Koristeci se ovlastenjima koja su mi data u clanu V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnoga ugovora) Opsteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je Visoki predstavnik konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja navedenog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog sporazuma; narocito imajuci u vidu clan II 1. (d) tog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaze, kada to ocijeni neophodnim, u rjesavanju svih problema koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajuci se na stav XI.2 Zakljucaka Konferencije za implementaciju mira odrzane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojima je Savjet za implementaciju mira pozdravio namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za probleme u skladu navedenim “donosenjem obavezujucih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o odredjenim pitanjima, ukljucujuci i (prema podstavu (c) stava XI.2) mjere kojima se obezbjedjuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom podrucju Bolom podrucju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta koje “mogu ukljuciti i mjere protiv lica na javnim funkcijama ili funkcionereŠ za koje Visoki predstavnik utvrdi da krse pravne obaveze preuzete Mirovnim sporazumom ili odredbe koje se odnose na njegovu implementaciju”;
Napominjuci da je u stavu X:4 Aneksa Deklaracije Savjeta za implementaciju mira, koja je donesena 16. decembra 1998. godine u Madridu, utvrdjeno da Savjet prihvata da se celnicima kojima Visoki predstavnik zabrani obavljanje javnih funkcija “moze, do daljnjeg, takodje zabraniti kandidovanje na izborima i obavljanje bilo koje izabrane ili imenovane javne funkcije ili funkcije u okviru politickih stranaka.”
Imajuci u vidu znacaj koji povratku izbjeglica i raseljenih lica u njihove prijeratne domove daje Opsti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini;
Dalje imajuci u vidu da proces povratka predstavlja vitalan i neophodan faktor u uspostavljanju trajnog mira u Bosni i Hercegovini;
Ovim donosim sljedecu
Odluku
kojom smjenjujem gospodina Miodraga Josipovica sa funkcije nacelnika opstine Bratunac, i zabranjujem mu da da obavlja bilo koju zvanicnu, izabranu ili imenovanu javnu funkciju te da se kandiduje na izborima, kao i da obavlja funkciju unutar politickih stranaka, osim ukoliko ili sve do onog trenutka kada mu ja, donosenjem nove Odnosenjem nove Odluke, izricito dozvolim da obalja ili da se kandiduje za iste.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i ne zahtijeva nikakve daljnje proceduralne mjere. Gospodin Josipovic mora smjesta napustiti kancelariju.
U svrhu zamjene gospodina Josipovica primjenjuje se clan 25. Zakona o samoupravi (Sluzbeni glasnik Republike Srpske broj 35/99).
Razlozi za smjenu
Od preuzimanja svoje funkcije nakon izbora u aprilu 2000. godine, gosp. Miodrag Josipovic je zloupotrebljavao svoje ovlasti upornom i ozbiljnom opstrukcijom Opsteg okvirnog sporazuma za mir, tako sto je, izmedju ostalog, kontinuirano odbijao provoditi relevantne zakone Bosne i Hercegovine.
Gosp. Josipovic je bio upozoren na svoje nezakonite aktivnosti, kao i na mogucnost svoje smjene 17. maja 2001. godine, u dopisu g-dje Valeri Slauter, zamjenice visokog predstavnika i sefa radne grupe za rekonstrukciju i povratak.
Gosp. Josipovic je u vise navrata pozivan da zaustavi nezakonitu gradnju u Bratuncu. U vezi s tim su mu upuceni dopisi OHR-a 21. septembra 2000. godine, te 17. maja 2001. godine.
Uprkos stalnim opomenama OHR-a, gosp. Josipovic je dozvolio izgradnju raznih objekata koja je predstavljala jasno krsenje Odluke visokog predstavnika od 27. aprila 2000. godine. Odlukom se utvrdila obaveza pribavljanja pisanog izuzeca pod uslovima koji se primj koji se primjenjuju za izuzece.
Od gosp. Josipovica je zatrazeno da ponisti nezakonita rjesenja o dodjeli zemljista u drustvenom vlasnistvu izdata nakon 27. maja 1999. godine. Gosp. Josipovic nije ponistio ova rjesenja.
Od gosp. Josipovica je zatrazeno da se javno distancira od nedavnih incidenata i napada na povratnike. U prethodnom periodu on nije podsticao policiju da vrsi istrage u vezi sa ovim incidentima, te i u ovom slucaju nije zatrazio od policije da poduzme mjere protiv pocinilaca. Nakon incidenta 15. marta 2001. godine, u kojem je koristeno vatreno oruzje, on je postupio sasvim suprotno: javno je podsticao i potpirivao nacionalne tenzije tako sto je kritikovao hapsenje navodnih pocinilaca, opstruirajuci na taj nacin rad organa unutrasnjih poslova i vladavinu prava. Takvo kontinuirano ponasanje od strane nosioca javne funkcije ukazuje na njegovo nepostivanje vladavine prava, te opravdava njegovu smjenu.
Iz gore navedenih razloga je jasno da je gosp. Josipovic djelovao u cilju opstrukcije povratka izbjeglica i raseljenih lica. NJegovo ponasanje nije samo u suprotnosti sa Aneksom 4. Opsteg okvirnog sporazuma za mir (Ustav Bosne i Hercegovine), konkretno clanom II.4. II.5 i III.2(c), vec predstavlja i krsenje Sporazuma o izbjeglicama i raseljenim licima, odnosno Aneksa 7.
Sveukupna gore navedena agrumentacija predstavlja uznemiravajuci avajuci i neprihvatljivi obrazac namjernih pokusaja da se opstruira implementacija Opsteg okvirnog sporazuma za mir, te predstavlja razloge zbog kojih sam donio gore navedenu Odluku.
Odluka ce se odmah objaviti u Sluzbenom glasniku Republike Srpske.
| Sarajevo, 1. juni 2001.godine | Volfgang Petric |
| Visoki predstavnik |