Koristeći se ovlaštenjima koja su mu data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI. 2. Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
S obzirom na stav I.2.a Zaključaka navedene Konferencije iz Bona, kojim je utvrđeno “da je nepristrasno i nezavisno pravosuđe” od “suštinske važnosti za vladavinu zakona i pomirenje u Bosni i Hercegovini”;
Uzimajući u obzir Aneks Deklaracije Vijeća za implementaciju mira od 16. decembra 1998. godine, u kojem je Upravni odbor apelirao na potrebu “usvajanje zakona, do 30. juna 1999. godine, kojim bi se uspostavilo nezavisno i nepristrasno pravosuđe, sa akcentom na sudskim i tužilačkim imenovanjima, primjerenim platama i objektivnim standardima za imenovanje sudija i tužilaca, koji će biti u skladu sa istim koji se primjenjuju u evropskoj demokratskoj praksi, te unapređivanju multietničkog pravosuđa širom BiH”;
Shvatajući da je relevantno zakonodavstvo donijela Narodna skupština Republike Srpske u aprilu 2000. godine, i da je stupilo na snagu 2. juna 2000. godine;
Cijeneći činjenicu da, u vrijeme kada je Nezavisna pravosudna komisija započela sa radom u proljeće 2001. godine, finansijska situacija u pravosuđu bila kritična i da je Nezavisna pravosudna komisija, u bliskoj saradnji sa entitetskim ministarstvima pravde i entitetskim parlamentima, postigla značajno smanjenje godišnjih troškova u sudstvu i tužilaštvu time što je ujedinila tužilačke funkcije, čime je umanjen broj prvostepenih sudova i broj sudija te pomoćnog tehničkog osoblja u pravosuđu;
Cijeneći dodatne mjere koje je preduzela Narodna skupština Republike Srpske u oktobru 2003. godine u cilju daljeg smanjenja troškova sudstva i tužilaštva time što su ukinute neke od naknada koje su isplaćivane sudijama i tužiocima kao dodatak na plate;
Shvatajući da je finansijska situacija u sudstvu i tužilaštvu na svim nivoima u Bosni i Hercegovini i dalje izrazito kritična i da godišnji troškovi plaća i naknada za sudije i tužioce jasno predstavljaju neproporcionalan dio ukupnih budžeta;
Shvatajući takođe da je trenutno situacija neodrživa i da bi mogla dovesti do kolapsa u pravosuđu u Bosni i Hercegovini;
S obzirom da su sudovi i tužilaštva nagomilali znatna dugovanja usljed nedostatka sredstava za pravovremeno izmirenje operativnih troškova i isplatu plata, da je ukupni dug krajem 2004. godine dostigao 16 miliona KM i da su mnogim sudovima bile i u ovom trenutku i dalje jesu uskraćene osnovne usluge – poput pošte i telefona – te da stoga oni nisu funkcionalni niti u mogućnosti da pružaju usluge potrebne građanima Bosne i Hercegovine;
Svjestan činjenice da su sudijama i tužiocima u Bosni i Hercegovinie – kao posljedica mehanizama utvrđenih u pozitivnom zakonodavastvu – plaće bile uvećavane za otprilike 40% od prvobitnog povećanja u 2000. godini sve dok plate nisu zamrznute u decembru 2004. godine kada je istovremeno inflacija u Bosni i Hercegovini bila minimalna;
Uzimajući u obzir Kominike Upravnog odbora vijeća za implementaciju mira od 3. decembra 2004. godine, u kojem je Upravni odbor naglasio da “efikasan rad pravosuđa, ključni element poslijeratnog oporavka BiH, ovisi o pravilnom funkcioniranju i odgovarajućoj nagrađenosti pravosudnih tijela”, i u kojem je dao svoju punu podršku stavu “da je hitno potrebno izvršiti reviziju plata u pravosuđu da bi se osigurala odgovarajuća raspodjela sredstava koja će omogućiti efikasan rad pravosudnog sistema”.
Konstatirajući takođe da je, u cilju izbjegavanja daljeg pogoršanja situacije, visoki predstavnik zamrznuo plate u entitetskom pravosuđu decembra 2004. godine i da je uspostavljena Radna grupa koju čine predstavnici iz ministarstava pravde na nivou entiteta i Bosne i Hercegovine, Pravosudne komisije Brčko Distrikta, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine kao i udruženja sudija i tužilaca u oba entiteta sa zadatkom da izvrši reviziju plata u pravosuđu i izradi nove zakonske propise;
Prihvatajući preporuke Radne grupe da bi plate sudija i tužilaca trebale biti usklađene između entiteta, da naknade koje su ukinuli entitetski parlamenti 2003. godine ne bi trebalo ponovo uvesti, da bi plate za sudije i tužioce trebale biti umjereno umanjene, da bi sadašnje plate trebale ostati i dalje zamrznute sve dok prosječna plata u Bosni i Hercegovini ne dostigne određeni nivo, te da će, nakon što ponovo počnu da rastu, plate rasti u istom procentu kao i prosječna plata u Bosni i Hercegovini čime će se osigurati fiksni omjer između prosječne plate u Bosni i Hercegovini i plata u pravosuđu kao i dalje usklađivanje između entiteta;
Prihvatajući činjenicu da je Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine, na svojoj sjednici održanoj 23. avgusta 2005. godine, izrazio podršku preporukama radne grupe;
Prisjećajući se Kominikea Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira od 24. juna 2005. godine u kojem je ukazano na to da je Upravni odbor i dalje zabrinut “zbog izazova fiskalne održivosti sa kojim se suočavaju vlasti u BiH, naročito na entitetskom nivou”;
Shvatajući da je realizacija preporuka radne grupe od ključnog značaja za funkcioniranje pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini i da je u tom pogledu od vrhunske važnosti da se one ostvaruju od početka naredne budžetske godine i to počevši od 1. januara 2006 godine;
Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, visoki predstavnik donosi sljedeću:
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o platama i ostalim naknadama sudija i tužilaca u Republici Srpskoj
koji se nalazi u prilogu Odluke i čini njen sastavni dio.
Taj zakon stupa na snagu kao zakon Republike Srpske danom predviđenim u članu 18. Zakona, osim ako ga Narodna skupština Republike Srpske ne usvoji u istom tekstu, istom obliku i bez izmjena i dopuna ili dodatnih uslova prije 31. decembra 2005. godine. Ako Narodna skupština Republike Srpske usvoji navedeni zakon u drugačijem tekstu, uz izmjene i dopune ili dodatne uvjete, taj zakon neće stupiti na snagu.
U slučaju da Zakon koji je sastavni dio ove Odluke stupi na snagu u skladu sa odredbama ove Odluke, stupiće na snagu na privremenoj osnovi, sve dok ga Narodna skupština Republike Srpske ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna ili bez dodatnih uslova.
Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske”.
Sarajevo, 9. decembar 2005. Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
ZAKON O PLATAMA I DRUGIM NAKNADAMA
SUDIJA I TUŽILACA U REPUBLICI SRPSKOJ
I
OPŠTE ODREDBE
Član 1.
Okvir Zakona
Ovim zakonom utvrđuju se plate, naknade i određena materijalna prava sudija i tužilaca i stručnih saradnikau Republici Srpskoj.
II
PLATE, NAKNADE I DRUGA MATERIJALNA PRAVA
Član 2.
Osnovna mjesečna plata sudija
1. Osnovna mjesečna plata sudija iznosi:
a) Za sudije osnovnih sudova: 2.400 KM.
b) Za šefove odjeljenja osnovnih sudova: 2.600 KM.
c) Za predsjednike osnovnih sudova: 2.800 KM.
d) Za predsjednike osnovnih sudova sa 30 ili više sudija: 3.200 KM.
e) Za predsjednike osnovnih sudova sa 60 ili više sudija: 3.600 KM.
f) Za sudije okružnih sudova: 3.000 KM
g) Za šefove odjeljenja okružnih sudova: 3.200 KM.
h) Za predsjednike okružnih sudova: 3.400 KM.
i) Za sudije Ustavnog suda Republike Srpske i sudije Vrhovnog suda Republike Srpske: 3.800 KM.
j) Za šefove odjeljenja Ustavnog suda Republike Srpske i Vrhovnog suda Republike Srpske: 4.000 KM.
k) Za predsjednike Ustavnog suda Republike Srpske i Vrhovnog suda Republike Srpske: 4.400 KM.
Član 3.
Osnovna mjesečna plata tužilaca
1. Osnovna mjesečna plata tužilaca iznosi:
a) Za tužioce okružnih tužilaštava: 2.400 KM.
b) Za šefove odsjeka okružnih tužilaštava: 2.600 KM.
c) Za zamjenike glavnog tužioca okružnih tužilaštava: 3,000 KM.
d) Za glavne tužioce okružnih tužilaštva: 3.400 KM.
e) Za republičke tužioce: 3.800 KM.
f) Za zamjenike glavnogrepubličkog tužioca: 4.000 KM.
g) Za glavnog republičkog tužioca: 4.400 KM.
Član 4.
Osnovna mjesečna plata stručnih saradnika
1. Osnovna mjesečna plata stručnih saradnika koji obavljaju sudsku funkciju u skladu sa članom 50. stav 2. Zakona o sudovima Republike Srpske iznosi 1.200 KM.
2. Broj stručnih saradnika iz stava 1. ovog člana određuje Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine. Stručne saradnike iz stava 1. ovog člana imenuje Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine u skladu sa Poslovnikom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta i na tom radnom mjestu stručni saradnik ne može provesti više od šest godina.
Član 5.
Dodatak na radni staž
Osnovna mjesečna plata svakog sudije i tužioca iz čl. 2. odnosno 3. ovog zakona i stručnog saradnika iz člana 4. povećava se za 0,5% za svaku punu godinu radnog staža, najviše do 40 godina.
Član 6.
Regulisanje osnovne mjesečne plate
1. Plate propisane članom 2, 3 i 4. ovog zakona neće se povećavati sve dok prosječna mjesečna neto plata u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne ili ne pređe iznos od 800 KM.
2. Počevši od godine koja uslijedi nakon godine u kojoj prosječna mjesečna neto plata u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu po prvi put dostigne ili pređe iznos od 800 KM, osnovna mjesečna plata sudija i tužilaca i stručnih saradnika propisana članom 2, 3. odnosno 4. će se godišnje korigovati za procenat povećanja prosječne mjesečne neto plate u Bosni i Hercegovini.
3. Procenat povećanja iz stava 2. ovog člana izračunat će se tako što će se uporediti prosječna mjesečna neto plata u Bosni i Hercegovini za kalendarsku godinu sa prosječnom mjesečnom neto platom u Bosni i Hercegovini iz prethodne kalendarske godine.
4. U slučaju da se u nekoj godini prosječna mjesečna neto plata u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu smanji, osnovna mjesečna plata sudija, tužilaca i stručnih saradnika iz člana 4. ovog zakona ostaje ista i neće se ponovo povećavati sve dok prosječna mjesečna neto plata u Bosne i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne najviši nivo od prvog povećanja plata u skladu sa stavom 2. ovog člana. Nakon toga, plate sudija, tužilaca i stručnih saradnika iz člana 4. ovog zakona se povećavaju u skladu sa stavom 2. ovog člana.
5. Prosječna mjesečna neto plata za kalendarsku godinu biće ona plata koja bude objavljena od strane Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine.
Član 7.
Radno vrijeme
1. Broj radnih sati za sudije, tužioce i stručne saradnike iz člana 4. ovog zakona je 40 radnih sati sedmično.
2. Ukoliko sudija, tužilac ili stručni saradnik iz člana 4. ovog Zakona radi pola radnog vremena u skladu sa posebnim zakonom ili propisima, osnovna mjesečna plata iz člana 2. odnosno 3. ovog zakona, korigovaće se u skladu sa brojem odrađenih dana u odnosu prema broju redovnih radnih dana za taj mjesec.
Član 8.
Plaćeni godišnji odmor i odsustvo za zadovoljenje vjerskih potreba
1. Sudije i tužioci imaju pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana, a stručni saradnici iz člana 4. ovog zakona imaju pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od 20 radnih dana.
2. Pored prava na godišnji odmor definisanog u stavu 1. ovog člana, sudije, tužioci i stručni saradnici iz člana 4. ovog zakona imaju pravo na dva plaćena i dva neplaćena dana odmora godišnje za zadovoljenje vjerskih potreba.
3. Svi sudije i tužioci imaju pravo na neto naknadu za godišnji odmor u iznosu od 50% osnovne mjesečne plate iz tačke a) člana 2. odnosno tačke a) člana 3. ovog zakona. Stručni saradnici iz člana 4. ovog zakona imaju pravo na neto naknadu za godišnji odmor u iznosu od 50% njihove plate utvrđene u stavu 1. člana 4.
4. Neto naknada za godišnji odmor iz stava 3. ovog člana plaća se kao dodatak na redovnu platu u julu svake godine, bez obzira na to kada se uzima godišnji odmor.
5. Plaćeni godišnji odmor za svakog sudiju, tužioca i stručnog saradnika iz člana 4. ovog zakona bit će regulisan planom godišnjih odmora koji će odrediti predsjednik suda ili glavni tužilac na godišnjoj bazi u skladu sa propisima o unutrašnjem poslovanju predmetnog suda odnosno tužilaštva.
Član 9.
Vanredno plaćeno odsustvo
Pored godišnjeg odmora i odsustva za zadovoljavanje religijskih potreba regulisanog članom 8. ovog zakona, sudije, tužioci i stručni saradnici iz člana 4. ovog zakona imaju pravo na sedam plaćenih dana odmora u kalendarskoj godini kako slijedi:
(i) U slučaju ženidbe/udaje: 5 dana;
(ii) U slučaju smrti bliskog srodnika (supružnika, partnera, majke, oca, očuha, maćehe, djeteta, pastorka/pastorke, brata, sestre, polubrata, polusestre): 3 dana;
(iii) U slučaju smrti manje bliskog srodnika (dede, bake ili bliskog srodnika bračnog druga ili partnera): 1 dan;
(iv) U slučaju rođenja djeteta: 2 dana;
(v) U slučaju selidbe iz stalnog prebivališta u drugo prebivalište: 1 dan.
Član 10.
Plaćeno odsustvo
1. Visoki sudski i tužilački savjet može odlučiti da sudija odnosno tužilac nastavi primati platu tokom odsustva koje mu odobri Visoki sudski i tužilačkisavjet u skladu sa članom 17. tačkom 13. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 25/04).
2. Visoki sudski i tužilački savjet u saradnji sa Ministarstvom pravde Republike Srpske donosi propise u vezi sa okolnostima pod kojim sudija odnosno tužilac nastavlja primati platu tokom odsustva definisanog u stavu 1. ovog člana.
Član 11.
Naknada prilikom odlaska u penziju
Sudije i tužioci imaju pravo na jednu osnovnu mjesečnu platu kao naknadu prilikom odlaska u penziju, kao što je to propisano u članu 2. odnosno 3. ovog zakona.
Član 12.
Zdravstveno osiguranje i bolovanje
Sudije, tužioci i stručni saradnici iz člana 4. ovog zakona imaju pravo na zdravstveno osiguranje i bolovanje u skladu sa važećim Zakonom o zdravstvenom osiguranju u Republici Srpskoj.
Član 13.
Penzijsko i invalidsko osiguranje
Sudije, tužioci i stručni saradnici iz člana 4. ovog zakona imaju pravo na penzijsko i invalidsko osiguranje u skladu sa važećim Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju u Republici Srpskoj.
Član 14.
Naknada za putne troškove
Sudije, tužioci i stručni saradnici iz člana 4. ovog zakona imaju pravo na naknadu za putne troškove u skladu sa propisima o unutrašnjem poslovanju suda ili tužilaštva i odobrenim budžetom suda odnosno tužilaštva.
Član 15.
Naknada za troškove edukacije
Sudije, tužioci i stručni saradnici iz člana 4. ovog zakona imaju pravo na naknadu za troškove nastale u toku edukacije u skladu sa propisima o unutrašnjem poslovanju suda ili tužilaštva i odobrenim budžetom suda ili tužilaštva
Član 16.
Naknada za upućivanje u drugi sud sa ili bez pristanka sudije
U slučaju upućivanja sudije da vrši dužnost sudije u drugom sudu u skladu sa članom 50. ili 51. Zakona o visokom sudskom i tužilačkom savjetu, taj sudija ima pravo na naknadu za troškove u skladu sa odredbama koje donese Visoki sudski i tužilački savjet u saradnji sa Ministarstvom pravde Republike Srpske.
III
ZAVRŠNE ODREDBE
Član 17.
Stavljanje odredbi van snage
Odredbe sadržane u drugim zakonima, propisima ili odlukama Republike Srpske koje su u suprotnosti s odredbama ovog zakona prestaju da važe danom stupanja na snagu ovog zakona.
Član 18.
Objavljivanje i stupanje na snagu
Ovaj zakon stupa na snagu 1.1.2006. godine.