Koristeći seovlaštenjima koja su mi data u članu V. Aneksa 10. (Sporazum o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir član II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u vezi sa civilnim sprovođenjem”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije o sprovođenju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za sprovođenje mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada procijeni da je to neophodno” u vezi s određenim pitanjima uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) “mjere u svrhu osiguranja sprovođenja Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih Entiteta” i koje “mogu uključiti aktivnosti protiv osoba koje vrše javnu funkciju ili dužnosnika…za koje Visoki predstavnik utvrdi da su prekršili zakonske obaveze u skladu sa Mirovnim sporazumom ili odredbama njegove implementacije”;
Uvažavajući aneks 7 (Sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji u glanu I.1. navodi “Sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo na slobodan povratak u svoje domove.”
Naglašavajući činjenicu da je uspostavljanje vladavine zakona osnovni dio mirovnog procesa;
Uvažavajući da vladavina zakona zahtjeva da se pravda mora ne samo sprovesti nego da razultati toga budu očigledni; ovo zahtjeva povjerenje javnosti u pravičnost, nepristrasnost, iskrenost, integritet i nepotkupljivost sudstva, te da se slični standardi primjenjuju i na tužioce;
Uzimajući u obzir program reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini koji uključuje uspostavljanje Visokg sudskog i tužilačkih vijeća Bosne i Hercegovine kao i međuentitetskih Visokih sudskih i tužilačkih vijeća koja su određena da osiguraju uspostavljanje i održavanje najviših profesionalnih normi među sudijama i tužiocima kroz efikasne i funkcionalne procese, disciplinskog kažnjavanja i smjenjivanja s funkcije, između ostalog,;
Uočavajući da je uspostavljanje ovih Vijeća neizostavno podrazumjeva određeni period kašnjenja, ali da vraćanje provjerenja javnosti u nosioce sudijskih i tužilačkih funkcija zahtijeva hitne mjere;
Uzimajući u obzir da je u interesu onih protiv kojih su podnešene pritužbe, kao i u interesu onih na čije predmete takve osobe mogu uticati ili u njima odlučivati da se ne dozvoli dovođenje u sumnju ugleda i poštovanja neophodnih za povjerenje i provođenje zakonitih postupaka.
Imajući u vidu da povjerenje javnosti u ovom periodu prije uspostavljanja tih vijeća zahtijeva da vršenje sudijskih i tužilačkih funkcija osoba protiv kojih su upućene pritužbe treba prekinuti prije ispitivanja tih pritužbi od strane tih vijeća;
Imajući dalje u vidu zabrinutost da svaka mjera koja se može poduzeti protiv osoba koje obavljaju javne funkcije ili dužnosnika bude odgovarajuća, te da pitanja koja se dalje navode sadržavaju navode koje odgovarajuća disciplinska i druga tijela još nisu istražila.
Na osnovu gore navedenog, ovim donosim slijedeću
ODLUKU
kojom se Fatima ĐUKIĆ-BAJRAMOVIĆ privremeno udaljuje od vršenja funkcije sudije Općinskog suda u Zenici do daljnjeg rješenja od strane Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine.
Predsjednik Općinskog suda u Zenici će bez odlaganja organizovati preuzimanje svih predmeta za koje je g-đa. Fatima ĐUKIĆ-BAJRAMOVIĆ bila odgovorna, i organizovaće postupanje po tim predmetima.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i za njeno provođenje nije potrebno donošenje posebne odluke.
Ova Odluka je donešena u skladu sa međunarodnim mandatom Visokog predstavnika i ne može biti predmet spora pred sudovima u Bosni i Hercegovini.
Obrazloženje
U toku 1992. godine gospođa Fatima ĐUKIĆ-BAJRAMOVIĆ, navodno je, neovlašteno i primjenom sile pripojila jednu sobu iz susjednog stana svom stanu. Nosilac stanarskog prava na susjedni stan, bosanski Srbin, prethodno je napustio Zenicu. Navodi se da je kasnije, uz suglasnost vlasnika stana, ona pripremila anti-datiranu dokumentaciju s namjerom da pokaže da je ta radnja obavljena u skladu sa važećim zakonima i propisima.
Nadalje proizilazi da je imenovana ometala zakoniti postupak koji je nosilac stanarskog prava na susjedni stan poduzeo radi povratka spornog stana.
Tokom 1999. godine, imenovana je navodno nelegalno otkupila stan, uključujući i prostor koji je nezakonito pripojila od susjednog stana.
Sarajevo, 23. maj 2002
Wolfgang Petritsch
Visoki predstavnik