11.06.2001 OHR Brcko

Komentar supervisora za Brcko, Hery L. Clarke-a na skupstinsko razmatranje Zakona o osnovnom i srednjoskolskom obrazovanju, 9. juna 2001. godine

Nazalost, Skupstina Brcko Distrikta nije usvojila Zakon o obrazovanju, uprkos njegovoj vaznosti za predstojecu narednu skolsku godinu. Vodjena je, medjutim, debata o predlozenim amandmanima. Skupstina je odlucila da se ovaj Zakon ponovo razmatra na sljedecoj sjednici. Do tada ce (a) Vlada Brckog pripremiti opsti plan za implementaciju Zakona, i (b) poslanici Skupstine imati vise prilika da pregovaraju o predlozenom amandmanu na clan 9. koji se odnosi na jezik. Ovaj amandman predstavlja prijetnju razvoju integrisanog, skolstva bez diskriminacije.

Tokom skupstinske sjednice 9. juna, poslanici SDS-a su rekli da ne mogu da se sloze sa tekstom Zakona ako se ne usvoji njihov amandman na clan 9. Njihovim amandmanom se trazi da roditelji odredjuju jezik na kome ce se odvijati nastava, te da ukoliko uslovi nalazu, nastavnik je duzan djacima objasniti jezicke razlike na druga dva jezika. Ovakav stav nije bio prihvatljiv za poslanike bosnjacke nacionalnosti. Poslanici, naravno, imaju pravo da predlazu ili odbijaju zakone i amandmane na zakone i od njih se to i ocekujejih se to i ocekuje.

Aneks Konacne arbitrazne odluke od 18. avgusta 1999. godine u jednom dijelu glasi:

“Š Supervizor ce izvrsiti integraciju obrazovnog sistema Distrikta, uskladiti nastavne planove i programe unutar Distrikta, i osigurati uklanjanje nastavnog materijala za koji on smatra da nije dosljedan ciljevima stvaranja demokratskog multi-etnickog drustva u DistriktuŠ Svaki stanovnik Distrikta ima jednak pristup odgovarajucem obrazovanju bez diskriminacije, a i nastavnicko osoblje se zaposljava takodje bez diskriminacije. Supervizor je taj koji donosi konacnu odluku o pitanjima kao sto su ova za cijelo vrijeme supervizijeŠ”

Amandman koji je predlozio SDS ne zadovoljava ove zahtjeve. 1. Nastava na samo jednom jeziku, u ucionici sa djecom koja govore razlicitim jezicima, ne predstavlja jednak pristup obrazovanju. Takva diskriminacija je takodje nedosljedna Statutu Distrikta i drugim odredbama prijedloga Zakona o obrazovanju, i clan 9. ovog Zakona to ne smije podrzati. Nastavnici moraju imati slobodu da svako dijete uce na najbolji nacin koji smatraju prikladnim, koristeci vise od jednog jezika ukoliko je to neophodno. Argument SDS-a da ce druge etnicke grupe imati istu priliku da vrse diskriminaciju prema manjinama u drugim skolama, nema osnova, jer svaki stanovnik mora imati jednak pristup obrazovanju.

2. Uskladjeni nastavni plan i program vec doam vec dozvoljava ucenje tri jezika u odvojenim razredima. Predlozeni amandman SDS-a uskracuje upotrebu jezika u opstim predmetima, iako su radne grupe za uskladjivanje nastavnog plana i programa vec donijele zakljucak da, uzevsi u obzir bliskost tri jezika, ne postoji prakticna prepreka da razlicite grupe nastavu pohadjaju zajedno ­ kako je to radjeno prije proslog rata.

3. Dajuci roditeljima ovlastenje da odrede koji jezik ce se koristiti u ucionicama (ili mozda i cijelim skolama), oni roditelji koji su ekstremni nacionalisti bi bili u poziciji da uznemiravaju nastavnike i ometaju nastavu u integrisanim razredima. U nekim srednjim skolama, ovakvo stanje bi moglo sprijeciti formiranje integrisanih razreda.

4. Roditelji ucenika osnovnih skola, koji zele da njihova djeca uce na svom jeziku, osjecali bi se obaveznim da, u zavisnosti od lokacije skole, zive u onim podrucjima gdje predstavljaju vecinu. Ovo bi ometalo proces povratka i vjerovatno dovelo do otpora medju manjinskim narodima da ostvaruju imovinska prava.

Nakon nekoliko sati provedenih slusajuci objasnjenja za predlozeni amandman, jasno mi je da je ovo pokusaj SDS-a da zadrzi jednonacionalne i jednojezicne skole. To bi cak moglo dovesti do toga da djaci koji su manjina u razredu budu primorani da napuste one osnovne skole u kojima je vec doslo do odredjene integracije. Ne uspijevajuci u tomeu tome, SDS prijeti da blokira zakon u cjelini.

Vjerujem da je vazno da javnost Brcko Distrikta zna da je moja pravna i moralna obaveza da odbijem ovaj amandman kao i svaki drugi pravni ili administrativni akt koji bi bilo kojem stanovniku Distrikta mogao uskratiti jednak pristup obrazovanju, ili koji je takav da ometa proces integracije skolstva u Distriktu.