Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10 (Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI. 2 Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se na značaj koji međunarodna zajednica pridaje usvajanju Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine u sklopu uspostavljanja vladavine zakona i jačanja zajedničkih institucija u Bosni i Hercegovini;
Konstatujući na osnovu navedenog primjera pridavanja značaja, da je Vijeće za implementaciju mira na svom zasjedanju u Madridu 16. decembra 1998. godine prioritet dalo stvaranju profesionalne i nepolitične državne službe kao vitalne komponente svake države koja efikasno funkcioniše; i konstatujući nadalje punu podršku koju je vijeće iskazalo za rješenost Visokog predstavnika da se ojačaju zajedničke institucije kroz saradnju sa organima vlasti Bosne i Hercegovine na donošenju Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine čime bi se osigurali izbor, rukovođenje, napredovanje u karijeri, naknade i socijalne beneficije državnim službenicima, na način kojim se unaprijeđuje profesionalnost i politička nezavisnost;
Podsjećajući na to da je donošenje pomenutog zakona bio jedan od zahtjeva navedenih u Mapi puta Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu i da njegovo donošenje predstavlja jednu od obaveza Bosne i Hercegovine kod realizacije smjernica Evropske unije;
Konstatujući da se Zakonom o državnoj službi institucija Bosne i Hercegovine koji je predmet dodatne odluke Visokog predstavnika na ovdje navedeni dan predviđa uspostavljanje Agencije za državnu službu kao jednog nezavisnog tijela nadležnog za upošljavanje i otpuštanje državnih službenika, odlučivanje o disciplinskim kaznama, obuku državnih službenika i pripremu svih neophodnih zakonskih propisa;
Konstatujući da će rukovodilac Agencije biti odgovoran za uspostavljanje Agencije za državnu službu i sveukupnu provedbu Zakona o državnoj službi;
Uzimajući u obzir konsultacije obavljene sa Vijećem ministara Bosne i Hercegovine;
Svjesni ovog izrazito važnog zadatka koji stoji pred pomenutim rukovodiocem Agencije pri uspotavljanju navedene Agenicije;
Upoznati sa visokim ugledom kojeg uživa gospodin Jakob Finci u cijeloj Bosni i Hercegovini;
Uzevši u obzir i imajući na umu sve gore navedeno ovim donosim slijedeću odluku:
ODLUKA
1. Ovom odlukom postavljam g. Jakoba Fincija na mjesto prvog rukovodica Agencije za državnu službu.
2. Ovo postavljenje postaje pravosnažno od dana kada na snagu stupi Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine i trajat će u periodu od dvije (2) godine odnosno sve dotle dok ja drukčije ne odredim.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i u “Slubenom glasniku Republike Srpske”.
Sarajevo, 23. maja 2002.
Wolfgang Petritsch
Visoki predstavnik