Samo u posljednjih deset dana bili smo svjedoci niza političkih manevara koji su nam oduzeli mnogo vremena i energije (a i javnih sredstava u nekim slučajevima), a koji nisu donijeli ništa pozitivno građanima BiH.
Prošle sedmice, Skupština opštine Srebrenica, na inicijativu koja bez sumnje izlazi iz okvira njenih ustavnih ovlaštenja, usvojila je rezoluciju o izdvajanju iz Republike Srpske.
Iste te sedmice, načinjen je i pokušaj imenovanja nove Vlade Federacije i to dva dana prije nego što je OHR trebao da završi proces provjere, koji predstavlja već etabliran i efikasan način da se, u nedostatku domaćeg zakona na entitetskom nivou, osigura da se onima koji su osobno neodgovarajući za vršenje ministarske funkcije to i onemogući. To je proces čije provođenje je i zvanično zatražila predsjednica Federacije Borjana Krišto.
Pored toga, dok je Mostar obilježavao treću godišnjicu gradskog statuta, koji sadrži jasne mjere koje treba poduzeti da se usluge građanima u ovom gradu pružaju na pravičan, svrsishodan i održiv način, razni mostarski političari javno su lamentirali nad činjenicom da u protekle tri godine nisu uspjeli osigurati perspektivu boljeg života ovom gradu.
Svi ovi slučajevi dijele nešto zajedničko – oni pokazuju da se političari usredsređuju na probleme a ne na rješenja. Ja vjerujem da je razlog to što oni tek treba da shvate da nije važno gdje se nalaziš – nego kuda želiš ići i kako namjeravaš tamo stići.
U svakom od ova tri primjera postoji širok politički sporazum oko toga gdje želimo ići. Rezultat koji želimo postići je da
- se obnova privrede u Srebrenici (poljoprivredni projekti i investicije u laku industriju su uspješni, ali nisu dovoljno iskorišteni od strane lokalnih organa na način da se pretvore u velike mogućnosti obnove cijele zajednice) i realizacija projekata koji su primjereni rješavanju tragičnih događaja koji su se tamo odigrali (da se vidi da se provodi pravda zajedno sa projektima u oblasti obrazovanja, spomeničke kulture i pomirenja) postave na zdrave temelje i dalje proširuju;
- Vlada Federacije – nakon petomjesečnog odugovlačenja koje je prouzrokovano isključivo stranačko-političkim igrama oko ministarskih pozicija – može konačno da se pozabavi suzbijanjem nezaposlenosti, pružanjem odgovarajućih socijalnih usluga i podizanjem životnog standarda;
- da Mostar okonča proces ujedinjenja i u potpunosti iskoristi svoju pripadnost svjetskoj kulturnoj baštini i postane pokretačka snaga turizma i proizvodnje za ekonomiju jugoistočnih dijelova Bosne i Hercegovine, i konačno, cijele zemlje.
Da li nas je rezolucija Skupštine opštine Srebrenica o izdvajanju dovela bliže ovom cilju?
Da li nas je pokušaj konstituiranja Vlade Federacije bez procesa provjere doveo bliže ovom cilju?
Da li nas je beskonačno natezanje mostarskih političara dovelo bliže ovom cilju?
U svim ovim slučajevima, odgovor je ne.
Ovi manevri nisu donijeli ništa a odnijeli su dosta vremena i energije – vremena i energije koje građani s pravom žele da se bolje iskoriste.
Sve političke stranke tvrde da “oni drugi” stvaraju problem (u svakom od gore navedenih primjera, stranke su bile posebno žustre u upiranju prstom), ali ovo je samo isprika da se ništa ne čini, isprika da se čak ne traže ni rješenja u dobroj namjeri. Efikasni političari sebi postavljaju pitanja koja dovode do novih pristupa a ne novih optužbi: ako drugi stvaraju prepreke, šta ja radim na tome da ih promijenim? Šta ja činim na tome da ih uvjerim da budu razumni? Šta ja činim na tome da ih vodim ka rješenju koje svi želimo?
Srebrenica zaslužuje bolje; Mostar zaslužuje bolje; građani Federacije zaslužuju bolje – kao i cijelo stanovništvo Bosne i Hercegovine.
A i političari će uspjeti bolje – suprotno onom što smo vidjeli proteklih dana – ako se usredsrede na to gdje svi želimo ići i kako tamo dospjeti, umjesto da troše vrijeme, energiju i javna sredstva na politiku prazne priče.
Christian Schwarz-Schilling je visoki predstavnik međunarodne zajednice i specijalni predstavnik EU u Bosni i Hercegovini.