Koristeći se ovlaštenjima koja su mi povjerena u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada Visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavu (c) stava XI.2) mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta;
Uzimajući u obzir stav 12.1 Deklaracije Vijeća za implementaciju mira sa zasjedanja održanog u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine, kojim se jasno stavlja do znanja da pomenuto Vijeće smatra da je uspostava vladavine prava, u koju svi građani imaju povjerenje, preduslov za trajni mir i samoodrživu ekonomiju koja će biti sposobna da privuče i zadrži međunarodne i domaće investitore;
Uzimajući u obzir nadalje stav 3. Aneksa II (Vladavina zakona i ljudska prava) prethodno pomenute Deklaracije prema kojoj uspostavljanje institucija pravosuđa na državnom nivou, koje zadovoljavaju ustavom utvrđenu potrebu za rješavanjem krivičnih djela koje izvrše javni dužnosnici Bosne i Hercegovine prilikom obavljanja svojih funkcija te potrebu za rješavanjem upravnih i izbornih predmeta, predstavlja preduvjet za uspostavu vladavine zakona u Bosni i Hercegovini;
Imajući u vidu osnaženu strategiju za reformu pravosuđa kako bi se pojačali napori u postizanju vladavine zakona u Bosni i Hercegovini u periodu 2002/2003. godine, koju je podržao Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 28. februara 2002. godine i konstatirajući da je pomenuta strategija osmišljena kao odgovor na pozive vlasti u Bosni i Hercegovini za odlučnijim djelovanjem međunarodne zajednice u rješavanju kriminaliteta u privredi, korupcije i problema prisutnih u osnovama pravosudnog sistema;
Pozivajući se nadalje na to da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira u Sarajevu 7. maja 2002. godine apelirao na domaće organe vlasti da osiguraju brzo uspostavljanje Suda Bosne i Hercegovine, podsjećajući organe vlasti Bosne i Hercegovine na potrebu za funkcioniranjem Apelacionog odjela Suda radi rješavanja izbornih žalbi i pritužbi, te apelirajući na organe vlasti da neodložno pronađu trajno rješenje problema lokacije Suda;
Konstatirajući da se tačkom II i tačkom III prijedloga Odluke o utvrđivanju statusa zgrada i zemljišta u kompleksu “Ramiz Salčin” u Sarajevu, razmatranog na 85. zasjedanju Vijeća ministara Bosne i Hercegovine 10. oktobra 2002. godine, predviđa da će se zgrade u kompleksu “Ramiz Salčin” u Sarajevu i pripadajuće zemljište koristiti za smještaj Suda Bosne i Hercegovine i da će se pravo vlasništva na zgrade i pripadajuće zemljište iz tačke II ove odluke upisati na Bosnu i Hercegovinu – zajedničke institucije Bosne i Hercegovine;
Konstatirajući takođeda Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na svojoj 86. sjednici održanoj 15. oktobra 2002. godine nije uspjelo da finalizira pomenutu Odluku o utvrđivanju statusa zgrada i zemljišta u kompleksu “Ramiz Salčin” u Sarajevu;
Naglašavajući potrebu da se na nivou države Bosne i Hercegovine osiguraju sudski pravni lijekovi koji su u skladu sa garancijama utvrđenim u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i ostalim konvencijama koje su dio Ustava Bosne i Hercegovine te imaju prioritet nad svim ostalim zakonima u Bosni i Hercegovini;
Uvjeren stoga u hitnost i potrebu da se osiguraju odgovarajuće prostorije za Sud Bosne i Hercegovine i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i zbog svih gorenavedenih razloga, te kako bi se zaštitili interesi svih građana Bosne i Hercegovine;
Visoki predstavnik donosi slijedeću
ODLUKU
kojom se utvrđuje pravo vlasništva i pravo korištenja određenih zgrada i zemljišta u kompleksu “Ramiz Salčin” (bivši “Viktor Bubanj”) u Sarajevu
1. Ovom Odlukom se utvrđuje pravo vlasništva i pravo korištenja zgrada i zemljišta u okviru parcele označene na planu u Dodatku ove Odluke, u kompleksu “Ramiz Salčin” (bivši “Viktor Bubanj”) u Sarajevu.
2. Pravo vlasništva na zgrade, infrastrukturu, pomoćne objekte i zemljište iz stava 1. dodjeljuje se Bosni i Hercegovini – zajedničkim institucijama Bosne i Hercegovine.
3. Zgrade, infrastruktura, pomoćni objekti i pripadajuće zemljište iz stava 1. trajno će se koristiti za smještaj Suda Bosne i Hercegovine, Tužilaštva Bosne i Hercegovine i drugih pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine.
4. Svaka pravna radnja koju treba izvršiti ili preduzeti prema važećem zakonu u odnosu na predmetne zgrade i zemljište radi ostvarivanja dodijeljenog prava vlasništva i prava korištenja na osnovu ove Odluke smatra se da je ovim pravilno izvršena i preduzeta u propisanoj i odgovarajućoj formi predviđenoj zakonom.
5. Na osnovu ove Odluke prava iz prethodnih stavova nadležni organ će upisati u zemljišnim knjigama Općinskog suda I Sarajevo i katastru zemljišta Općine Novi Grad Sarajevo na Bosnu i Hercegovinu – zajedničke institucije Bosne i Hercegovine, a brisaće se ranija prava upisana na Državni sekretarijat za poslove narodne odbrane FNRJ, Ministarstvo narodne odbrane FNRJ i Sekretarijat za narodnu odbranu Sarajevo.
6. Sud Bosne i Hercegovine, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i druge pravosudne institucije Bosne i Hercegovine će zgrade i zemljište iz stava 1. ove Odluke koristiti u skladu sa njihovom namjenom i osiguraće čuvanje, održavanje i zaštitu koja proizilazi iz prava korištenja.
7. Dodatak iz stava 1. je sastavni dio ove Odluke.
8. Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah će se objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 16. oktobar 2002. god. Paddy AshdownVisoki predstavnik
