Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku dana u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir član II.1.(d) prethodno navedenog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije o implementaciji mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o implementaciji civilnog dijela mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada procijeni da je to neophodno” o određenim pitanjima uključujući (prema tački (c) ovog stava) “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Uz uvažavanje stava I.2.a Zaključaka donesenih na navedenoj konferenciji u Bonu kojima se potvrđuje “da je nepristrasno i nezavisno pravosuđe” od “suštinskog značaja za vladavinu prava i pomirenje u Bosni i Hercegovini”, da proces imenovanja sudija i tužilaca mora biti zasnovan na sposobnostima;
Imajući na umu stav 12. 1. Deklaracije koju je donijelo Vijeće za implementaciju mira na sastanku održanom u Madridu 16. decembra 1998. godine, u kojem je jasno rečeno da Vijeće smatra da je uspostava pravne države, u koju svi građani imaju povjerenja, preduvjet za trajni mir te za samoodrživu ekonomiju koja može da privuče i zadrži i strane i domaće ulagače;
Konstatirajući da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira u svom kominikeu donesenom u Sarajevu 31. jula 2002. godine pozvao organe vlasti da pomognu u blagovremenom uspostavljanju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i u prestrukturiranju sudskog i tužilačkog sistema;
Imajući u vidu izjavu Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira od 5. marta 2004. godine, kojom je Upravni odbor u cijelosti podržao “proces visokih sudskih i tužilačkih vijeća kao najbolju priliku za ovu zemlju da uspostavi moderno, nezavisno i multietničko pravosuđe i postigne evropske standarde u ovoj oblasti”;
Imajući isto tako u vidu da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira, u kominikeu donesenom nakon sastanka u Sarajevu 23. juna 2006. godine, “apelirao na organe vlasti BiH da se disciplinirano i efikasno pozabave ključnim reformama u oblasti vladavine prava, uključujući stalnu podršku jakom i neovisnom pravosuđu i radu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća”;
S obzirom da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 20. oktobra 2006. godine, s razočarenjem konstatirao pokušaje političara da naruše nezavisnost i efikasnost sudija i tužilaca, ali iskazao povjerenje u spremnost institucija Bosne i Hercegovine da riješe ovaj problem, te posebno podržao Visoko sudsko i tužilačko vijeće u nastojanjima da osigura da sudije i tužioci budu oslobođeni i zaštićeni od političkog uplitanja u njihov rad;
Konstatirajući da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 31. oktobra 2007. godine pozvao na dalje jačanje državnih institucija i još jednom izrazio zabrinutost zbog najava da bi se određene reforme mogle jednostrano poništiti entitetskim odlukama o povlačenju nadležnosti koje su već ranije prenesene na državu;
Potvrđujući odredbu Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 25/04, 93/05 i 48/07), Član 91., stav (7) kojom se predviđa angažiranje međunarodnih eksperata za rad u Vijeću;
Prisjećajući se ranijih odluka visokog predstavnika od 3. juna 2004. godine, 3. juna 2005. godine, 26. januara 2006. godine, 1. avgusta 2006. godine i 15. juna 2007. godine o imenovanju članova i savjetnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, te Odluku kojom se produžava mandat gospodina Svena Mariusa Urkea na dužnosti međunarodnog člana Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine od 25.juna 2008. godine;
Upoznat s jednoglasnom odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine da se zatraži produženje mandata međunarodnog člana Vijeća, g. Svena Mariusa Urkea, donesenom 14. oktobra 2009. godine i pratećeg pisma predsjednika Vijeća gospodina Milorada Novkovića od 26. oktobra 2009. godine;
Naglašavajući da je profesionalno i nezavisno pravosuđe ključni uslov za euro-atlantsku integraciju Bosne i Hercegovine, te da Visoko sudsko i tužilačko vijeće ima temeljnu ulogu u osiguranju održavanja nezavisnog, nepristrasnog i profesionalnog pravosuđa;
Konstatirajući da je Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i dalje potrebna podrška kako bi se nadalje sačuvalo od stalnih izazova njegovoj ulozi i nezavisnosti;
Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću
ODLUKU
o daljem produženju mandata međunarodnog člana Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine i imenovanju Svena Mariusa Urkea da taj mandat izvršava
Član 1.
(Produženje mandata)
Ovom Odlukom određuje se produženje mandata međunarodnog člana Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine.
Član 2.
(Mandat)
Međunarodni član Vijeća može biti član internih tijela Visokog sudskog i tužilačkog vijeća u skladu sa Zakonom o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine i Poslovnikom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.
Član 3.
(Rok produženja)
Mandat međunarodnog člana Vijeća prestaje 31. decembra 2012. godine.
Član 4.
(Sven Marius Urke kao međunarodni član)
(1) Mandat međunarodnog člana iz čl. 1., 2. i 3. ove Odluke izvršavat će Sven Marius Urke.
(2) U slučaju da Sven Marius Urke ne može izvršavati mandat međunarodnog člana Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, Vijeće će imenovati međunarodnog člana, uz uvjet da su osigurana sredstva potrebna za izvršavanje tog mandata.
Član 5.
(Stupanje na snagu)
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 14. decembar 2009. Dr. Valentin Inzko
Visoki predstavnik