Ambasadori iz vise od 20 zemalja koje pomazu u procesu povratka su danas ucestvovali u obilasku helikopterom kljucnih mjesta povratka sirom Bosne i Hercegovine. Ambasadori su dosli na poziv visokog predstavnika Wolfganga Petritscha, zapovjednika SFOR-a generala Michaela L. Dodsona i sefa misije UNHCR-a Wernera Blattera. Obilaskom je koordinirala multiorganizaciona Radna grupa za rekonstrukciju i povratak (RRTF).
Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch je vodio delegaciju tokom posjete selima Gornje Kolibe u Srpski/Bosanskom Brodu i Janji pored Bijeljine. Zamjenik sefa misije UNHCR-a Udo Janz je vodio delegaciju tokom posjete Halapicu u opstini Glamoc i Podgrmec u opstini Bosanska Krupa. Zamjenik zapovjednika SFOR-a general major Fracois de Goesbriand je vodio delegaciju u posjeti Crnci u opstini Visegrad i Mostaru. U pratnji delegacije su bili i visoki funkcioneri drzavnog Ministarstva ljudskih prava i izbjeglica, kao i federalni ministar za raseljena lica i izbjeglice Sefer Halilovic i ministar za raseljena lica i izbjeglice Republike Srpske Mico Micic.
Ambasadori su imali priliku da vide iz prve ruke napredak u rekonstrukciji i povratku u ovim podrucjivratku u ovim podrucjima, kao i izazove koji stoje pred ovim procesom. Razgovarali su sa pojedincima koji su se vratili u svoje predratne domove, te su dobili izvjestaje lokalnih politicara i predstavnika uprave, kao i pripadnika agencija za implementaciju koje su angazovane u procesu povratka.
Cilj obilaska ambasadora je da se skrene paznja na postignuti uspjeh i ilustruju cetiri kljucna strateska pitanja za povratak izbjeglica na koje je RRTF usmjerio svoje aktivnosti implementacija imovinskih zakona, podrska spontanom povratku, povratak u susjedne zemlje i iz njih, te pitanja vezana za odrzivost povratka. To su pitanja koja zasluzuju dodatnu paznju medjunarodnih donatora i nadleznih ministarstava.
Pored potrebe za opravkom kuca i infrastrukture, raseljena lica i izbjeglice se i dalje suocavaju sa teskocama pocevsi od mogucnosti pronalazenja posla, zdravstvene zastite i drugih socijalnih beneficija, te u nekim slucajevima i maltretiranja. Medjunarodna zajednica je cvrsta u svom stavu da osigura uklanjanje prepreka procesu povratka i podstakne i domace organe i donatore da povecaju svoj angazman po ovim pitanjima.
Proces povratka funkcionise. U 2000. godini preko 67.000 ljudi se vratilo u svoje domove u podrucjima u kojima su manjina skoro dvostruko vise nego 1999. godine.
U prvom kvartalu ove godine broj povratnika u podrucja u kojima predima predstavljaju manjinski dio stanovnistva skoro se udvostrucio u poredjenju sa istim periodom prosle godine. U prvom kvartalu, 22.300 ljudi vratilo se u svoje predratne domove u podrucjima u kojima predstavljaju manjinski dio stanovnistva, a sveukupan broj povrataka u ovakva podrucja dosegao je brojku od 217.000. Mnogi od ovih ljudi vratili su se u podrucja u kojima je izvrseno najgore etnicko ciscenje u periodu 92-95. godina.
Ako se nastavi ovakav tempo, proces povratka mogao bi se skoro zavrsiti za dvije godine. To bi predstavljalo veliki preokret u provedbi Aneksa 7, i provedbi Opceg okvirnog mirovnog sporazuma kao cjeline. Povratak gradjana u svoje predratne domove predstavlja kljucni elemenat postratnog mira, i jedan od oslonaca na kojemu se u cijeloj Bosni i Hercegovini vrsi rekonstrukcija normalnog drustva.
Donatorska pomoc za ovaj proces i dalje je imperativ, jer za provodjenje politike usmjerene u dva pravca, tj. podsticanje povratka i stvaranje ekonomskih uslova da povratnici mogu ponovo uspostaviti normalan zivot, potreban je sveobuhvatan i odrziv ekonomski angazman od strane medjunarodne zajednice. Dobit ostvarena iz ovoga angazmana je ocita, kako su mogli vidjeti i ambasadori koji su danas bili u obilasku. Stotine hiljada ljudi su ostvarili pravo da se vrate svojim kucama sto je njihovo osnovno ljudsko pravo. Ovi ljudi se uvode ude u produktivne ekonomske tokove kako bi se i njihovi napori iskoristili za jacanje normalnog drustva u Bosni i Hercegovini.