Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se na značaj koji međunarodna zajednica daje Zakonu o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine kao dijelu uspostavljanja vladavine zakona i jačanja zajedničkih institucija u Bosni i Hercegovini;
Konstatirajući da je, slijedom navedenog pridavanja značaja, Vijeće za implementaciju mira na svom zasjedanju u Madridu 16. decembra 1998. godine prioritet dalo stvaranju profesionalne i nepolitične državne službe kao vitalnoj komponenti svake države koja uspješno funkcionira; i konstatirajući nadalje punu podršku koju je Vijeće iskazalo riješenosti Visokog predstavnika da se ojačaju zajedničke institucije putem saradnje sa organima vlasti Bosne i Hercegovine kako bi se osigurao profesionalizam i politički nezavisna državna služba u državnim institucijama Bosne i Hercegovine;
Podsjećajući da je Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila 03. jula 2002. godine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, 12/02), te podsjećajući takođe da se ovim zakonom predviđa rok od tri mjeseca za javno oglašavanje upražnjenog radnog mjesta u državnoj službi i rok od jednog mjeseca za interno oglašavanje;
Smatrajući da je iskustvo pokazalo da su za postizanje efikasnosti potrebni kraći rokovi koji bi ipak pružili mogućnost i potencijalnim povratnicima da budu kandidati za državnu službu;
Svjestan potrebe da se omogući otvoren, javan i brz postupak selekcije i zapošljavanja za sve državne službenike u državnim institucijama Bosne i Hercegovine.
Imajući na umu sveukupnost gore navedenih pitanja, Visoki predstavnik ovim donosi slijedeću
Odluku
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
Navedeni Zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine, na dan utvrđen u članu 4. ovog Zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i dodatnih uslova.
Odluka stupa na snagu odmah i biće odmah objavljenja u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine, službenim glasilima entiteta i Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 13. mart 2003. godine
Paddy AshdownVisoki predstavnik
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine se mijenja i dopunjava kako slijedi:
Član 1.
U članu 20. stav 2. riječi “jedan mjesec” zamjenjuju se riječima i brojevima “dvadeset (20) dana”.
Član 2.
U članu 21. stav 2. riječi “tri mjeseca” zamjenjuju se riječima “trideset (30) dana”.
Član 3.
U članu 63. stav 4. tačka a) riječi “tri mjeseca” zamjenjuju se riječima “trideset (30) dana”.
Član 4.
Ovaj zakon stupa na snagu 13. marta 2003. godine.