Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku date članom V Aneksa 10 (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi s implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa konferencije Vijeća za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojima je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavu (c) stava XI.2) “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Uzimajući u obzir činjenicu da je Sjevernoatlantsko vijeće, na svom sastanku održanom 4. decembra 2003. godine konstatiralo napredak koji je ostvarila Bosna i Hercegovina u svojim nastojanjima da se pridruži programu Partnerstvo za mir, te izjavilo da “sa zadovoljstvom očekuje da pozdravi Bosnu i Hercegovinu u programu Partnerstvo za mir kada ispuni uslove koje je postavio NATO savez” te apeliralo na BiH “da predvidi samit koji će se održati u Istanbulu kao realan datum do kojeg može ispuniti neispunjene uslove”;
Imajući u vidu Kominike od 11. decembra 2003. godine u kojem je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira “toplo pozdravio usvajanje gotovo svih zakonodavnih preporuka Komisije za reformu u oblasti odbrane, na taj način otvarajući mogućnost da se Bosna i Hercegovina razmotri za članstvo u NATO-vom programu Partnerstvo za mir”;
Podsjećajući sena Odluku Visokog predstavnika od 4. februara 2004. god. donesenu na prijedlog predsjedavajućeg Komisije za reformu u oblasti odbrane, Jamesa Lochnera, da se proširi i preusmjeri mandat Komisije kako bi nadzirala implementaciju preporuka koje je izradila i to na vrijeme za samit u Istanbulu, te kako bi dalje poboljšala koordinaciju pomoći međunarodne zajednice za reformu odbrane;
Podsjećajući se takođeda je Bosna i Hercegovina ostvarila znatan napredak u reformi odbrambenog poretka ispunivši gotovo sva očekivanja NATO-a i da su organi vlasti Bosne i Hercegovine značajno povećali svoje odgovornosti u reformi odbrane;
Potvrđujući da je Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine predvođeno ministrom Nikolom Radovanovićem važna pokretačka snaga u ostvarivanju brzih i značajnih rezultata u uspostavljanju novog odbrambenog poretka Bosne i Hercegovine;
Imajući na umu prijedlog predsjedavajućeg Komisije za reformu u oblasti odbrane, Jamesa Lochnera, da se imenuje ministar Nikola Radovanović za kopredsjedavajućeg Komisije, dodatno pokazujući u kojoj mjeri je Bosna i Hercegovina izvršila transformaciju svog odbrambenog poretka i preuzela veće obaveze;
Uzevši u obzir, konstatirajući, te imajući na umu sve prethodno pomenuto, Visoki predstavnik donosi sljedeću
ODLUKU
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE VISOKOG PREDSTAVNIKA KOJOM SE PROŠIRUJE MANDAT KOMISIJE ZA REFORMU U OBLASTI ODBRANE OBJAVLJENE U SLUŽBENOM GLASNIKU BOSNE I HERCEGOVINE BR. 4/04
Član 1.
U Odluci kojom se proširuje mandat Komisije za reformu u oblasti odbrane (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 4/04), u članu 3. stav 1. mijenja i se i glasi:
“Komisija će se sastojati od dva kopredsjedavajuća, potpredsjedavajućeg, te sljedećih članova:
i. Predsjedavajući Zajedničke komisije za sigurnost i odbranu Parlamentarne skupštine BiH;
ii. Ministri odbrane Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine.”
U stavu 3. riječi “predsjedavajući može” zamjenjuju se riječima “kopredsjedavajući mogu”.
Član 2.
U članu 4. stav 2. te članu 5. stav 3. riječi “predsjedavajući može” zamjenjuju se riječima “kopredsjedavajući mogu”, a riječi “bude smatrao neophodnim (bude cijenio potrebnim)” zamjenjuju se riječima “budu smatrali neophodnim”.
Član 3.
Član 6. mijenja se i glasi:
“Visoki predstavnik će imenovati međunarodnog kopredsjedavajućeg Komisije. Ministar odbrane Bosne i Hercegovine će obavljati funkciju drugog kopredsjedavajućeg Komisije. Direktor Odjela za sigurnost i saradnju Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi će vršiti dužnost potpredsjedavajućeg Komisije.”
Član 4.
Član 7. mijenja se i glasi:
“Kopredsjedavajući su odgovorni za rukovođenje radom Komisije. Kopredsjedavajući pripremaju raspored rada i procedure rada, te sazivaju sastanke Komisije, koji se mogu održavati kako to bude potrebno na različitim lokacijama na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Neće biti potreban nikakav određen kvorum da bi se održao sastanak Komisije.
Potpredsjedavajući će predsjedavati u odsustvu kopredsjedavajućih.”
Član 5.
U članu 8. stav 3. i članu 9. riječ “predsjedavajući” zamjenjuje se riječju “kopredsjedavajući”, uz odgovarajuću promjenu u konjugaciji. U članu 9. riječi “kako bude ocijenio potrebnim” zamjenjuju se riječima “kako budu ocijenili potrebnim”.
Član 6.
Član 12. Odluke kojom se proširuje mandat Komisije za reformu u oblasti odbrane briše se.
Član 7.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 11. maj 2004. Paddy AshdownVisoki predstavnik