Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI. 2. Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se dalje na tačku 12.1. Deklaracije Vijeća za provođenje mira, koje se sastalo u Madridu, 15. i 16. decembra 1998. godine, u kojoj se jasno kaže da Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine prava, u koju svi građani imaju povjerenje, predstavlja preduslov za dugotrajni mir i samoodrživu ekonomiju koja je u stanju da privuče i zadrži strane i domaće ulagače;
Imajući u vidu sve učinjene napore na ostvarivanju osnažene strategije za reformu sudstva kako bi se ojačala vladavina prava u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima u 2002/03, što je odobrio Upravni odbor Vijeća za provođenje mira 28. februara 2002. godine, napore koji se, između ostalog, ogledaju u donošenju novih krivičnih zakona i jačanju sudskih i tužilačkih institucija u cijeloj Bosni i Hercegovini;
Konstatirajući da je Zakon o pomilovanju Bosne i Hercegovine, kojim je predviđena mogućnost da se lice oslobodi gonjenja, a osuđeni izvršenja kazne, stupio na snagu 18. septembra 2004. godine;
Konstatirajući takođe da se Zakonom o pomilovanju ne predviđa jasan postupak po kojem se daje pomilovanje i da bi zbog toga moglo doći do niza proizvoljno datih pomilovanja;
Vodeći stoga računa o potrebi da se osigura transparentnost i javnost procesa davanja pomilovanja koji će sadržavati standarde koji će onemogućiti da se odlukama izvršne vlasti neopravdano dovedu u pitanje odluke pravosudnih institucija;
Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, Visoki predstavnik donosi sljedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o stavljanju van snage Zakona o pomilovanju
(“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 42/04)
koji se nalazi u prilogu Odluke i čini njen sastavni dio.
Taj zakon se objavljuje na službenoj stranici Ureda visokog predstavnika i stupa na snagu odmah kao zakon Bosne i Hercegovine, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.
Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 26. novembar 2004. godine Paddy AshdownVisoki predstavnik
Zakon o stavljanju van snage Zakona o pomilovanju
Član 1.
Zakon o pomilovanju (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 42/04) prestaje da važi na dan stupanja na snagu ovog zakona.
Član 2.
Ovaj zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje.