Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku dana u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi s implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi s tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI .2) “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta kao i nesmetano funkcioniranje zajedničkih institucija”;
Podsjećajući da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda više puta potvrdilo, putem svojih rezolucija usvojenih u skladu s poglavljem VII Povelje Ujedinjenih naroda, da uloga visokog predstavnika kao konačnog autoriteta u zemlji u pogledu implementacije Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir obuhvata “ovlast da donese obavezujuće odluke, kada procijeni da je to neophodno, o određenim pitanjima, kako je to obrazložilo Vijeće za implementaciju mira u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine”;
Uvjeren da se korištenje tih ovlasti pokazalo prijeko potrebnim u sprečavanju opstrukcije implementacije Općeg okvirnog sporazuma za mir;
Uzimajući u obzir i sve odgovarajuće rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, a posebno Rezoluciju br. 1503 od 28. avgusta 2003. godine i Rezoluciju br. 1534 od 26. marta 2004. godine kojima je Vijeće sigurnosti apeliralo na sve države da intenziviraju saradnju i pruže svu potrebnu pomoć Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), naročito radi dovođenja Radovana Karadžića i Ratka Mladića, (…) i ostalih optuženika pred MKSJ;
Konstatirajući da Bosna i Hercegovina i dalje ima međunarodne i domaće obaveze prema MKSJ-u koje još uvijek nisu u cijelosti ispunjene;
Prisjećajući se da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira na sastanku održanom u Sarajevu 25. juna 2008. godine pozvao nadležne organe unutar i van Bosne i Hercegovine da ispoštuju svoje obaveze koje imaju prema Općem okvirnom sporazumu za mir i šire obaveze prema međunarodnom pravu tako što će u potpunosti sarađivati sa MKSJ-om, imati proaktivnu ulogu u hapšenju svih preostalih optuženika – uključujući Radovana Karadžića i Ratka Mladića – bez daljeg odlaganja, razbijati njihove mreže podrške i osigurati njihov transfer u Hag;
Žaleći što određeni broj osoba optuženih u skladu s članom 19. Statuta MKSJ-a čak do danas uspijeva da izbjegne pravedno krivično gonjenje, i što to izbjegavanje pravednog krivičnog gonjenja ne bi bilo moguće bez pomoći drugih lica;
Imajući u vidu da je kao posljedica te pomoći izvršena opstrukcija implementacije Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;
Uzimajući u obzir naloge visokog predstavnika izdane tokom 2003. i 2004. godine, kojim se blokiraju bankovni računi (nalozi o blokiranju) lica osumnjičenih za doprinos mrežama za podršku koje su omogućile optuženim ratnim zločincima da izbjegavaju hapšenje;
Duboko uvjeren da su prethodni nalozi visokog predstavnika o blokiranju bili neophodni i korisni u pomaganju da se oslabe finansijske mreže koje su pružale podršku optuženim ratnim zločincima;
Imajući na umu izjavu Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira danu u junu 2005. godine, u kojoj je isti izrazio svoju “namjeru da nastavi proces prijenosa nadležnosti na vlasti Bosne i Hercegovine (…). Krajnja tačka tog procesa će predstavljati važnu prekretnicu u razvoju Bosne i Hercegovine –trenutak u kojem BiH preuzima odgovornost za svoju sudbinu u svoje ruke i kreće naprijed putem koji vodi ka integraciji u Evropsku uniju;”
Prepoznajući napredak koji su ostvarile vlasti u Bosni i Hercegovini u uspostavi zakonodavnog okvira i domaćih institucija za praćenje i izvršavanje finansijskih sankcija izrečenih licima osumnjičenim za pružanje finansijske podrške licima optuženim za ratne zločine;
Nadalje prepoznajući potrebu da se periodično preispitaju ranije odluke visokog predstavnika u cilju da se osigura da odredbe iz tih odluka i dalje budu relevantne i efikasne;
Izvršivši takvo preispitivanje i ocjenjivanje i zaključivši da su, uz određene revizije, raniji nalozi o blokiranju i dalje relevantni i neophodni za implementaciju Općeg okvirnog sporazuma za mir i za punu integraciju Bosne i Hercegovine u euro-atlantske integracije;
Uvjeren međutim da se revizijom naloga o blokiranju može na domaće institucije efikasno prenijeti jedan dio odgovornosti za praćenje i izvršavanje sankcija protiv osumnjičenih pripadnika mreža podrške ratnim zločincima;
Konstantno svjestanpotrebe održavanja srazmjerne ravnoteže između općeg dobra i individualnih prava kao i potrebe za politikom kojom se ide ukorak s promjenama u političkim okolnostima;
Zbog naprijed iznesenih razloga, visoki predstavnik ovim donosi sljedeću:
ODLUKU
O REVIDIRANJU NALOGA KOJIMA SE BLOKIRAJU SVI BANKOVNI RAČUNI KOJE POSJEDUJU, ČIJI SU IMAOCI ODNOSNO KOJI GLASE NA IME ODREĐENIH LICA
[Nalozi br. 01/03 i 02/03 od 7. marta 2003. godine, br. 05/03 do 18/03 od 7. jula 2003. godine, br. 19/03 do 28/03 od 9. februara 2004. godine, br. 29/04 i 30/04 od 30. juna 2004. godine, br. 31/04 od 2. jula 2004. godine i br. 32/04 do 37/04 od 16. decembra 2004. godine]
Član 1.
(Kontinuitet postojećih naloga o blokiranju)
Svi bankovni računi blokirani ranijim nalozima visokog predstavnika ostaju blokirani i neće biti dopuštene nikakve transakcije, bilo deponovanja bilo podizanja sredstava, preko ovih blokiranih računa sve dok se ne ispuni jedan od uslova predviđenih u članu 7. ove Odluke ili dok visoki predstavnik ne odluči drugačije. Spisak lica čiji su bankovni računi blokirani Odlukom visokog predstavnika priložen je uz ovu Odluku u Dodatku A.
Član 2.
(Jedini novi račun)
(1) Agencija za bankarstvo Republike Srpske odnosno Agencija za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine će svaka u svojoj nadležnosti obavijestiti licencirane banke o tome da je licima navedenim u Dodatku A dozvoljeno da otvore jedini novi bankovni račun na teritoriji Bosne i Hercegovine (pravilo tzv. jedinog računa). Svaka od entitetskih agencija za bankarstvo dužna je primjenjivati pravilo jedinog računa u okviru svoje teritorijalne nadležnosti.
(2) Na bankovni račun otvoren u skladu s ovlaštenjem iz ove Odluke mogu stizati elektronski depoziti na ime uplate plaća od poslodavca u korist imaoca računa. Nijedan depozit iz izvora različitih od onih koji su namijenjeni za plaće ne može se deponovati na novom računu niti se može deponovati gotovina.
(3) Uvođenje pravila jedinog računa, propisanog u st. 1. i 2. ovog člana, izričito se proglašava neophodnim kako bi se spriječilo finansiranje aktivnosti kojima se opstruira ili prijeti da se opstruira provedba Općeg okvirnog sporazuma za mir.
(4) Povrede pravila jedinog računa će se sankcionirati u skladu s odredbama člana 4. važećeg Zakona o Agenciji za bankarstvo, kojim se dopušta preduzimanje mjera protiv banaka ili pojedinih imalaca računa s ciljem sprečavanja finansiranja aktivnosti kojima se opstruira ili prijeti da se opstruira provedba Općeg okvirnog sporazuma za mir.
Član 3.
(Podizanje sredstava s jedinog računa)
(1) Lice navedeno u Dodatku A koje otvori račun u skladu s ovom Odlukom (imalac računa) dužno je izvijestiti Finansijsko-obavještajno odjeljenje (FOO) Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) o svakom podizanju sredstava sa tzv. jedinog računa radi plaćanja izdataka koji ne spadaju u osnovne životne troškove, ukoliko je iznos tih podignutih sredstava veći od stotinu (100) konvertibilnih maraka.
(2) U osnovne životne troškove ubrajaju se plaćanja za živežne namirnice, najamninu ili zakupninu odnosno hipoteku za stambeni prostor, lijekove i medicinski tretman, poreze, premije osiguranja i komunalne troškove.
(3) Neprijavljivanje izdataka u skladu sa stavom (1) ovog člana predstavlja pretpostavku da imalac računa pokušava da izbjegne odredbe naloga o blokiranju. FOO će obavijestiti relevantnu entitetsku agenciju za bankarstvo o svakom pokušaju izbjegavanja odredaba naloga o blokiranju, koji se može sankcionirati na osnovu relevantnog entitetskog zakona o agencijama za bankarstvo.
Član 4.
(Zahtjev za dostavu informacija u skladu s entitetskim zakonima o agencijama za bankarstvo)
(1) Relevantna entitetska agencija za bankarstvo može zahtijevati informacije od imaoca računa u pogledu deponovanih i podignutih sredstava ukoliko agencija za bankarstvo smatra da je imalac računa postupio s namjerom ili iz nehaja na način koji dovodi do izbjegavanja ili do pokušaja izbjegavanja ove Odluke.
(2) Nepostupanje imaoca računa u skladu sa zahtjevom za informacije podnesenim u skladu s ovim članom predstavlja pretpostavku da imalac računa pokušava da izbjegne odredbe naloga o blokiranju te vodi ka podvrgavanju imaoca bankovnog računa sankcijama prema članu 4. važećeg entitetskog zakona o agenciji za bankarstvo.
Član 5.
(Primjena odredaba Zakona o sprečavanju pranja novca)
(1) Lica navedena u Dodatku A smatrat će se “strankama ili licima sumnjive prirode” prema odredbi člana 7. stav (1) Zakona o sprečavanju pranja novca kao da su potvrđeni kao takvi u smjernicama koje donosi ministar sigurnosti prema članu 7, stav (1) tog zakona.
(2) Svi “obveznici” definirani u Zakonu o sprečavanju pranja novca dužni su identificirati i prijaviti finansijske transakcije koje se sklapaju s licima navedenim u Dodatku A.
(3) Pojedinosti o svim finansijskim transakcijama koje se sklapaju s licem navedenim u Dodatku A evidentiraju se u skladu s članom 8. i prijavljuju se FOO-u u skladu s članom 13, stav 1, tačka 1. Zakona o sprečavanju pranja novca. FOO može zahtijevati dodatne informacije od obveznika u skladu s članom 17. Zakona o sprečavanju pranja novca.
(4) Sve odredbe Zakona o sprečavanju pranja novca primjenjuju se na finansijske transakcije lica navedenih u Dodatku A i na “obveznike”, kako je utvrđeno u tom zakonu, s kojima oni sklapaju takve transakcije.
Član 6.
(Obaveza dostavljanja informacija FOO-u)
FOO može zahtijevati informacije, podatke i dokumentaciju od entitetskih agencija za bankarstvo i drugih organa u Bosni i Hercegovini, Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj, i Brčko Distriktu u skladu s članom 20. Zakona o sprečavanju pranja novca.
Član 7.
(Automatski prestanak primjene)
Ova Odluka zajedno s ranijim nalozima o blokiranju svih bankovnih računa koje posjeduju, čiji su imaoci odnosno koji glase na ime određenih lica prestaje da se primjenjuje deset (10) dana nakon:
a) pristizanja Ratka Mladića u Hag/MKSJ nakon njegovog hapšenja ili predaje nadležnim organima;
b) smrti Ratka Mladića potvrđene od strane MKSJ; ili
c) povlačenja optužnice protiv Ratka Mladića od strane Ureda tužioca /MKSJ-a.
Član 8.
(Pravno dejstvo)
(1) Ovom odlukom ne dovodi se u pitanje validnost naloga o blokiranju svih bankovnih računa koje posjeduju, čiji su imaoci odnosno koji glase na ime određenih lica. Njome se ne daje pravo licima čiji su bankovni računi blokirani Odlukom visokog predstavnika na obeštećenja po osnovu bilo koje naknade, drugih oblika neostvarenih novčanih beneficija ili privilegija odnosno statusa koji su izgubili kao rezultat navedenih naloga.
(2) Ništa u ovom članu neće se tumačiti na način da se šteti ili na drugi način utječe na primjenu Zakona o primjeni određenih privremenih mjera radi efikasnog provođenja mandata Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju te drugih međunarodnih restriktivnih mjera odnosno drugih propisa važećih u Bosni i Hercegovini.
Član 9.
(Pravne ovlasti)
(1) Ova Odluka donosi se u skladu s ovlastima danim visokom predstavniku u Aneksu 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir i ne donosi se supstituiranjem bilo kojeg domaćeg organa vlasti. Ova odluka izravno se primjenjuje. Svaka pojedinačna radnja potrebna radi provedbe ove Odluke smatrat će se propisno i na odgovarajući način preduzetom kako je prethodno navedeno.
(2) Radi otklanjanja sumnje, ovim se izričito izjavljuje i ukazuje da je ovdje sadržane odredbe Odluke, svaku pojedinačno i sve zajedno, utvrdio visoki predstavnik prema svom međunarodnom mandatu i da stoga ne podliježu iznošenju pred niti odlučivanju od strane sudova Bosne i Hercegovine ni sudova njenih entiteta ili bilo gdje drugdje.
Član 10.
(Objavljivanje i stupanje na snagu)
Ova Odluka objavljuje se u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine, Službenom glasniku Republike Srpske, Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine i Službenom glasniku Brčko Distrikta. Ova Odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 5. septembar 2008. godine Miroslav LajčakVisoki predstavnik
DODATAK
ODLUCI VISOKOG PREDSTAVNIKA BROJ 23/08
Nalozi visokog predstavnika kojim se blokiraju pojedinačni bankovni računi
07.03. 2003.
01/03 Momčilo Mandić
02/03 Milovan Bjelica
07.07.2003
05/03 Slavko Roguljić
06/03 Dragan Lalović
07/03 Dragan Spasojević
08/03 Milenko Vračar
09/03 Dragomir Vasić
10/03 Aleksandar Saša Karadžić
11/03 Luka Karadžić
12/03 Sonja Karadžić
13/03 Ljiljana Zelen Karadžić
14/03 Đojo Arsenović
15/03 Zvonko Bajagic
16/03 Bogdan Subotić
17/03 Žarko Nikolić
18/03 Jovan Đogo
09.02.2004.
19/03 Dragan Bašević
20/03 Veljko Borovčanin
21/03 Samojko Đorda
22/03 Ljuban Ećim
23/03 Radomir Kojić
24/03 Tomislav Kovač
25/03 Predrag Kujundžić
26/03 Milovan Marijanović
27/03 Ivan Šarac
28/03 Mirko Šarović
30.06.2004.
29/04 Zoran Petrić
30/04 Mile Pejčić
02.07.2004.
31/04 Savo Krunić
16.12.2004.
32/04 Ljubiša Beara
33/04 Miroslav Bralo
34/04 Vlastimir Đorđević
35/04 Goran Hadžić
36/04 Vladimir Lazarević
37/04 Sreten Lukić