Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) prethodno pomenutog Sporazuma, prema kojem visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI. 2. Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa podstavom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Uvjeren u suštinski značaj koji za Bosnu i Hercegovinu ima nastojanje da se ojača i slijedi vladavina zakona kako bi se stvorila osnova za privredni rast i strane investicije;
Imajući u vidu Kominike Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira od 2. i 3. decembra 2004. godine u kojem je Upravni odbor izrazio svoju podršku radu domaćih i međunarodnih sudija i tužilaca u Bosni i Hercegovini, naglašavajući da efikasno provođenje pravde, kao jedan od ključnih osnova poslijeratnog oporavka Bosne i Hercegovine, zavisi od funkcionalnog i adekvatno nagrađenog pravosuđa;
Konstatirajući nadalje da Upravni odbor “potpuno podržava hitnu potrebu za revizijom plata u pravosuđu kako bi se osigurala odgovarajuća raspodjela finansijskih sredstava, te omogućio efikasan rad pravosudnog sistema”;
Uočavajući potrebu da se zaustavi dalje povećanje plata za sudije i tužioce do stupanja na snagu novog zakona kojim će se regulirati ove plate,
Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, donosim sljedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine
(Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 22/00, 20/01, 37/01, 57/01 i 63/03),
koji je priložen kao sastavni dio ove Odluke.
Ovaj zakon se objavljuje na službenoj web-stranici Ureda visokog predstavnika i stupa na snagu odmah kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se bez odlaganja u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo , 13. decembar 2004. god. Paddy AshdownVisoki predstavnik
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDIJSKOJ I TUŽILAČKOJ FUNKCIJI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
Član 1
U Zakonu o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 22/00, 20/01, 37/01, 57/01 i 63/03) stav 1 člana 35 se mijenja i glasi:
“Početna osnovica za izračunavanje sudijskih plata ili plata zamjenika tužioca za sve sudije i zamjenike tužioca je jednaka i iznosi 2,5 prosječne neto plate zaposlenika u FBiH za mjesec decembar 2003. godine.”
Član 2
Ovaj Zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje.