom stupanja na snagu ovog zakona.
Član 20.
Objavljivanje i stupanje na snagu
Ovaj zakon stupa na snagu 1. januara 2006. godine.