11.09.2008 OHR

Banja Luka nema odgovora na Stankovićev bijeg

Radovan Stanković je osuđeni silovatelj i mučitelj. On nije izrazio kajanje za zločine koje je počinio, a njegov bijeg iz zatvora je dokaz, ako bi bio potreban, da on ne prihvata zlo koje je počinio niti pravdu svoje kazne. Umjesto toga, on je upućivao uvrijedljiva i prijeteća pisma zvaničnicima pravosuđa u BiH. 

Petnaest mjeseci nakon bijega Radovana Stankovića iz zatvora u Republici Srpskoj, visoki zvaničnici RS su javno izjavljivali, kao odgovor na privatnu prepisku, da niko nije odgovoran, niko se ne smatra odgovornim i da nikakve radnje nisu potrebne da se nađe počinilac krivičnih djela koji još uvijek predstavlja opasnost za sve oko sebe.

U nedavnim javnim izjavama, predsjednik RS Rajko Kuzmanović, premijer RS Milorad Dodik i ministar pravde Džerard Selman nisu se obavezali na ponovno hvatanje Stankovića, niti da pozovu na odgovornost one koji su krivi za njegovo bjekstvo. Umjesto toga, oni su činjenicu da svi oni koji su imali veze sa bijegom i dalje rade u Kazneno-popravnom zavodu Foča nastojali prikriti tvrdeći da se postojanje RS dovodi u pitanje. Ako vlasti u RS ne podržavaju Stankovićeve zločine, onda ne bi trebale imati nikakvih dilema da trebaju preduzeti ozbiljne mjere u cilju njegovog vraćanja u zatvor i pozvati na odgovornost sve one koji su krivi za njegov sramotni bijeg.  

Predmet Stanković je bio prvi predmet koji je prebačen sa Međunarodnog krivičnog tribunala u Hagu na Bosnu i Hercegovinu, kao dio strategije okončanja rada ovog Tribunala. Kao takav, ovaj predmet je bio znak povjerenja u pravosudni sistem BiH. Nažalost, Stankovićev bijeg iz zatvora u Foči iznio je na vidjelo nekoliko nedostataka entitetskih kaznenih sistema.

Ovo nije samo pitanje koje se tiče Republike Srpske. U julu 2007. godine, visoki predstavnik je donio izmjene i dopune Zakona o izvršenju krivičnih sankcija BiH kako bi osigurao da se prema zatvorenicima, koji su osuđeni prema državnom zakonu i koji služe kazne u entitetskim zatvorima, primjenjuje odgovarajući strožiji režim. Visoki predstavnik svjesno nije donio izmjene i dopune zakona na entitetskom nivou kako bi entitetima dao priliku da demonstriraju svoju opredjeljenost u ovoj oblasti. Federacija BiH ni do sada nije izmijenila relevantne odredbe odgovarajućih zakona, što je omogućilo da osuđeni ratni zločinci koji služe kazne u zatvorima u Federaciji BiH nezakonito koriste odsustva bez nadzora, o čemu je prvi zamjenik visokog predstavnika u nekoliko navrata pisao ministru pravde Federacije BiH.

Uprkos svoj njihovoj tobožnjoj zapanjenosti, na organima Republike Srpske je i dalje obaveza da opovrgnu svaki pomen kolektivne odgovornosti tako što će osigurati da Radovan Stanković i drugi koji su osuđeni za ratne zločine odsluže svoje pune zatvorske kazne i da se pozabave sistemskim problemima koji su i dalje korijenski uzrok njegovog bijega.